Britanski novinari sudom srušili policijske ovlasti

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
Autor: 
sanja vukcevic
Pokušaj novinarke Novog lista da fotografira Jadranku Kosor završio je na asfaltu Brodosplita

Dok domaće novinare zbog "splitskog slučaja" muči policijska revnost, britanski kolege imaju razloga za slavlje jer su tamošnjoj policiji "pokazali zube". Naime, Europski sud za ljudska prava "srušio" je britanski antiteroristički zakon "2000 Act", točnije njegov Članak 44. prema kojem su britanski policajci mogli bez ikakve "osnovane sumnje" zaustaviti i pretražiti bilo koju osobu na ulici. Zanimljivo je da je preispitivanje ove zakonske odredbe pokrenulo dvoje britanskih novinara - Kevin Gillan i Penny Quinton - koje je policija zaustavila i pretražila u rujnu 2003. godine tijekom sajma naoružanja što se održavao u Istočnom Londonu.

Gillan je zaustavljen dok je kretao prema prosvjednicima nedaleko sajma, a jedino opravdanje što mu ga je policajac dao bilo je pozivanje na Članak 44. Ta zakonska odredba omogućuje pretragu svih osobnih stvari zaustavljene osobe ne bi li se pronašlo nešto povezano s mogućim terorističkim činom.

I Quintonova je prošla na isti način, iako je njezin fotoaparat obješen preko ramena jasno ukazivao da se radi o predstavnici medija. Osim toga pokazala je policajcima i svoju novinarsku iskaznicu. No, i nakon toga rečeno joj je da prestane snimati prosvjede, a policajac se tijekom intervencije pozvao i na Članak 44. "2000 Act-a". Iako je već nakon pet minuta puštena Quintonova zbog stresa što ga je proživjela nije više bila sposobna odraditi zadatak, pa je uskraćena i za snimke što ih je planirala prodati.

Nekoliko instanci britanskog pravosuđa nije našlo ništa sporno u oba ova slučaja, pa su novinari odlučili pravdu potražiti u Strasbourgu. Europski sud proveo je opsežnu raspravu tijekom koje je analizirao nekoliko godišnjih izvješća o parlamentarnom nadzoru nad primjenom Članka 44. Od 2004. godine kada je pretraga osoba temeljem te zakonske odredbe bilo 33.177, statistika je do 2007. narasla 117.278. U izvješću za 2008. godinu naglašeno je kako izuzetno veliki broj osoba nije bio ni blizu profilu mogućeg terorista, niti bi ih se na bilo koji način moglo povezati s nekim terorističkim činom.

Britanska vlada sporni Zakon branila je i usporedbama s pretresima u zračnim lukama što su nakon terorističkog napada 11. rujna značajno postroženi. No, sud je podsjetio kako su svi putnici upoznati s mjerama sigurnosti na ulasku u zrakoplove, te mogu birati hoće li se uputiti na putovanje uoči kojeg moraju proći takve detaljne provjere ili će putovati na neki drugi način. Prolaznici na ulici koje policajci zaustave nemaju tu mogućnost.

Zanimljivo je da "2000 Act" vrijedi i u Škotskoj, no od njegovog donošenja ovlasti iz Članka 44. tamošnja policija nikada nije primijenila.

Londonska policija donijela je doduše pravilnik o provođenju "Acta 2000" prema kojem se sporne ovlasti moraju primjenjivati "odgovorno i vodeći računa o osobama koje se pretražuje". Propisano je i da se osobe smije zaustavljati i pretresati samo zbog sumnji u terorizam, odnosno kako bi se pronašli predmeti što ih se može koristiti za terorističke napade.

Presudom Europskog suda potvrđeno je da je novinarima prekršeno "pravo na privatnost" zajamčeno Člankom 8. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda. Sud naime nije prihvatio tumačenje britanske vlade da se primjena Članka 44. "2000 Act-a" dovoljno nadzire i da se naknadno može tražiti sudsko preispitivanje osnovanosti svake pretrage ili pretresa na ulici od strane policije. Jer, pozornik može prići nekoj osobi i pretražiti ju čak i uz usmeno odobrenje svog nadređenog, pa je valjanost takve autorizacije pretresa upitna, te je teško provjeriti je li bilo ikakve "osnovane sumnje" za to i je li osobi povrijeđena privatnost.

Zoran Pusić: Da su se barem ispričali

Vrh policije ni jučer nije objasnio zašto su neformalni razgovor svoje splitske glasnogovornice Marine Kraljević Gudelj sa Sanjom Vukčević javnosti podvalili kao službeni iskaz naše novinarke o incidentu s premijerkinim tjelohraniteljem.

Napad na novinarku Novog lista premijerkinog osiguranja jučer je komentirao i Zoran Pusić iz Građanskog odbora za ljudska prava.

- Tjelohranitelji su ovdje postupili kako to često rade - prvo reagiraju, a tek onda pitaju. Naglu reakciju ne smatram problematičnom, nego sve što se dogodilo nakon obaranja novinarke na pod. Kako se vidi s fotografija, premijerka je samo bacila pogled i otišla. Pretpostavljam da se nije snašla, a trebala je samo prići, ispričati se i incident bi dobio sasvim drugačiji kontekst, tvrdi Pusić. Javnost bi, zaključuje, takvu reakciju prihvatila kao poželjnu ljudsku gestu.

- Žao mi je što se to dogodilo baš premijerki Kosor, jer inače ne ostavlja dojam bahate političarke, kaže Pusić.

 

Sanja Vukčević: Nepotrebna brutalna reakcija

Ne pada mi na pamet prihvatiti sugestiju glasnogovornika MUP-a Krunoslava Borovca da se sama javim na "službeni" razgovor o okolnostima događaja u kojem me je, prije tri dana u splitskom Brodogradilištu, "hrvačkim" zahvatom čovjek iz osiguranja premijerke Jadranke Kosor oborio na pod kada sam je pokušala fotografirati iz profila dok se rukovala s radnicima.

Istina je da sam toga dana obavila telefonski razgovor s glasnogovornicom PU Splitsko-dalmatinske Marinom Kraljević Gudelj koja me je, kao osobu s kojom povremeno profesionalno surađuje, više pitala kako se osjećam i jesam li povrijeđena, nego o detaljima samog događaja. Niti na kraj pameti mi nije bilo da policijska procedura, koja se naprosto mora poštovati, uvažava i telefonski razgovor kao službeni iskaz bez prethodne obavijesti da tom prigodom dajem službenu izjavu. Ne znam niti je li glasnogovornica Kraljević Gudelj s time bila upoznata, no želim vjerovati da bi i mene o tome obavijestila. Što se samog događaja tiče, ne radi se o namjeri povrede štićenog prostora niti o približavanju štićenoj osobi s leđa, nego o krivoj procjeni tjelohranitelja. Potom, posljedično, i o njegovoj brutalnoj reakciji koju i dalje držim krajnje neprimjerenom i nepotrebnom, ističe novinarka Sanja Vukčević.

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno