MARKO VUČETIĆ: Jedino smjena generacija u politici može dovesti do razvoja istinske demokracije

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika valentinam
Saborski zastupnik iz Zadra, svojim govorom o Istanbulskoj konvenciji osvojio je Hrvatsku
Ima specifičan izričaj, ne prima saborsku plaću već volontira, a predmet njegova interesa teme su koje imaju humani i socijalni karakter pa ga mnogi doživljavaju kao najvećeg borca za socijalnu pravdu, jednakost i zaštitu ljudskih prava u saborskim klupama
Marin GOSPIĆ
Marko Vučetić planira, kako je i obećao na početku svog mandata, odraditi samo jedan saborski mandat i potom se povući iz politike

Marko Vučetić, pročelnik i profesor na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru, sa završenim studijem povijesti, Teološko katoličkim studijem te licencijatom teoloških znanosti, prije godinu i pol dana ušao je u Sabor kao nezavisni kandidat na listi Mosta. Već na početku mandata pokazalo se kako nije tipičan političar. Ima specifičan izričaj, ne prima saborsku plaću već volontira, a predmet njegova interesa teme su koje imaju humani i socijalni karakter pa ga mnogi doživljavaju kao najvećeg borca za socijalnu pravdu, jednakost i zaštitu ljudskih prava u saborskim klupama.

Od početka mandata Vučetić je sudjelovao u 120 rasprava, no za razliku od njegovih prvih izlaganja koja su nailazila i na nerazumijevanje, budući ih je izlagao iz filozofskog kuta, njegov govor o nužnosti ratificiranja Istanbulske konvencije došao je do brojnih građana, posebice žena, a zaintrigirao je i medije koji su danima izvještavali upravo o njegovu izlaganju i argumentima koje je iznio u prilog tezi.

Kao društvo nismo zreli

- To moje izlaganje izazvalo je brojne reakcije, a neke od njih su na granicama ekstaza. U javnosti se nakon govora oslobodio jedan veliki prostor nade, što držim da pokazuje kako još uvijek kao društvo nismo zreli. Ohrabrujuće je što imamo potrebu za strukturom pravde te što osjetljivost prema drugome i poštivanju ženskih prava izazivaju odobravanje, ali nije ohrabrujuće što su se zbog jednog govora, jednog izlaganja, javile reakcije koje su išle čak u tom smjeru da ljudi žele moj daljnji angažman u politici, iako sam rekao da ga ne želim zbog toga što sam u dosadašnjem političkom djelovanju, kao pojedinac i nezavisni zastupnik, koji skrbi o svojoj nezavisnosti, osjetio nemoć u odnosu na strukture. Ja sam moćan kroz iznošenje vlastitih stavova, ali nema mogućnosti da oni postanu dio političke stvarnosti. Nemoć koju sam osjetio ukazala mi je na činjenicu da ne mogu samostalno djelovati u sljedećem mandatu ili bilo kakvom izbornom ciklusu. Odbijam biti dio nečega takvoga, pojasnio je odmah na početku razgovora Vučetić te pozvao javnost, odnosno sve one koji su zainteresirani za mijenjanje političke stvarnosti i političke paradigme da se okupe oko ideje novih politika. Za njega je to politika koja neće na temelju samo jednog prava, primjerice da žene više ne budu izložene nasilju, iznalaziti strategije pomoću kojih će se boriti protiv nasilja. Smatra kako taj primjer treba slijediti u svim zakonima te da svi moraju biti vođeni načelom poštivanja ljudskih prava.

Na strani ljudskih prava

- Do sada sam u Saboru isključivo govorio s pozicije zaštite ljudskih prava i mislim da su mi svi govori bili kvalitetni. Primjerice i stanka u kojoj sam progovorio o potrebi da se poštuju ljudska prava, potrebi da shvatimo da je poštivanje ljudskih prava prepoznavanje sebe u drugoj osobi i druge osobe u sebi. Samo tako izgrađujemo civilizaciju i društvo tolerancije. Trebali bismo prevladati ovaj netolerantni diskurs u javnosti, podjelu na one koji su zagovornici i one koji su protivnici Istanbulske konvencije. Zagovornici su ratificirali Konvenciju, ali i protivnici konvencije su također bili protivnici nasilja, a ne oni koji su bili za to da nasilje opstaje. Samo su tražili i pozivali se na neki drugi model rješavanja nasilja unutar RH. Ratifikacija Konvencije ne smije biti shvaćena kao poraz religijskog prava. Ona moraju biti zaštićena. Ukoliko netko radi ratifikacije Istanbulske konvencije misli da treba suziti područje religije, taj ne shvaća što je koncept ljudskih prava, ističe Vučetić te najavljuje da, ukoliko bi se dogodilo suprotno, njegova bi sljedeća borba u Saboru bila usmjerena na zaštitu obespravljene osobe u konzumaciji svog religijskog prava. Naglašava kako ljudska prava ne počivaju na načelu ekskluziviteta, da jedno pravo poništava drugo, već na načelu suglasja te ističe kako je upravo zbog toga protiv religijske argumentacije u politici i političke u religiji. Strah koji je Istanbulska konvencija izazvala kod dijela hrvatskih građana obrazlaže tezom njegove racionalnosti.

- Ono što je službena Crkva putem Hrvatske biskupske konferencije izrekla još mogu i razumjeti, jer je bilo i umjerenih izjava počevši od zadarskog nadbiskupa Puljića pa do požeškog biskupa Škvorčevića. Imali smo umjerene reakcije, pozive na oprez, ali i naznačavanje nečega čega u Konvenciji nema, a to je rodna ideologija. Biskupi nisu donijeli i izrijekom izrekli stav da je Konvencija u potpunosti loša, nego nešto što iziskuje javnu raspravu. Međutim, posljedice tog govora kod puka i na nižim strukturama, dovele su do pravog iracionalnog, čak i neartikuliranog stava, da se oslobađaju demonske vrijednosti, pojasnio je Vučetić dodajući kako je trenutna situacija, kada je ratificirana Istambulska konvencija, a nije se ništa demonsko dogodilo, niti će se dogoditi, dokaz da su takva mišljenja bila iracionalna. One koji su strahovali da će im nakon ratifikacije netko oduzeti ljudskost, promijeniti rodni ili spolni identitet, pozvao je da taj svoj iracionalni strah usporede sa strahom žena koje su izložene povijesnom nasilju i realnom stvarnošću - da su žene obespravljene i diskriminirane u sadašnjem svijetu.

Obrazovni sustav dostupan svima

- S tom stvarnošću se moramo suočiti, a kao društvo i sa strahovima svih tih vjernika koji drže da nastupa neki novi svjetski poredak koji će uništiti ljudsko. Ljudsko se ne može uništiti, niti će ljudsko uništiti religijsko, odnosno kršćansko jer bez ljudskog nema ni kršćanstva, zaključio je Vučetić koji je u Saboru raspravljao i o problemima obrazovnog sustava i kurikularne reforme. Teme su to koje drži izuzetno bitnima jer smatra kako je obrazovni sustav taj koji mora sve građane dovesti u ravnopravnu poziciju, poziciju istih mogućnosti kako bi mogli, od osoba koje ne znaju, postati znalci i od osoba koje nisu u stanju nešto argumentirati, postati one koje to mogu. Zato bi, kaže, obrazovni sustav trebao uzeti u obzir načelo jednakosti i ravnopravnosti svih građana, odnosno da bude dostupan svima. Što se tiče problema kurikularne reforme Vučetić ističe kako on nije i ne smije biti politički već utemeljen na misli kakvu ćemo javnu spoznaju danas ili sutra imati. Mišljenja je kako razne nekvalitetne rasprave u velikoj mjeri proizlaze upravo iz neznanja te kao primjer ponovno navodi ratifikaciju Istanbulske konvencije gdje se, kako kaže, nije shvatilo da je došlo do redukcije sociologije na biologiji kad se govorilo o rodnim ulogama te da je to rodni konstrukt.

- Čovjek, čim se nalazi u nekakvoj zajednici, mora djelovati putem uloga, jer se nalazi u društvu, a društvo promatra sociologija. Biologija promatra organizam i mi smo sada taj rodni identitet sveli na spolni identitet. Kad smo odredili da nam je biološka kategorija osnova svega, onda je nestalo potrebe da sociologija postoji u korpusu znanja. Napravili smo opasnu redukciju. Dakle, obrazovanje nije ništa drugo nego davanje misaone slobode, dok bi nam svjetonazor, ako je religijski utemeljen, trebao dati slobodu u području svih onih drugih slojeva koji su razumski i nerazumski.

Borba za promjenu sustava

Vučetić je raspravljao i o obiteljskom zakonu te iznio stav da se obitelj ne smije promatrati u smislu odnosa muško-žensko, zajednice bračnih partnera i djece, već kao zajednicu u kojoj se odigrava pozitivno dijeljenje ljubavi, zaštite i brige. Smatra kako treba koristiti termine bitne za takvu zajednicu – da ju izgrađuje čovjek za sve članove koji su u njoj, a ne one koji dovode do ostrašćivanja društva.

Zapažena je bila i njegova rasprava kad se govorilo o opozivu ministrice Nade Murganić.

- Budući da se nalazimo pred demografskim slomom, tražio sam da svaki ministar bude ministar u ostavci sve dok provodi politike demonskog etosa i demonskih vrijednosti. Upotrijebio sam malo jaču sintagmu namjerno, zbog toga što držim da vrijednosti koje izgrađuju društvo su opće, ljudske i humane vrijednosti, a one koje nam uništavanju i sužavaju društvo da su vrijednosti demonskog etosa, odnosno odsustva bilo kakvih vrijednosti. Pazio sam da se ne shvati da je to napad na ministricu jer nije ona kriva. Nije započela provoditi takve politike, nego nastavila jer se našla u sustavu koji to radi. Uvijek sam se u svim svojim izlaganjima borio za promjenu sustava koji kao takav ne funkcionira, kaže Vučetić koji drugačiji stav od većine ima i o nacionalnim manjinama. Njih gleda kao pripadnike i nositelje nečega što je hrvatskom društvu potrebno i vrijedno i bez čega ne bi bilo ni društva, budući bi ostalo bez različitosti.

- Zanimaju me isključivo humane i ljudske teme iz kojih očekujem da će nastati nova generacija političara koji će se zauzimati za principe poštivanja ljudskih prava i ugraditi ih u sve politike. Zahvalan sam što je moj govor o Istanbulskoj konvenciji prepoznat upravo u segmentu u kojem je izgovoren - poštivanje ljudskih prava, da ne treba ulaziti u sukobe pa ni s religijskim zajednicama, već im osigurati da unutar tih zajednica ostvaruju svoj identitet, ali i da te religijske zajednice ne smiju nametati društvu da bude u potpunosti religiozno.

- Osvrnuo se i na iseljavanje mladih te iznio iskustva koja ima sa svojim studentima. Sa žaljenjem je kazao kako su gotovo svi koji su u posljednje dvije godine kod njega diplomirali odselili iz Hrvatske. Dio kako bi stekli iskustva i proširili vidike, no onaj veći zbog nezadovoljstva i neprosperiteta.

Tužno je da mladi moraju ići

- Mogućnost rasta i napredovanja je ono što privlači. Tužno je da naši ljudi vani uspijevaju ostvariti ono što ovdje ne mogu. Tamo kreću od nule, a kod nas imaju barem neko nasljedstvo i samim time bolju poziciju. No nakon svega par godina u inozemstvu uspiju napraviti i zaraditi više nego ovdje što je tužno. Mi smo duboko besperspektivna zemlja, a besperspektivnost producira socijalnu depresiju. Nemogućnost napredovanja, razvoja, nikakav iskorak u javnim politikama nismo napravili da se to promijeni. Da bismo mogli zaživjeti kao država trebali bismo imati izgrađene institucije koje funkcioniraju, a ne da se, primjerice, desetljećima čeka na neku presudu, kaže Vučetić i naglašava da temeljne usluge moraju biti dostupne svima, da tržište rada mora biti lišeno bilo kakvih političkih utjecaja te da jedino smjena generacija u politici može dovesti do razvoja istinske demokracije. Ističe kako su jednako opasne korupcija i monodimenzionalnost te da nastaju jer je ista opcija ili ista osoba predugo na istoj funkciji ili poziciji.

Most može doživjeti ili ekspanziju ili sudbinu svih stranaka

Vučetić se osvrnuo i na Most nezavisnih lista s kojim je 2016. ušao u Sabor. Istaknuo je kako je stranački statut Most usvojio nakon izbora te da je on ostao nezavisan i da funkcionira na dogovoru i ideji iz vremena predstranačke faze.

- U klubu Mosta osjećam se savršeno ugodno, zato što nastavljam provoditi svoja vlastita djelovanja upravo onako kako smo i dogovorili kad sam pristupio Mostu kao nezavisnoj listi. Most je tada zastupao ideju koju ja i danas promoviram, a to je smjena generacija – da političari odrade jedan mandat i da ih ne zanimaju funkcije. Vjerujem da Most nije odustao od te paradigme i da nema nikakvih problema sa mnom. Na meni je teret dokazivanja da sam nezavisan, a na stranačkom Mostu dokazivanja otvorenosti prema nezavisnima. U nekoliko navrata glasao sam suprotno od Mosta. Primjerice ja sam bio za GMO, oni protiv.

Kad je bila riječ o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ili zakonu o najmu stanova bio sam jedan od najglasnijih zagovornika zaštićenih najmoprimaca, Most tada nije sudjelovao u raspravi, a glasovali su suzdržano, kaže Vučetić ističući kako je budućnost Mosta dvojaka. Ako se bude razvijao u smjeru stranke i u smjeru istih ljudi doživjet će sudbinu svih stranaka, a ukoliko se bude otvarao prema novim ljudima i nezavisnoj sceni doživjet će ekspanziju.

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (3 glasova)

Komentari

Slika korisnika mete
Kažete smjena generacija. S tim se nije teško složiti, ali ima problem... Stare HDZ-ovce zamjenjuju njihova djeca koji su još opasniji za društvo od svojih roditelja. Imaju pedigre, imali su od koga učiti a i sofisticiraniji su. Od ovoga nas samo dragi Bog ili opći potop može spasiti.