Tko će kome...

Slika korisnika admin

Tko će kome obući predizborno prljavo rublje, tko će kome ako neće svoj svome pronaći posao, tko će kome u predizborni koalicijski zagrljaj - tako bi se mogla sažeti aktualna zbivanja pod sivim političkim nebom zbog kojeg bi birači u neimaštini i neizvjesnosti najradije zaplakali.

Predizbornu kampanju za EU parlament te kampanju za lokalne izbore, ukoliko budu išle ovim smjerom najbolje bi bilo prespavati pa sanjati da u ovoj zemlji ipak postoji politička snaga koja ozbiljno misli najprije kako zemlju izvući iz krize. Ona dovoljno politički pismena snaga koja može pročitati kako bi zapravo samo gospodarski pomak bio pravi recept za politički uspon.

No kako je taj teški gospodarski zalogaj i vlasti i oporbi zastao u grlu, jedva su dočekali servirati javnosti provjerenu ideološku borbu o kojoj su svi uvijek imali svašta pametno reći. Kao da su im kao naručeni došli ispadi Zdravka Mamića,"turistička" priča Ruže Tomašić o Hrvatima i "gostima" te incident kod manastira Krka.

Premijer Milanović i predsjednik Josipović s vrha piramide vlasti s pravom su ukazali na činjenicu da se u zemlji pred vratima Europske unije ne smije tolerirati govor mržnje, no premijer je opet svojim gardom i nespretnom izjavom o karakteru rata u Hrvatskoj zasjenio izgovoreno, izazvao HDZ i "desne", prozvao medije i sva se ta prašina zakovitlala toliko da je politički poželjno zamaglila gospodarske muke. Samo brza i učinkovita reakcija institucija, političarima bi zatvorila usta i ne bi bilo potrebe toliko razglabati. Sve bi bilo jasno. Ovako, tko je koliko političkih bodova skupio tek će se vidjeti. Naknadna pojašnjenja izgovorenih riječi i optuživanja sa izvanrednih konferencija za medije koje su se ovih dana redale, prerasli su u besplodnu višesatnu raspravu i u Saboru te je novi ministar turizma Lorencin jedva i prisegnuo iako bi za gospodarstvo zemlje bilo važnije da se čulo hoće li i kako i ove godine turizam biti najplodnija grana.

Odlazak Veljka Ostojića s mjesta ministra turizma zbog afere sa zemljištem zapravo je bio okidač za daljnje kopanje nepotističkih kanala pa je tako s pozivom svojim članovima da se jave za posao u Ministarstvu zabrljao sve "teži" koalicijski partner HNS, a onda je planuo Plinacro.

Predstojnik Milanovićeva kabineta Tomislav Saucha ponudio je ostavku jer je odvjetnički ured njegove supruge dobio posao u toj tvrtki. Opet izvanredna konferencija, premijer je odbio njegovu ostavku. Bilo bi previše?!

Zatim je suprug ministrice graditeljstva Anke Mrak Taritaš otkriven kao zaposlenik te tvrtke, a ona objavila da nije kriv, ali će dati ostavku da njezina fotelja bude čista.

HDZ može likovati i upirati prstom u vlast koja nije kao što je govorila imuna na nepotizam, no zar i u vrijeme HDZ-ove vlasti nije vrijedilo "tko će kome, ako neće svoj svome - naći posao". Nevjerojatno kako se političari prave Englezi kada je u pitanju nepotizam, pa to koji ključ otvara sva vrata znaju svi oni koji su izgubili posao, a nisu imali vezu! Zaludu bilo tko u politici svoje ruke pere, ta je praksa prisutna toliko da je postala uobičajena pa neće biti čudno ako u predizbornoj kaljuži bude ulovljeno još nepotističkih ribica i lijevo i desno. Gdje li će se onda širiti rodoslovna stabla političara? Tko će u toj gusto isprepletenoj mračnoj šumi uspjeti rasvijetliti tko je sposoban, a tko podoban?

Ako ništa drugo, u vrijeme Milanovićeva mandata mogle bi se barem postaviti "nadzorne kamere", tko ulazi u koje tvrtke, sa diplomom ili s nečijim blagoslovom.

Najjača oporbena stranka ipak nastavlja smišljeno i ciljano napadati Milanovića, ali ne gdje je najtanji, na gospodarskom planu, jer ni ona tu nema što za reći, nego opet na ideološkoj osnovi i zbog političkog kadroviranja, a dok oni vode za njih važne predizborne bitke jer će nadolazeći izbori biti njihovo ogledalo, gospodarstvo i dalje stagnira i nije važno što ljudi loše žive.

Da su ovi predizborni, premijeru teški dani vidjelo se iz njegovih istupa u kojima mu stil oscilira od visokog intelektualnog do niskog, neprimjerenog.

Kad kaže da se Karamarko "krevelji u kameru" otkriva da ga to iritira jer zna da taj osmijeh ima skriveno značenje.

A dok obojica ciljaju na vlast i političku (nad)moć i misle tko se zadnji smije najslađe se smije, narodu odavno nije do smijeha!

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno