Podgradinjani konačno svoji na svome

Središnji je državni ured za upravu Republike Hrvatske protekle godine razriješio “gordijski čvor” te je Podgradina potvrđena samostalnim naseljem u Općini Posedarje. Dotad je bila samo zaselak u naselju Islam Latinski. Podgradina koja je početkom protekle godine punila stranice pisanih i elektronskih medija te minute televizijskih vijesti, danas živi sve mirnijim životom
U drugom po veličini naselju u Općini Posedarje – Podgradini, u kojoj obitava oko 800 stanovnika, a među njima i preko 80 djece u školskim klupama, čovjeku je sve ljepše i udobnije živjeti. Izgradnjom komunalne infrastrukture Podgradina svakim danom sve više postaje urbano naselje nadomak mora i autoceste, naselje za život bez gradske buke i smoga.
Središnji državni ured za upravu Republike Hrvatske protekle godine je razriješio “gordijski čvor” te je Podgradina potvrđena samostalnim naseljem u Općini Posedarje. Dotad je bila samo zaselak u naselju Islam Latinski. Podgradina koja je početkom protekle godine punila stranice pisanih i elektronskih medija te minute televizijskih vijesti, danas živi sve mirnijim životom.
Bez ambulante, pošte, gostionice…
Unatoč brojnim dežurnim nezadovoljnicima kojih ima svako selo, općina i grad, ne samo mala Podgradina, tijekom našeg posjeta Podgradini susretali smo se uglavnom s dobronamjernima.
Gotovo u središtu ovog drevnog sela brdo Gradina izgleda kao kraška krasotica što izranja iz morske utrobe Novigradskog mora. Brdu je nekim čudom uspjelo nadmudriti ljudski rod te ostati djevičanski čistima. Sa sjeverne strane more, a s južne nepregledna plodna ravnica. Unatoč oštećenjima na asfaltnim putovima nastalima uslijed postavljanja 10,5 kilometara nove vodovodne mreže, doputovati u Podgradinu jest kao ući u neku sliku iz bajke satkanu od čarobne mješavine mora, kamena i polja.
– Ovdje obitavaju prezimena Babić, Batur, Gospić, Grubić, Nekić, Budan, Crnjak, Šalina, Žuža, Breulj, Vulesica, Perica, Bratović, Nanić… Ime i prezime je najlakše naći po nadimcima Vuk, Car, Drobonja, Macan, Kubala, Jerkuc, Pivčin, Brljum, Luben, Majan, Špiro, Klepan, doznajemo od Jose Grubića, Vjekoslava Budana, Milana Grubića, Miljenka Šaline, Ivice Budana, Mile Budana, Ljubice Vulesica, Šime Gospića, Vinka Crnjka, Josipa Breulja, Bože Babića, Slavena Gospića, Šime Žuže i drugih sugovornika tijekom subotnjeg višesatnog obilaska Podgradine.
Osim ove u općini Posedarje, postoji i Podgradina kod Opuzena, a u susjednoj BiH ima čak osam sela koja se diče istim imenom. Razgovarati s ljudima iz “naše” Podgradine jest kao ispijanje prve jutarnje kave – osvježava i budi, uči i tjera na razmišljanje.
– Gradinjani će vam reći da su oni vrijedan, radišan i zdrav narod i da uopće ne zalaze u ambulantu, poštu, gostionicu i mjesne prostorije. Ništa čudno jer toga u selu i nema! Zato smo prvi po djeci. Uz dječju ciku i viku, jaku vlast i ponekad preaktivnu opoziciju imamo i tri dućana, pekaru, boćalište, nogometno i asfaltno igralište, nogometni i boćarski klub, atletsku utrku “Dan sjećanja”, obnovljene poljske putove, projekte razminiranja, Udrugu dragovoljaca i branitelja i “puno drugih lipih stvari koje nisu za novine”, poručuje nam jedan od neimenovanih sugovornika dok žuri, kaže, što prije “zabosti” stotinjak kilograma sjemenskog krumpira u dan prije izorano polje.
Stiže voda!
Ovih dana Podgradina dobiva desetljećima čekanu vodu iz “prve ruke” – iz hidranta. Za vodu iz vodovodnih slavina trebat će priključci za koje neće imati problema svi oni čije su kuće nakon Domovinskog rata bile u obnovi. Svi drugi morat će imati građevinske dozvole.
– Čim poteče voda i ispitaju se vodovodne cijevi kreće projekt sanacije cesta s izgradnjom nogostupa. Tu je i projekt nove škole i dvorane, dječjeg vrtića, spomenika, parcelacije novih građevinskih parcela i još nekoliko važnih projekta za koje će javnost doznati čim krenu kako ne bi od pojedinaca koji, nažalost, uvijek nisu spremi da prihvate novo i drugačije, bili bezrazložno napadani, tvrdi “dobro” informiran sugovornik.
U područnu osnovnu školu u kombinirani prvi i četvrti razred kod učiteljice Grozdane u čarobnom svijetu učenja su četiri prvašića i devet četvrtaša. Učiteljice Milena i Vesna u posebnim razredima imaju po 11 drugaša i trećaša.
– U Domovinskom ratu crkva Sv. Duha bila je gotovo totalno uništena. Nakon nekoliko većih i manjih obnova i adaptacija inicijativom Župnog vijeća i župnika o. Marija Fundaka, prilozima i donacijama župljana te dragovoljnim radom upravo smo završili radove na potpunoj izolaciji pročelja, koje je sad za “diku”. Do Uskrsa će se od vlage obnoviti i unutrašnji zidovi crkve, najavio je zvonar Ante Žuža, predsjednik boćarskog kluba Podgradina, pozivajući nas pritom u Žužine dvore na bogat stol i završnu feštu dragovoljaca koji su radili na obnovi pročelja crkve.
Mnoge koje smo željeli ponešto upitati nismo niti pronašli u kućama. Gotovo svi od reda su bili negdje u polju, vinogradu ili masliniku. A od još mnogih neispričanih podgradinskih priča ostala je i ona o 71-godišnjem umirovljeniku Šimi Nekiću, nekadašnjem kuharu na zadarskoj željezničkoj stanici i njemačkom, berlinskom gastarbajteru od 1973. godine. O njemu nekom drugom prigodom…