Sestrinstvo traži cijelo srce

Ja sam zadovoljna svojom plaćom. Novci su jako važni, ali ne i najvažniji. Mene ovaj posao ispunjava. Kad netko ide na posao s grčem u želucu, kad ga taj posao umara i iscrpljuje, uzalud mu to što ima jako dobru plaću. Tada ti novci ništa ne znače, govori nagrađena sestra
U povodu Međunarodnog dana medicinskih sestara, koji se obilježavao 12. svibnja, za izuzetan doprinos sestrinstvu, Zadarsko bijelo srce dobilo je osam medicinskih sestara iz Zadarske županije.
28 godina radnog staža
Među njima je i Silva Brunac, medicinska sestra Opće bolnice Zadar, koja u ovom pozivu radi 28 godina.
– Kad sam saznala da sam dobila Bijelo srce, bila sam jako iznenađena. Iskreno, jako mi je drago jer ipak je to potvrda mom dosadašnjem zalaganju. Bilo mi je i iznenađenje što mi je nagradu uručila baš moja kći Damira koja također pohađa srednju medicinsku školu, kaže Brunac, dodajući kroz šalu da joj je nagrada podmetnuta.
Brunac ističe da je sestrinstvo poseban poziv koji možeš dobro raditi samo ako u to daješ sebe cijeloga.
– Ako se u to ne predaš cijeli, teško je tebi raditi, a teško je i onome kome pomažeš. Meni je bolnica kao drugi dio kuće. U bolnici sam se uvijek osjećala kao doma i u podne i u ponoć znala gdje se što nalazi i gdje je koji pacijent. Istovremeno, moj obiteljski i privatni život pritom uopće ne pati, ističe Brunac.
Ona čak smatra da nije potplaćena.
– Ja sam zadovoljna svojom plaćom. Novci su jako važni, ali ne i najvažniji. Mene ovaj posao ispunjava. Kad netko ide na posao s grčem u želucu, kad ga taj posao umara i iscrpljuje, uzalud mu to što ima jako dobru plaću. Tada ti novci ništa ne znače, govori nagrađena sestra.
Brunac sad radi u psihijatrijskoj ambulanti, a prije toga je dugo radila uz krevet pacijenta na neurologiji, i to u tri smjene.
Važno je suosjećati
– To mi je bilo najljepše radno doba. To je nešto sasvim drugačije. Uz krevet pacijenta pomažeš kroz njegu, priču, psihički i fizički. Ovdje u ambulanti se puno razgovara s pacijentima. Dok oni čekaju liječnike, mi s njima razgovaramo jer ima slučajeva gdje bi inače to moglo završiti pogubno. To se posebno osjeti kod osoba oboljelih od PTSP-a. Danas je, primjerice, jedan od njih sat vremena razgovarao s nama, pričao strašne stvari, kaže Brunac.
Kako dodaje, ona svakom pacijentu i njegovu problemu prilazi onako kako bi prišla da se radi o njoj osobno bliskoj osobi. Tako može s njima suosjećati i bolje ih razumjeti. Kako kaže, duševni pacijenti se jako vežu za osoblje u ambulanti pa im na neki način i jesu bliski.
– Ako zaista suosjećaš, onda te njihovi problemi i diraju. Zato nalazim ravnotežu u onom duhovnom i tako crpim puno energije koja mi je potrebna za ovaj posao. Bilo to duhovno crkva, knjiga, razgovor ili nešto drugo, mislim da je to potrebno kako bi mogao što bolje raditi, ističe Brunac.
Kako kaže, naše zdravstvo funkcionira, ali bi svakako moglo biti bolje.
– Što se tiče obrazovanja i doškolovanja medicinskih sestara i tehničara, mislim da sustav jako dobro funkcionira. Zaista se možeš obrazovati na različite načine, govori ona.
Na kraju ističe da je, bez obzira na specifičnosti sestrinskog poziva, to jedan jako lijep posao i da se može vratiti u prošlost, kaže da bi ga opet odabrala.