Lako meni, ja sam tu biciklom

Slika korisnika admin
„ETO PRILIKE DA SE MRTVIMA POMOGNE"

„Eto prilike da se mrtvima pomogne" je citat iz jedne pjesme grupe „Goribor" koja je prije nekoliko godina svirala u kinu „Zadar", pred par desetaka ljudi, jer u našem gradu publika hrli na klape, kvazi zabavnjake i najgore moguće narodnjake, od kojih se zdravom ljudskom biću okreće u želucu. Ali, takvi smo postali i to je tako i to je druga tema pa neću sada previše o tome. Navedeni citat se odlično slaže s onim što se današnjih dana događa na Sredozemnom moru, gdje se tope stotine izbjeglica koje žele doći do Europe i ovdje nekako živjeti životom dostojnim čovjeka. Mediji su nam puni izvješća o tome, svi se zgražaju i sažalijevaju te nesretne ljude, a nitko se ne pita kako se to odjednom počelo događati. Bilo je sigurno i prije takvih slučajeva, ali sigurno ne ovako masovno i doslovno samoubilački.

Htjeli, ne htjeli, mi moramo priznati da se u djelu slučajeva radi o ljudima iz zemalja koje su nekada bile uređene i u kojima se moglo živjeti, a za to je najbolji primjer Libija. Kako se napravi intervencija „međunarodnih snaga" tako nastaje kaos, nered, nasilje i ljudi bježe. Članovi moje obitelji, fakultetski obrazovani ljudi, u više su navrata odlazili u tu nesretnu Libiju da bi se tamo svojim radom materijalno pomogli. Nitko ih nije pitao za vjeru, nego su ih poštovali i pošteno platili. Istina je da je Gadafi živio ekscentrično i nemoralno u materijalnom pitanju (s obzirom da je ta zemlja u svojoj biti bila socijalistička), da su mu sinovi živjeli poput arapskih prinčeva, ali ipak je indikativno ovo što se događa. Svejedno. Eto prilike da se mrtvima pomogne.

ŠTO NAS U STVARI ZANIMA?

Na svim portalima i u većini informativnih emisija uz ove vijesti idu i jako važne vijesti o tome kako je bila promocija filma o Kostelićima na kojoj se pojavila i atraktivna pratiteljica jBrina Kovačevića koja je bila jako atraktivna. Dalje slijedi Rozga i njene haljinice te u zadnje vrijeme njeni problemi s udvaračima, Antonija koja se pojavila u zelenoj haljinici, Goran Višnjić koji se „pojavio" u Šibeniku, a jedna osoba je posebna priča. Severina se po medijima pojavljuje doslovno svaki dan, bilo da se radi o novoj fazi suđenja s Milanom (čak i ja znam kako se bivši zove), bilo da je nova haljinica, novi „selfie" (to je osobito bitno), šminka ili što već ne. U svemu su najmanje važne njene pjesme. Tu je još i njena najoštrija konkurencija - „simpatična" Nives, ali bolje je da sada prekinem, jer je to prevelika tema za ovako malu stranicu, kao što je ova na kojoj pišem. Koga je uz ovakve probleme briga za stotine poginulih izbjeglica?

TEŠKE MUKE S GORIVOM

Jedna od stvari koja se najčešće, ali baš najčešće spominje u informativnim emisijama je i cijena goriva. Ne prođe ni dan, a da se kao vrlo važna vijest ne spominje kako je gorivo poskupilo, ili pojeftinilo. Zanimljivo je da su te oscilacije ogromne. Deset do dvadeset lipa. To bi na cijeli rezervoar bilo 3-4 kune što je, morat će te priznati ipak impresivna suma zbog koje se isplati strgnuti sa sebe pidžamu, navući trenerku i patike, istrčati u dvorište, pomaknuti auto sa teško zauzetog parkirnog mjesta, otići do prve pumpe, i tamo natočiti par desetaka litara.

Šalu na stranu. Zašto se tome pridaje tolika važnost, kada je i malom djetetu jasno o čemu se radi kada su benzin, tj. nafta općenito, u pitanju. Ja npr. nemam takvih problema. Živim na Poluotoku, radim na Relji, a samo dvoje prijatelja mi žive na Sokinom brigu i Ploči, tj. na jedinim djelovima Zadra gdje ipak ne mogu tako lako stići sa biciklom. Da iskreno priznam, ja na pumpu idem svakih par mjeseci i više mi ne treba. Tim više mi idu na živce ljudi koji govore kako teško žive, nemaju novaca, jedva spajaju kraj s krajem, ali se uredno sa Voštarnice do grada voze automobilom. Poslije se dodatno žale i kako su debeli, kako im nedostaje kretanja i kako moraju promjeniti životne navike. Bljak.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno