Bili smo na zadarskoj pijaci i provjerili kupujemo li zaista domaće voće

Situacija na zadarskoj pijaci u posljednje je vrijeme prilično dinamična. Cijene voća i povrća iz dana u dan rastu i po nekoliko kuna što Zadrani itekako osjete. No, unatoč tome, i dalje preferiraju domaću kvalitetu, pa makar to značilo dati i do 10 kuna više. Prodavači na štandovima drže ujednačene cijene, po pitanju domaćeg sezonskog voća i povrća jasno i glasno tvrde da prevare nema, da je sve na čemu piše domaće uistinu domaće te da se građani ne moraju brinuti. Najveću prašinu i na nivou države trenutno podižu jagode.
– Ma kakve uvozne jagode? Sada je sezona i kod nas na pijaci nema uvoznih jagoda. Kod mene su 30 kuna. Do sad sam prodavao vrgoračku, sada je na redu lička, kazao nam je prodavač Mijo, dodavši kako ljudi kupuju, cijene domaće i kvalitetu, bez obzira na cijenu.
– Svaki dan isti ljudi kod mene kupuju, to mi puno znači jer mi daje potvrdu o kvaliteti. Trešnje su mi isto domaće, iz Prkosa, a cijena im je od 20 do 30 kuna, ovisi o danu i veličini. Ako su manje, onda budu jeftinije, ako su veće i slađe onda budu skuplje. Ne daju sva stabla isti plod, objašnjava Mijo.
Što se tiče uvoznog voća i povrća, Mijo kaže kako tu nema enigme. Zna se kada je sezona kojoj namirnici.
– Trenutno uvozimo dinju, naranču i limun. Pomidor nam je iz plastenika, iz Sv. Filipa i Jakova, a češnjak je još uvijek sa Sicilije, ali uskoro će početi i naš. Može se reći da je pola štanda domaće, a pola uvozno. Ali ono što možemo uzeti domaće, uvijek uzimamo. Ono što nije sezonsko, naravno da se uvozi. A sad, tko voli nek' izvoli, bio je iskren Mijo.
Kod jedne druge gospođe na štandu vidjeli smo bob.
– Bob je 30 kuna, mahune 15 kuna, … Sve je iz Nadina, kaže gospođa. Ističe kako ljudi kupuju bob, jako ga vole i svaki put jedva dočekaju njegovu sezonu. Cijena od 30 kuna ljubiteljima boba navodno nije problem.
– Mislim da nije skupo, jako je puno truda uloženo u berbu i čišćenje. I sve je domaće, kaže prodavačica.
Na jednom štandu skoro smo „pali“ na trgovačku caku. Domaća jagoda 15 kuna?!
– Kod vas je jeftinije, upitali smo prodavačicu Anku.
– Ma ista vam je to cijena dušo. Mjerica je od pola kilograma, to su vam te tgovačke cake, odgovorila je prodavačica. Njena jagoda je vrgoračka, i onaj tko želi vrgoračku jagodu, onda će i platiti.
– Ljudi znaju da je vrgoračka jagoda najbolja. Ima ovdje i jeftinijih jagoda iz unutrašnjosti, kilo 20 kuna, ali onaj tko hoće vrgoračku taj će i platiti. Trešnje su nam isto 30 kuna, domaće, iz okolice Smilčića, kaže Anka, dodavši kako pored domaćih proizvoda, uvijek ima i uvoznih.
– Ne mogu ljudi sada tražiti domaću marelicu, breskvu, nektarinu (koje su sve po 30 kuna), ili pak lubenicu (12 kuna), limun (oko 10 kuna), dinju (oko 12 kuna), bananu (12 kuna). Budimo realni! Neki dan mi je došla gospođa da bi ona grožđe iz Italije. Ja sam joj objasnila da nam je Italija preko puta, i da se vinograd tek plijevi, još nije ni procvjetao a vi bi grožđe, rekla nam je Anka kroz smijeh.
Ona tvrdi da ljudi ne prepoznaju kvalitetu i kada joj se požale na cijenu, da je npr. u nekom trgovačkom centru jeftinije, ona im otvoreno kaže da, ako će dobiti istu kvalitetu za manju cijenu, da ne kupuju kod nje!
– Ali ja znam da to nije ista kvaliteta. Ali neka se ljudi sami uvjeravaju, ja ih ne silim na ništa, dodala je.
Građani koje smo zatekli na pijaci uglavnom su nam davali iste (očekivane) odgovore. Domaće je domaće, i za kvalitetu se isplati dati i zadnju kunu. Iako im nije svejedno je li 20 ili 30 kuna kilogram jagoda, ali ako će za 30 kuna dobiti svježu domaću jagodu, prepunu okusa i nešpricanu, radije će izdvojiti 10 kuna više.