S Tuđmanom čuvao srpske kuće za Hrvate

Hrvatska je imala pravo naseliti “prazna područja”, kazao je Radić
Dok još nije poznato hoće li DORH i prije pravomoćne haške presude ispitivati odgovornost ostalih sudionika zločinačkog pothvata kojeg Haag smatra dokazanim, nekadašnji ministar obnove i razvitka Jure Radić i jedan od imenovanih članova pothvata, u srijedu navečer u HTV-ovom Dnevniku 3 ustvrdio je da se ne boji istraga pred nacionalnim sudovima.
– Ne bojim se istrage, jer ona će sigurno završiti činjenicom da nisam kriv i da u Hrvatskoj nije bilo zločinačkog pothvata, izjavio je Radić, napomenuvši da bi istraga protiv njega značila podizanje optužnice protiv Hrvatske u Hrvatskoj. Sve što je radio s Tuđmanom, smatra bivši ministar, bilo je u korist hrvatskog čovjeka. Srpske kuće su, kazao je, bile čuvane. Ako je Tuđman optužen, Radić prihvaća da je i sam optužen.
– Nisam u bilo kojem trenutku napravio odmak od njega i znam načine i mnogo situacija u kojima je on govorio da treba sačuvati svaki život i svaku srpsku kuću, ustvrdio je Radić. Dodao je i da je Tuđman u svakoj situaciji govorio da ne smije poginuti ni jedan civil.
– Časna Hrvatska vojska pod zapovjedništvom Gotovine, koji nažalost ispašta sad u Haagu, nije ona to radila, već psi rata, kazao je Radić o zločinima. Jure Radić kazao je i da je Hrvatska imala pravo naseliti “prazna područja”, te je rekao da Hrvatska ne bi pod svaku cijenu trebala prihvatiti hašku presudu.
Radić je kazao i da je u presudi spomenut tek usput, bez ispitivanja i dokaza. Međutim, u presudi trojici generala, Radić se spominje relativno često i praktički je jedini imenom i prezimenom identificirani član zločinačkog pothvata, pored osuđenih generala, te Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Zvonimira Červenka.
Radiću Haag na teret stavlja sastanke s Tuđmanom na kojima se govorilo o naseljavanju oslobođenih područja Hrvatima, te zakone i uredbe koje su propisivale poticaje za naseljavanje, odnosno način raspolaganja imovinom pobjeglih srpskih civila.
– One koji su izgnani iz BiH, Vojvodine, Srbije, Kosova i drugih područja, sad ih snagom ove uredbe naseljavamo u Vrginmost, Vojnić, Lapac i dajemo im pravo koje imaju povratnici u Hrvatskoj. Stoga, ovo je sistem pozitivnih mjera s kojima želimo vratiti izgnane ljude, ali ne samo izgnane, već i da usmjerimo druge ljude da bi Hrvatska bila, u demografskom smislu, razmjernije pokrivena stanovništvom nego je to bio slučaj, citiraju se u presudi Radićeve riječi sa zatvorene sjednice Vlade u listopadu 1995. godine, na kojoj je donesena Uredba o povratu prognanih osoba i izbjeglica na oslobođena područja.
Radićeve riječi haški sud citira i kad razmatra druge uredbe Vlade i zakonska rješenja usmjerena na raspolaganje imovinom odbjeglog srpskog stanovništva. Također, u presudi se značajno izlažu i Radićevi sastanci s Tuđmanom prije i nakon Oluje. – Naši su ljudi puno palili, pale i danas, kao što su i jučer. Predsjedniče, to nije dobro. To je naša imovina, nije ničija tuđa, šta da su spalili selo kraj Kijeva, gdje bi onda smjestili naše ljude, navode se u presudi Radićeve riječi sa sastanka s Tuđmanom 22. kolovoza 1995. godine.
Radić i Tuđman su razmatrali su i kako da pridobiju Hrvate u dijaspori – od Australije, Argentine, Njemačke do Novog Zelanda – da se vrate u Hrvatsku. Pa su tako raspravljali i da im se plati put, dodijele stanovi, kuće i zemlja, najprije na korištenje, a onda i u vlasništvo.