Zadrani se navikli na poraze od Cibone kao “tovar na batine”

Na poraze od Cibone u serijama doigravanja Zadrani su izgleda navikli kao "tovar na batine". Nakon prekjučerašnjeg poraza na Višnjiku opet se mogla čuti rečenica koju već praktički 26 godina u kontinuitetu navijač Zadra izgovori u ovo doba godine: "Uvik je isto!"
Isto je to da Cibona od 1992. godine, kada je započela ta duga povijest međusobnih ogleda pa do današnjih dana, ima itekako recept za prolazak Zadra u doigravanju. Statistika je egzaktna znanost i neki puta se dogodi da sakrije pravu istinu, ali u ovom slučaju definitivno potvrđuje tezu da je Zadar za Cibonu najveća i najslađa mušterija.

Rudolf Jugo jedini slomio Cibonu
Potvrdit će to i podatak da je u dosad međusobnih 20 serija kroz doigravanje domaće lige, bilo to četvrtfinale, polufinale ili finale, Cibona čak 19 puta slavila dok je taj jedan jedini put kada je Zadar uspio slomiti Cibonu onaj čuveni 19. lipnja 2005. godine pod vodstvom Rudolfa Juge, kada je i osvojen prvi naslov prvaka Hrvatske. Povijest se ponavlja, pa je Cibona i ovog puta pokazala da je u situacijama kada nema povratka najjača i uspije pokazati svoje najbolje lice. Bez obzira što uvijek imaju protiv sebe fanatičnu zadarsku publiku, ambijent kakav ne može nitko u državi stvoriti i što su igrači Zadra u takvom okruženju davali više od maksimuma, Cibona bi na kraju bila uspješnija.
U gomili simpatizera Zadra sigurno bi bilo podijeljenih mišljenja o razlozima tog zanimljivog sportskog fenomena. Realisti bi to objasnili na način da je Cibona sve te puste godine bila uvijek puno kvalitetnija i financijski moćnija. Kao što je i ovosezonska Cibona iako je imala katastrofalnu sezonu u regionalnoj ligi.
Navijači romantičari objasnit će poraze od Cibone nesrećom, pehom, krađom sudaca, teorijama urote i zavjere te sanjati i dalje kako će sljedeće sezone, ako ne te onda one poslije, Zadar sigurno početi raditi Ciboni ono što ona radi Zadru već desetljećima.
Dok pesimisti vjerojatno i ne dolaze više na utakmice shvativši da nema smisla uopće gubiti svoje živce svakog svibnja, rjeđe lipnja, u uvijek krcatoj raspjevanoj dvorani gdje se i dalje slijepo vjeruje da će se konačno dogoditi ono što misle da je Zadar zaslužio. A zaslužio je da bude slavan i da mu nitko u Europi nije ravan.

Rezultat ne donose navijači
Za tako nešto, realno sagledavajući, trebat će nešto više od navijačke vojske, ljubavi prema klubu i velike tradicije. Prvenstveno nedostaje kvaliteta igračkog kadra, shodno tome i platežna moć koju zagrebački klubovi uvijek imaju. Iako bi isti ti zagrebački klubovi (Cibona, Cedevita) vjerojatno dali polovicu dosad osvojenih trofeja za taj fanatizam i masovnost svojih simpatizera koju oduvijek ima Zadar, činjenica je da navijači ne donose rezultate ni naslove. Za rezultat trebaju igrači kalibra Luke Žorića i Marka Tomasa koje ruku na srce Zadar ne može platiti dok se ne može ni zagrabiti u svoj omladinski pogon koji je uvijek bio i treba biti baza za stvaranje prve momčadi. Bez rezultata nema ni napretka, tako da je i ova sezona za Zadar završila s jednim gorkim okusom iako je, u globalu promatrajući, bila više nego solidna.
Igralo se na tri kolosijeka, ukupno 53 utakmice. U ABA ligi osvojeno je solidno šesto mjesto s 10 pobjeda i 12 poraza, a da nije bilo odlaska Joshue Bostica možda bi plasman bio još i bolji. U Kupu "Krešimir Ćosić" omjer je 1-1. Pobjeda u četvrtfinalu protiv Sonik-Puntamike dok je Cibona bila bolja u polufinalu. U HT Premijer ligi osnovni dio praktički savršen s 23 pobjede i tek jednim porazom, no u doigravanju nakon prolaska Zaboka u četvrtfinalu ponovno se kobnom pokazala Cibona. Da je netko Aramisu Nagliću ponudio prije početka sezone 37 pobjeda i 16 poraza objeručke bi ih prihvatio, no nekako je dojam da su porazi u polufinalu Kupa i doigravanja od Cibone bitno pokvarili više nego dobru sezonu. A kada se malo slegnu dojmovi počet će se već na ljeto planirati iduća koja sudeći po potezima kluba kroz ovu sezonu (nemogućnost zadržavanja igrača zbog loše platežne moći) neće biti ništa drukčija od onih proteklih. Što podrazumijeva da će pravi rezultati i naslovi morati ipak pričekati neka bolja vremena.