Josipovićeve svirale

Nakon kratkog zatišja, opet su se začule Josipovićeve “svirale” od kojih se HDZ-u diže kosa na glavi. Kome je pravo i pravda prva, a kome zadnja rupa na svirali, javnost je morala slušati objašnjenja s obje strane, a u toj se kakofoniji gubio i posljednji zvuk nade da bi politika mogla prestati svuda uvlačiti svoje prste.
Naime, premijerka Kosor je zatražila od Hrvatske odvjetničke komore da preispita je li odvjetnik Ante Nobilo prekršio kodeks kada je braneći bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca u slučaju HEP – TLM upirao prstom u ostale članove Vlade, Komora je reagirala stegovnim postupkom protiv Nobila, a to je bilo dovoljno da predsjednik Josipović, glazbenik, presudi kako ta Komorina glazba nije dobra, jer politički taktovi koje je on čuo iritiraju pravo i pravdu. Pa kad je još uslijedio napad HDZ-a na predsjednika i mahanje tužbom iz Komore, na što sve ni predsejdnik nije ostao dužan, dogodilo se upravo ono što nitko nije htio, da politika pravdu potiskuje u drugi plan. Ponovno se razgorio nespretno prikrivani stalno tinjajući sukob između Pantovčaka i Banskih dvora.
Premda se ne bi trebalo činiti spornim da svi koji to mogu pomognu u profesionalnom rasvjetljavanju slučaja zbog kojega Polančec sjedi iza rešetaka, preko Hrvatske odvjetničke komore prelamao se politički sukob premijerke i predsjednika, te HDZ-a i SDP-a koji u predsjedniku Josipoviću pronalazi svog istomišljenika.
Polančec je, pak, slikovito i znakovito poručio što misli o procesu protiv njega ironizirajući jednu raniju izjavu premijerke dok je bila u Sanaderovoj sjeni. Ona je tada rekla “kud Sanader, tud i ja”, a Polančec sada poručuje “kud Jadranka, tud i ja” i sve je, suprotno pravcu kojim bi trebali ići pravo i pravda, zalutalo u političku stranputicu.
Predsjednik Ivo Josipović koji je dobio izbore na tzv. sintagmi nove pravednosti pomislio je kako je prava prilika da reagira kao pravnik i predsjednik – pravednik, a po mišljenju čelnih ljudi HDZ-a zaboravio je dokle sežu njegove ustavne ovlasti, dok je zbog izjave da je Komora u slučaju odvjetnika Nobila reagirala zbog pritiska politike, izazvao gnjev i ogorčenje predsjednika Komore Lea Andreisa, a isto tako i iznenađenje javnosti jer bi tihi Josipović u političkim žaokama mogao premašiti temperamentnog Mesića.
SDP je istodobno dobio krila, nakostriješio se i prozvao premijerku zbog “strujnog” gubitka od 600 milijuna kuna, na što je ona odvratila da njoj i užem kabinetu Vlade neće suditi sud partije.
Da politčkom prepucavanju Vlade i predsjednika Josipovića te HDZ-a i oporbenog SDP-a koji svira u Josipovićeve svirale nema kraja, pokazalo se i na politizaciji Bleiburga koja svake godine u svibnju uskrsava duhove prošlosti. Tko će ići, a tko zaobići Kumrovec također je pitanje zahvalano za politizaciju.
Tako ispada da je sve podređeno političkom nadmetanju i podmetanju, a građanima pritisnutim krizom i mjerama restrikcije sve je manje do politike, a sve više do pravde.
Naravno, oni se navikavaju na činjenicu da će odnos između predsjednice Vlade i predsjednika obilježavati intervali zatišja i političkih sukoba, ali bez obzira s kim se slaže njihov politički svjetonazor, u teškoj gospodarskoj situaciji sve će manje biti spremni prečuti bilo čiji prizvuk nastojanja da pravda pjeva kako politika svira…