Foto: Damir MARIČIĆ
Od Zadra do Bresta put vodi prema Rijeci, preko Slovenije, od Trsta preko Venecije, Milana, Torina i tunela Mont Blanc, ispod Ženeve preko Burgundije do ispod Pariza, odakle ispod Normandije do zadnjeg vrha Bretanje kroz gotovo 2.300 km – Natrag smo dotakli i Lyon i Provansu, Azurnu obalu i Liguriju – Stajalo se u redovima samo u Rijeci
Hrvatska na Atlantiku radni je naslov hrvatskog nastupa na najvećem festivalu mora i mornara. Zadar na Atlantiku, odnosno Adriatic – Atlantik zadaća je koju zadarske ekipe i Zadarski list moraju odraditi da bi dočarale našu prezentaciju na ovoj najvećoj fešti mornara na svijetu.
Hrvatska je počasni gost, turističke zajednice iz četiri županije u Dalmaciji, dakle, i Zadarske županije su gore, putovati treba s Ivom Dunatovom, a gore je na štandu u Hrvatskom, odnosno dalmatinskom selu Damir Hordov s kolegama, a i Miro Buljanović kao predsjednik TZ-a i član Poglavarstva Zadarske županije stiže. Naša condura croatica datirana metodom ugljika kod nalaza dr. Zdenka Brusića pred 40-ak godina datirana je na 910 godina starosti. Njena replika pod oznakom Universita Jadertina gore je sa šefom ceremonije prof. dr. Vladimirom Skračićem i posadom.
Očekuje nas i posjet hrvatskog izaslanstva nakon skupa 14. srpnja u Parizu kod predsjednika Sarkozyja, a najavljen je predsjednik Stjepan Mesić – 15. srpnja kada je na sajmu Hrvatski dan.
Dvije tisuće i tristo kilometara
Put od 2.300 kilometara počinje prvim korakom u subotu kad nas bacaju s autoceste na Gračac. Onda se vraćamo i na Žutoj Lokvi krećemo put Senja i Rijeke. Deželu prolazimo bez vinjete jer ovdje nema autoceste, a pred Trstom na onoj čuvenoj blentavoj raskrsnici hvatamo put Venecije. Iza Padove, u području inače po tom poznatom, krupa veličine oraha, deseci automobila utrpali se pod vijadukt, a nas nekoliko tisuća staje za njima, sa sva četiri svjetla upaljena, auta – na udubine, šteta nemjerljiva. Mora se dalje. Milanska obilaznica bez gužvi ugodno je iznenađenje, pravac za Torino radi se. Slijedi prolaz kroz čuveni Mont Blanc. Iza tunela u bermudama i majici stižemo pod ledenjake, bujice što se stromoglavljuju jače nego inače po kiši koja gotovo stalno pada. Temperatura 12 stupnjeva. Nema vremena za presvlačenje i krećemo put Ženeve. Mrak hvata, valja tražiti prenoćište. Blizu smo Ženvskog jezera, ali u području Francuske, jači je grad Annemasse, ali u brzinskom traženju prenoćišta valja bježati od velikih mjesta pa u predgrađu Gaillard tražimo mjesto – nema, svi hoteli puni? Dobivamo apartman u koji nas trpaju troje. Oko 23 sata je, nedaleko je kinski restoran, vodi ga Vijetnamac, pospan od napornog dana. Ujutro doručak u društvu Japanaca.
Katedrala u Chartresu
Vožnja beskrajnim, do milimetra obrađenim francuskim pejsažima. Osim vinograda u Burgundiji dominira kukuruz, pšenica i krave, krave, krave. Francuska je najveća zemlje EU i najveći proizvođač hrane. Treba se podno Pariza znati prestrojiti na pravi pravac, odnosno pravu od desetak autocesta. Naravno kad smo tu valja i nešto prezalogajiti, a pravi putnici ne zaobilaze Chartres s čuvenom katedralom koja je stvorila grad. Hodočašće Gospinoj katedrali, čuvenoj jer ima relikviju Gospine haljine kada je rodila Isusa, označilo je bogatstvo vidljivo danas na starim zdanjima. Kuće s karakterističnim drvenim konstrukcijama na vanjskoj fasadi. Ručak pored katedrale u maloj braseriji. Nastavak put Bresta ispod Normandije k srcu Bretanje.
Dolazak u hotel tik iznad luke u kojoj je Festival mora. Devet sati uvečer – čisti dan. Smrkava se oko 23 sata. Ostavljanje stvari i juriš k sajmu. Hrvatsku zastavu vidimo, površina sajma – dva-tri Poluotoka Zadra. Ljudi – možda 100.000. Traženje pressa i akreditacije razočaravajuće.
Brest
More, more, more. U daljini francuski nosač zrakoplova na gatu ratne mornarice (obilazak dopušten za šengenske zemlje). U moru navodno 2.000 brodova, čini se i više, od jedrenjaka i osvajača Arktika do batanica i komadićaka drva. Naravno, krstaši s tri ili dva jarbola i jedriljem od kilometara najviše impresioniraju. Vani na moru svakodnevni defilei i regatavanje.
Hrvatsko selo na udarnom mjestu pod najsnažnijim od šest ulaza, onim što se iz centra grada i željezničke postaje sliva k portu.
Raspoloženje dobro. More u svemu, u pjesmi desetaka i desetaka kumpanija koje njeguju mornarske pjesme, more na štandovima u suvenirima, zanatima, knjigama, a u jelu,… – beskraj mora.
Najviše su nas oduševili golemi crveni rakovi uz koje se kao pribor servira čekić. Nismo ih na kraju uspjeli dočekati od redova. Pa i red je jesti na hrvatskom selu i ostaviti nama nešto novaca.
Brest impresionira samo mornare i možda djecu mora. Nije lijep. Povijesno nas, eto, veže što su nas u Zadru saveznici potaracali 70 posto, Brest su 95 posto. Od povijesti je sačuvana tvrđava, danas pomorski muzej i jedan toranj, danas galerija, a veže ih most koji se otvara. Ovdje su ljudi zbog Festivala mora, sam grad ne privlači.
Istina u stotinjak hotelčića i smještaja teško je naći krevet, a ima ih jer ovdje je francuska mornarica, moćna teretna luka, ribarska luka i sve drugo vezano uz luke, a naravno i nekoliko marina koje ovdje zovu luke za užitak.
Naravno u ušima je Prevert i Barbara.
– Sjeti se Barbara bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana…
Tako je i bilo.
Temperature osciliraju od 12 do preko 25, sve u pola sata, kiši dvaput dnevno.
No, atlantska klima znači izostanak zima, ispod nule je rijekto ili nikad, kao što nikad nije bogzna kako toplo.
Bretanja
Obišli smo Bretanju u ukradenim trenucima od sna i morskih događanja. Tko zna kad ćemo opet ovdje. Želimo k Obali crvenog granita, parku prirode s galebovima i burnicama, svjetionicima (među stotinama suvenira – svi su morski, stotine maketica ili figurica svjetionika su među zapaženijima), ribarskim lukama i bretonskim kućama od granita s dva dimnjaka, na svakom kraju po jednim. Krećemo i obilazimo Obalu ružičastog granita. Sant Pol de Leon maleno je mjesto koje se krasi nazivom – grad artičoka?
Ma nije moguće ovako sjeverno. Bogme je. Polja artičoka koje upravo dozrijevaju. U gradiću, naravno sređenom kao sve što smo ovdje vidjeli, i banane su ukrasno drvo; ima brnistre, juka, čega sve ne. Misterij nam razvija pitanje što hrvatski grb sa šahovnicom radi na stropu crkve. Marinu Buljanoviću vodič u katedrali obećava odgovor. Obvezni suveniri, naravno kako je red u Francuskoj, štandovi s robom uz crkvu (kako je od vremena oca Karla Velikog Pipina Malog što je obnovio sajmovanje). Ovdje se prodaju pravi mornarski trliši, a možete ići na visoku modu inspiriranu morem. No trliš vas neće iznevjeriti.
Kuće od crnog ili ružičastog granita, polja prepuna, od krumpira do jagoda i žita. Imaju muzej jagoda u Brestu, ali i muzeje i galerije posvećene krumpiru. Dobar krumpir slavljen koliko i u Irskoj.
Idemo na more, odnosno ocean. U Roscoffu ribari uplovljavaju. San Žak (Jacques) ili ako hoćete Jakobova kapica (kroz srednji vijek simbol hodočasnika) u beskrajnim količinama, na tone. Sjetim se da jedan komad na mornarski u nas dođe 30-40 kuna. Ovdje sam u jednoj pizzi (oprostite, ali bilo je to jednu večer kad ništa pametno nismo stigli pojesti, a moji suputnici nisu htjeli jesti na peškariji sirove ribe rakove i školjke uz limun i fenomenalne francuske umake) dobio šest komada San Žaka, uz gomilu račića, kozica i lososa.
Ovdje je more moćno, izjeda i granit. Otočići porazbacani u tipičnom kišnom vremenu i magli bretanjskih rtova. Svjetionici kao duša mjesta, galebovi na mostovima, pokunjeni pod vjetrom s Atlantika. Ribari prodaju mačke, raže, listove, osliće, i San Jacquesa ali i one krabe što smo im još dužni probati, a jedu se čekićem. No kako moramo vidjeti i Morlaix kao centralno mjesto do kojeg se zavlači dugačak morski rukavac, ovog specifičnog mora s razlikama plime i oseke od osam metara, krabe se odgađaju. Upadamo u mjesto u procjepu načinjenom morem, sa željezničkim mostom nad sobom. Ljubazna službenica u njihovoj turističkoj zajednici upućuje nas na restoran na brodu usidren u marini. No – rakova nema.
Ovdje se češće naiđe na ljude koji govore nešto engleskog nego u većem dijelu Francuske, a oko ovog je i cijelu povijest bilo rata Britanaca i Francuza, uostalom što znači riječ Bretanja. Bretonci i onako nama strancima kažu da su Bretonci, a ne Francuzi. Prodaju i vitlaju svoju zastavu – crno-bijelu. Mesić ih je pogodio u žicu kada je na kraju govora uzviknuo: “Živjela Francuska, živjela Beretanja, živjela Hrvatska.”
Odradili smo u Brestu stotine kilometara pješačenja preko svih štandova, odslušali glazbe za uši ljudi od mora, a nakon dana i pol sam se čak i akreditirao i dospio do press centra. Dobro crno vino iz doline Rohne bolje od Bordouxa i ugodni kolege.
Proslavili smo i dan Francuske, dan pada Bastillie kada je ovdje bio njihov dan, a obilježavala ga je francuska vojska svakojakim priredbama do duboko u noć 35-minutnim veličanstvenim vatrometom, u jednom kolopletu svjetla i sjene, glazbe i mora, što je po našim procjenama privuklo, na sam praznik, oko 300.000 ljudi.
Odradili smo i hrvatski dan s posjetom predsjednika Mesića.
Povratak je muka.
najnovije
najčitanije
Hrvatska
HTZ
Snažan interes Francuza za Hrvatsku potaknuo uvođenje sedam novih avio linija
Scena
MALMO 2024.
VIDEO Objavljen redoslijed izvođača na Eurosongu, evo kad nastupa Baby Lasagna
Sport
Liga rekreativaca
Živiću prva liga, derbi odluke Barišić i Marnike
Crna Kronika
KRAĐE
U Ričinima lopov iz kuće ukrao novac i ručni sat, krađa zabilježena i u Arbanasima…
Košarka
Košarka
VIDEO Ludnica u Philadelphiji s dvojbenim sudačkim odlukama završila pobjedom Clippersa
Županija
U POLA SATA
Nin opet poplavljen!
Županija
TURIZAM NA OTOCIMA
PROFESORICA ČUKA: “Vir je ekstremni primjer pretjerane i nekontrolirane gradnje”
Zadar
TUŽNA VIJEST
Preminuo fra Josip Vrdoljak, višegodišnji gvardijan i župnik u Zadru
Zadar & Županija
NOVI SKANDAL
Skoro 5 milijuna eura moćnom zadarskom HDZ-ovcu za privatni hotel
Zadar
Plan B