Škartoc je prava terapija za invalide i veterane Domovinskog rata

U zadnje dvije godine smo napravili stambeni objekt uz pomoć sponzora koji su nam donirali određeni iznos bez kojeg ovo sve i ne bi bilo moguće i uz naš volonterski rad i želju da se nešto napravi za invalide i veterane Domovinskoga rata, kaže Darijo Ćurković
Zahvaljujući Udruzi za športski ribolov invalida i veterana Domovinskoga rata “Škartoc” i njegovu predsjedniku Dariju Ćurkoviću ribolov na slatkovodne ribe i u našim “morskim” krajevima postaje sve popularniji.
– Mnogi i ne znaju da tek dvadesetak minuta odavde u Općini Poličnik, u mjestu Suhovare postoji prilično veliko jezero i predivna priroda koja ga okružuje. To je idealno mjesto za odmaranje od gradske vreve i bijeg od svakodnevnih problema. I mi članovi udruge smo i sami veoma česti gosti s obiteljima i djecom. Zaista je šteta tako nešto ne iskoristiti i ne uživati u tome – rekao nam je Darijo Ćurković.
Zadrani nisu još prepoznali čari športskog ribolova
* Koliko je popularan športski ribolov općenito?
– Športski ribolov u Zadru na jezeru je jako slabo manifestiran i popularan zato što je blizu more pa su naši ljudi više orijentirani moru, odnosno morskom, a ne slatkovodnom ribolovu, s druge pak strane, dolaze ljudi čak iz Švedske, Njemačke, ali i iz ostalih krajeva Hrvatske, i to pretežno Slavonci jer su oni u tome domaći i imaju tu naviku pa kada su tu na ljetovanju, na taj način provedu jedan dio vikenda.
Radi popularizacije ovog športa imamo namjeru stupiti u kontakt i sa Športskim ribolovnim klubom “Donat”, mada postoji golema razlika između morskog i slatkovodnog ribarenja.
* Kada je ova udruga osnovana i što se od tada sve napravilo u svrhu promicanja slatkovodnog ribolova na našem području?
– Ova sportska udruga je osnovana prije dvije godine zahvaljujući bivšem predsjedniku HVIDR-e Ervinu Brkiću koji je bio inicijator i uz čiju pomoć se i uspjela realizirati sama ideja o udruzi. U zadnje dvije godine smo napravili stambeni objekt uz pomoć sponzora koji su nam donirali određeni iznos bez kojeg ovo sve i ne bi bilo moguće i uz naš volonterski rad i želju da se nešto napravi za invalide i veterane Domovinskoga rata.
* Što mi možete reći o samom jezeru?
– Jezero se zove Blaćine, nalazi se u mjestu Suhovare, a od Zadra je udaljeno nekih 25 kilometara, odnosno 20 minuta auta. Mislim da 80 posto ljudi ne zna ni da postoji tako nešto ovako blizu grada. Sada kada se uredi sanitarni čvor ljudi bi mogli dolaziti vikendom s djecom jer ima puno prostora za razonodu i zabavu, no ipak kupanje pa ni ulaženje u jezero nije preporučljivo zbog mulja i gliba. Lijepo je za kampiranje i što je najvažnije nema komaraca. Jezero je prilično veliko sa preko milijun kubika vode. Dubina mu je između 6 i 8 metara tako da može loviti i do sto ljudi, a ne moraju biti jedan do drugoga zbog golemog opsega cijelog jezera.
Čauš i Gajine
Za izlet na jezero postoje godišnje i dnevne karte te članske iskaznice. Nema radnog vremena, dakle jezero je dostupno za posjete 24 sata dnevno sedam dana tjedno, što je također prednost. Ima i dva izvora pitke vode, Čauš i Gajine, što je isto veliki plus cijelom prostoru.
* Koja riba se najčešće ulovi?
– Na primjer šaran. Njih ima kapitalnih primjeraka i to su divlji šarani, a ne oni “tovljeni” iz marketa, zatim imamo štuku koje znaju biti i do 14,15 kg. Prošle godine smo ubacili oko 500-600 kilograma mura, a od sitne ribe tu je babuška i sunčanica i to su sve autohtone ribe koje tu obitavaju.
* Koji je najveći ulovljeni primjerak?
– Šaran oko 8 kila, a štuka 14 i nešto kila.
Koje su kvalitete dobrog ribiča?
– Samo je potrebno strpljenje, volja i, naravno, ljubav prema tome, ali i određeno iskustvo. Također tu je “ješka” jako bitna. Najčešće se za ješku koristi kukuruz šećerac i bojle (mamci od mješavine kukuruza, vanilije, odnosno razni ekstrakti da bi se time namamilo ribu), a najbolje doba dana za ulov je rano jutro i predvečer.
* Koji je vaš cilj s ovom udrugom?
– Naš cilj je da se što više građani grada Zadra upoznaju s malo širom okolicom samoga grada i svega što imamo i što možemo ponuditi za rekreaciju i odmor. Željeli bismo privući što veći broj ljudi i svi su dobrodošli bez obzira na godine.
Pravi sport za invalide
* Koliko je ovo naporan sport za osobe s invaliditetom i kakvi su njihovi uvjeti?
– Nije naporno, dapače veoma je jednostavno i opuštajuće. Potrebno je samo zabaciti štap, čekati i uživati. Što se tiče prijevoza do tamo za osobe s invaliditetom, napravili smo put kojim se može autom doći do samog jezera. Dakle, ovo je “lagani” sport, stoga je posebno prikladan i za starije ljude u mirovini.
* Postoji li ograničenje ulova i “nosi” li se kući ono što se ulovi?
– Da postoji, do pet kila ribe dnevno, o tome i brojnim drugim stvarima brine naš ribočuvar. Ljudi su do sada uvijek ulov nosili kući, iako ponekad i puste poneku ribu nakon što se slikaju s njom, ali to je ipak rjeđe.
*Odakle ime Škartoc?
– Ime nam je došlo sasvim spontano, u raspravi. To je zapravo mala morska riba, iako je većini asocijacija na ono u što se stavlja “spiza”, ali baš zato je i zanimljivo ime. Poistovjećujemo se na neki način s tom malom ribom jer smo i mi sami mali.
* Osim što su u tijeku radovi vezani za sanitarni čvor, kakva još preuređenja planirate vezano uz jezero u skorijoj budućnosti?
– Imamo u planu napraviti dječje igralište tako da bi jezero bilo još ljepše za izlet s djecom. Što se tiče natjecanja u ribarenju, s obzirom da smo još novopečeni u ovome svemu, dogodine nam još preostaje da napravimo plan i program vezan uz to jer smo tek prošle godine napravili stambeni objekt. To je iziskivalo mnogo novca i rada, a nismo profitabilna organizacija. Također za sljedeću godinu je čak bilo razgovora s ribolovnim savezom o tome da bismo mogli organizirati državno prvenstvo u lovu na šarane. Isto tako nam je u planu zasaditi par sadnica koje su najbolje za to močvarno područje radi hladovine, a i imamo velike vizije čak i u pogledu staze za trčanje pa da mogu doći i sportaši.
Druženje, mir i tišina
* Što je najviše nedostaje Udruzi?
– Glavni nedostatak i najveći je slaba zainteresiranost, kao što sam već spomenuo na početku, no mislim da s vremenom to neće biti nikakav problem. Osim toga nedostatak nam je i krov na stambenom objektu, jer su velike vrućine, a imamo 35 kvadrata terase i 25 stambenog objekta pa bude prevruće. Sada smo dobili neke donacije pa nam je glavni cilj da to natkrijemo i onda je, kao što sam spomenuo, sljedeći korak dječje igralište. U planu je također i veliki kamin za roštilj.
* Koji je glavni cilj ovog cijelog projekta?
– S ovim projektom želimo ostaviti nešto iza sebe za našu djecu, osim toga tu nema nekog interesa jer svi koji sudjelujemo u ovome to činimo volonterski. Važno je napomenuti da zbilja imamo potporu od početka u pogledu raznoraznih donacija. Mnoge firme su bile odmah spremne sudjelovati i pomoći i na tome smo im zahvalni, kao i gradu Zadru koji nam je izašao u susret.
Za kraj bih svima preporučio i savjetovao da tamo provedu svoj vikend pa čak i sa šatorom. Bit će to zabavno i lijepo iskustvo. Užitak svega toga je u druženju, miru, tišini i tome da čovjek “pusti mozak na pašu” i uživa u trenutku. Čovjek se tamo može psihički opustititi i zaboraviti na sve probleme, bar nakratko.