Ne podgrijavati paniku

Organizirani booking (tiče se prije svega hotela) zasad je manji od 10 do 20 posto, dok gotovo svi Nijemci koji odmore organiziraju samostalno namjeravaju ići na odmor (što se tiče privata te apartmana i kampova) – Na potezu su službe prodaje, jer odluke direktno diraju “kesu”, a ne dojmovi i floskule promatrača
Davno je prošlo vrijeme kada se u Berlinu za održavanja  najveće svjetske turističke  burze moglo s velikom vjerojatnošću odrediti kakva će  biti iduća sezona. Nijemci su i  dalje najveći svjetski putnici, u  Berlin se i dalje sjati najveća  skupina turističkih profesionalaca na svijetu, ali vremena  su se promijenila.
Nekad davno hotel se rezervirao na vrijeme da biste  imao siguran smještaj na lokaciji koju ste željeli. Onda su  svjetski kapaciteti turizma u  pojedinim lokacijama bili limitirani. Sada su neograničeni i gotovo da nema mjesta  na svijetu u kojem, ako banete  bilo kad, nećete naći mjesto.  Vremena kojih se neki sjećaju, gdje stranci molećivo  traže ležaj pred prepunim objektima, nestala su. Ponuda  turističkih kapaciteta nadmašuje tražnju baš svagdje u svijetu. Stoga i fleksibilnost, kako se to stručno kaže, odnosno “uzde”, nisu nimalo u  rukama ponude već isključivo  u rukama kupca. Kupci to  znaju pa i ne žure s kupnjom.  Nekad su samo bogatiji putovali, a prosječni su to činili  ako su rano krenuli s uplatama pa ih uspijevali ispeglati  do ljetovanja. Danas putuje i  sirotinja, a peglanje kartica  sveopći je sport te vam krediti  stoje na raspolaganju automatski. Letovi zrakoplova,  često za smiješne novce, na  raspolaganju su vam kao nikad, automobil kojim se bez  problema možete dovući do  ljetovališta ima svatko, nerijetko i nekoliko takvih automobila. Konačno, kada se  svemu tome pridruži kriza,  onda je razlog više da ne kupujete, već čekate tzv. last  minute, odnosno sve češće se  odluka o putovanju donosi –  pred trenutak kretanja na  put.
Berlinsko okupljanje i  činjenice
U Berlin se sjatio i golem  broj hrvatskih turističkih profesionalaca svih podvarijanti.  I mojih je kolega hrvatskih  turističkih novinara bilo preko 20. Tome kao i važnosti  Berlina treba zahvaliti izniman broj članaka i informacija. Pročitano i izjavljeno je  dijelom kontroverzno, a dijelom za nas nepovoljno. Od  pozivanja na spuštanje cijena  do traženja zadržavanja, ali  atrakiranja drugim načinima.  Od tvrdnji da je sezona već  propala, do onih da je sve u  redu.
Da bi svaki čovjek za sebe  mogo procijeniti prilike najbolje je kad mu se predstave  činjenice. Nema ih puno koliko interpretacija.
Dvije su činjenice temeljne.  Booking, odnosno rezervacija  i uplate aranžamana za Hrvatsku manje su za deset pa do  preko 20 posto.
Druga je bitna činjenica da  je anketa samih Nijemaca potvrdila da od individualaca, odnosno ljudi koji u vlastitom  aranžmanu odlaze na odmor,  njih preko 90 posto namjerava  to učiniti i ove godine, ali  odlučujući kasnije.
Prva činjenica govori o organiziranom prometu i bitna  je. U Hrvatskoj iz Njemačke  35 posto gostiju dolazi bookingom i uplatama aranžmana preko njihovih agencija. To  su mahom hotelski gosti i čine  okosnicu uspjeha sezone u temeljnim oblicima smještaja.  Za njih su sadašnje informacije loše, utoliko što je kupnja  smanjena. No tvrdnja je da je  smanjena svima, a ljudi nisu  odustali od odmora već čekaju. Čekaju zbog vlastite  neizvjesnosti koju kriza nameće, ali i zato što mogu  čekati jer “robe” ima na pretek. Čekanje u situaciji kada je  sva fleksibilnost na strani gosta, a totalna krutost na strani  prodavača, može jedino dovesti do toga da prodavatelja  uhvati panika – i spusti cijene.
Na naše neki apeliraju da to  učine, dok ih drugi (također  meritorni pa i svjetski autoriteti) uvjeravaju u suprotno.  Za sad su jedino Turci masovnije uletjeli u velike popuste. Nije se u svemu uspoređivati. Sama Antalya ima  hotela s četiri i pet zvjezdica  više od Hrvatske. Država tamo koristi mehanizme koje  ovdje ne može, a isto tako  golem je dio kapaciteta koji su  i u vlasništvu stranih turoperatora koji su se odrekli  dobiti na jednom, a nadaju joj  se na drugom kraju. No, vrijeme je da naše službe prodaje  i profesionalci debelo promisle. Odluke kad se donose prekasno ne vrijede ako se do tad  tuđa ponuda rasproda.
Druga činjenica koju smo  istaknuli, da najveći dio ljudi  koji individualno planiraju i  organiziraju odmor namjerava poutovati, bitna je jer u  Hrvatsku 65 posto Nijemaca  dolazi na ljetovanje na takav  način. U tom podsegmentu  kao činjenicu makar već pomiješanu s dojmovima možemo uzeti podatke – da je  zadnje od čega će se odustati  odmor sunca i mora. Što bi  značilo da će nam sama špica  manje patiti od ostalog turizma. Kako je u Hrvatskoj  sezona sunca i mora (od lipnja  do rujna) ionako krivac za 90  posto turističkog rezultata  (najsezonskiji turizam u Europi), a u zadarskom području  pogotovo – to je dobra vijest.  Na drugoj je strani to što bi  nas Uskrs i 1. maj mogli razočarati. Onda dolazi prednost automobilskih destinacija, što je Hrvatska. Onda dolazi vjernost – a Hrvatska ima  preko 40 posto turista koji  dolaze preko pet puta ovdje  na odmor, a svega 20-ak posto  prvopridošlih. Konačno, i njemački podaci govore da ovdje  euro više vrijedi nego kod njih  – govorimo o paritetu kupovne moći.
No sve ovo s individualnim  dolascima u najvećoj se mjeri  odnosi na – privatni smještaj,  dijelom apartmane i kampove.
I dobar je podatak da kod  kampova nema pada, kao i to  da marine imaju prepune vezove.
Jesu li tako posložene informacije dobre ili loše?
Na potezu su prodaje i  uprave
Jasno je da baš nitko ne  očekuje bolju sezonu od prethodne (govorimo na nacionalnoj razini). Manji pad od  drugih ove će godine biti uspjeh. Prema ovako posloženim činjenicama Hrvatska bi  trebala biti manji gubitnik od  drugih. To ne znači manju  muku za državu. Naime, druge su države puno manje ovisne i izložene turizmu kao spasu od Hrvatske. Neki su pak  već kriknuli kako bi pad mogao biti od 10 do 20 posto, a  neki to pretvorili u gotovo  milijardu eura koja će nam  “faliti”.
Vraćajući se ozbiljnim  procjenama ozbiljnih ljudi – u  svjetskoj turističkoj organizaciji pri UN-u ocjenjuju da će  na Sredozemlju doći do pada  od šest posto. Ako prema nizu  pokazatelja mi ne možemo  biti među najvećim gubitnicima, zašto takvu crnu procjenu umnožiti dva pa i tri  puta.
Zbog toga što ovog trenutka o svemu najviše govore  turoperatori i agencije koje  prodaju Hrvatsku. Njima je,  naravno, cilj zaraditi, što nam  je zajedničko, ali njima je zarada osigurana i ako naši snize  cijene, a njima to dovede do  porasta prodaje. Jasan je zastoj u prodaji organiziranih hotelskih aranžmana. Na svakom je poslovnom subjektu da  procijeni koliko mu cijene (svi  su ih u Hrvatskoj digli od lani  za ovu sezonu preko 10 posto  u prosjeku) dopuštaju fleksibilnosti, odnosno snižavanja, a da sezona za njih i dalje  ima smisla.
Naravno, iako je njemačko  tržište ključno, valja to usporediti i s drugima kojima se  obraćaju. I naravno da procijene je li i koliko država i  drugim mjerama pomoći učinila i tu njihovu cijenu fleksibilnijom.
To je najveći posao od sad  do Uskrsa, uz, naravno, onaj  HTZ-a i Ministarstva i drugih  subjekata na nastavku promidžbe sve do ljeta.
 Ljude koji glasno najavljuju  dvoznamenkasti pad turizma  u Hrvatskoj smatram pretjeranim pesimistima.
Ima, istina, jedna druga nevolja koja nas tek čeka. To su  cijene prije svega ugostiteljskih usluga, ali i izleta, suvenira i svega drugog, što turiste čeka kad ovdje ipak dođu. Kao što cijene hotelskih  aranžmana ovog trenutka traže dobro promišljanje i sigurno barem djelomičnu korekciju, takva stvar nas čeka s  ovim drugim u sezoni. U protivnom se i u tim uslugama  može dogoditi suzdržavanje  od kupnje pa se onom padu  broja gostiju pridružiti i pad  prosječne potrošnje po gostu.