Budimo Hrvatska!

Hrvatska nogometna reprezentacija večeras od 18 sati na maksimirskom travnjaku protiv Srbije igra kvalifikacijsku utakmicu za SP 2014. godine uoči koje je uglavnom sve rečeno. Tjednima su rađene detaljne analize, do srži se uspoređivale dvije momčadi koje vode karizmatični izbornici, trajali sitniji ili krupniji medijski ratovi u kojima su dvije strane nabacivale “domaćicama” i “bajaderama”, prijetile Arkanom i Thompsonom, ali i servirali pomirljivi tonovi razumnim poimanjem priredbe koja jednom ipak mora postati sportska. Mora. Bez obzira na povijest i zemljopis.
Hrvatski izbornik Igor Štimac ispao je najveći džentlmen, svaki medijski istup koristio je da bi mirio uzavrele strasti i krotio uznemirene duhove. Prošlosti i sadašnjosti. I pritom u svakom trenutku djelovao kao čovjek koji u potpunosti vlada situacijom. I kada Zdravko Mamić verbalno nasrne na ministra Željka Jovanovića, a stožerni prvotimac Ivan Perišić otpadne zbog ozljede, kada u predvečerje najvažnije utakmice u trenerskoj karijeri zadnji trening podijeli s navijačima, bez kalkulacija i ograda najavi početni sastav (s Kranjčarom i Olićem) i miroljubivo poruči “napaljenoj” naciji: Navijajmo za Hrvatsku, ne mrzimo Srbiju! Kapa do poda, izborniče!
Štimac nije gubio kurs koliko god bio svjestan činjenice da je pred njim utakmica koju ne smije izgubiti taman se idućega ljeta okupa na Copacabani kako je i poželio na izborničkoj inauguraciji. A zašto? Samo zato što je nogomet na ovim prostorima, na žalost, još uvijek više od igre, što još uvijek ima ljudi koji na utakmice dolaze da bi poticali mržnju i trovali mozgove onih koji nogomet isključivo smatraju “najljepšom igrom”. Njima u inat večeras nemojmo biti Hrvatska Zdravka Mamića koja ljude cijeni i osuđuje po krvnim zrncima, budimo Hrvatska koja voli svoje i ne mrzi tuđe, Hrvatska koja s Igorom Štimcem suvereno kroči prema Brazilu, a igra “kockastih” opet postaje “trade mark” i Hrvatska koja sa svima nama priziva bolje sutra.