Neprocjenjiva važnost rane intervencije

Down sindrom je uzrokovan genetskim poremećajem, i to na način da se na 21. kromosomskom paru nalaze tri umjesto dva kromosoma. Zbog toga se jučerašnji datum 21. 3. uzima kao simbol ovog genetskog poremećaja i ujedno Svjetski dan Down sindroma

Udruga za Down  sindrom Zadarske županije postavljanjem informativnog štanda na Narodnom trgu obilježila  je Svjetski dan Down sindroma.  Down sindrom najčešći je genetski poremećaj koji nastaje  uslijed viška jednog kromosoma  ili dijela kromosoma u jezgri, s  kojim se rađa jedno od 650 novorođene djece. Taj poremećaj  sprječava normalan fizički i  mentalni razvoj djeteta, a pogađa sve rasne skupine i može se  javiti u bilo kojoj obitelji, bez  obzira na zdravlje roditelja,  ekonomsku situaciju ili način  života.
Simbol poremećaja
– Down sindrom je uzrokovan  genetskim poremećajem, i to na  način da se na 21. kromosomskom paru nalaze tri umjesto  dva kromosoma. Zbog toga se  jučerašnji datum 21. 3. uzima  kao simbol ovog genetskog poremećaja i ujedno Svjetski dan  Down sindroma, pojašnjava Boris Maver, dopredsjednik Udruge za Down sindrom Zadarske  županije, dodajući da se postavljanjem informativnog štanda na Narodnom trgu želi senzibilizirati javnost prema osoba  s Down sindromom i ukazati na  potrebu uključivanja oboljelih u  društvenu zajednicu.
Upravo radi senzibiliziranja  društvene zajednice prema osobama s Downovim sindromom  te unaprjeđivanja njihove  zdravstvene i psihosocijalne skrbi, obrazovanja i zapošljavanja,  kao ključnih čimbenika za  uključivanje djece i odraslih s  Downovim sindromom u  društvo, u Zadru je prije četiri  godine osnovana Udruga za  Down sindrom Zadarske županije. U tom periodu napravljeno  je mnogo toga za osobe s Down  sindromom te ostvarena dobra  suradnja s brojnim društvenim  institucijama. Prije svega, ostvarena je suradnja sa zadarskim  rodilištem gdje majke novorođene djece s Down sindromom mogu dobiti priručnik  “Down sindrom – vodič za roditelje i stručnjake”, i kontaktirati sa zadarskom Udrugom za  Down sindrom.
– Suradnja s rodilištem i patronažnim sestrama iznimno je  važna zbog rane intervencije,  planiranog i individualno usmjerenog učenja u vrlo ranom  razdoblju djetetova života. S ranom intervencijom treba krenuti odmah nakon utvrđivanja  određenih teškoća kod djeteta  ili postavljanja dijagnoze, kako  bi se djetetu omogućilo da što  bolje razvije svoju mogućnosti i  dobije iskustva koja su mu potrebna, kaže Maver, navodeći  da rana intervencija podrazumijeva sveobuhvatnu psihološku, edukacijsku i rehabilitacijsku pomoć, ne samo djeci već  i roditeljima.
Stoga, kako ističe Maver, neprocjenjiva je važnost rane intervencije, zbog čega u sustav  skrbi djecu s Down sindromom  treba, uz patronažne sestre,  uključiti i logopede i fizijatre.
Integracija
– Svako dijete rođeno s Downovim sindromom je individua  sa specifičnim potrebama te kao  takvo zaslužuje individualan  tretman, prilagođen njegovim  osobinama, prije svega stupnju  retardiranosti koja može biti  blaga, dakle, lakša, srednja, ali i  teška, kaže Maver te dodaje da  je uz ranu intervenciju za djecu s  Down sindromom, ovisno o  stupnju retardacije, vrlo važna i  integracija u redovite predškolske i školske programe.
U Hrvatskoj integracija djece  s Down sindromom u redovite  predškolske i školske programe  još ovisi o dobroj volji odgojno-obrazovnih ustanova, dakle  vrtića i škola. No u razvijenim  europskim zemljama sustav je  drugačiji, tamo su mnoga djeca  integrirana u škole zajedno s  drugom djecom, uče čitati i pisati te postižu bolje uspjehe nego što je to bio slučaj prije desetak i više godina.
– U Zadru u redovni vrtić i  školu uključeno je po jedno dijete. Vjerujemo da će u budućnosti broj djece u redovitim  obrazovnim ustanovama rasti.  Želimo svakome djetetu  pružiti, omogućiti šansu da iskoristi maksimum u okviru svojih mogućnosti. Stoga trebamo  poticati djecu da budu ono što  ona mogu biti, a ne što mi  želimo da budu, zaključuje Maver.
 

Čekaju se “Mocire”

Boris Maver, dopredsjednik Udruge za Down sidrom Zadarske županije,  koja broji 60-ak članova, navodi da najveći problem nastaje kada osobe s  Down sindromom napune 21 godinu, nakon čega za njih više nema nikakvih  programa. Tada su prepušteni sami sebi, odnosno svojoj obitelji.
Maver vjeruje da će se to riješiti izgradnjom centra “Mocire”, gdje će biti  predviđeni sadržaji za osobe s Down sindromom.