Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Norveška u iščekivanju presude

21.07.2012. 22:00
Norveška u iščekivanju presude


Norveška je nakon najtežeg terorističkog napada na njenom tlu u povijesti krenula u suprotnom smjeru od Amerike nakon 11. rujna 2001. Odgovor Norvežana na masakr je “više demokracije, otvorenosti i ljudskosti”
Jedna od karakteristika  zločinaca i zala koje oni  počine jest da nas uče  zemljopisu. U posljednjih desetak godina čuli smo  da postoje i naučili gdje su,  primjerice, madridska željeznička stanica Atocha ili ruski grad Beslan. U srpnju  prošle godine naučili smo  gdje je norveški otok Utoeya.  Na željezničkoj stanici Atocha al-Kaida je u ožujku  2004. godine detonirala bombe i ubila 191 osobu. Teroristički napad al-Kaide na  Španjolsku mogao se, zbog  njenog angažmana u Iraku,  naslućivati, vjerojatno ne i  predvidjeti.
U Beslanu su u rujnu 2004.  godine inguški i čečenski separatisti upali u školu, zatočili nastavnike i više stotina djece, u rješavanju talačke krize sudjelovale su  ruske specijalne snage, a poginula su i ubijena najmanje  334 taoca, među njima 186  djece. Napad čečenskih i ingušetskih separatista na civilni cilj mogao se naslućivati  (uostalom, napad u Beslanu  nije bio prvi), ne nužno i  predvidjeti.
U petak 22. srpnja 2011.  godine najprije je odjeknula  eksplozija kod vladine zgrade u središtu Osla, a malo  potom se čulo puškaranje na  otoku Utoya gdje je mladež  Laburističke stranke održavala svoj tradicionalni ljetni  kamp.
Osam ljudi poginulo je u  središtu Osla, 69 ljudi,  mahom maloljetnika, ubijeno je na otoku. Prilikom tog  prošlogodišnjeg učenja zemljopisa sve je šokiralo da se  to dogodilo u mirnoj Norveškoj, te da je sve to počinio  jedan čovjek tvrdeći da brani  Norvešku. Takav se zločin  nije mogao ni naslućivati niti  predvidjeti.
Godinu dana poslije Norveška obilježava prvu godišnjicu masakra kojega je  počinio Anders Behring  Breivik, 33-godišnjak za kojega zdrav razum govori da  nije normalan, ali on silno  želi svima dokazati da je on  mentalno potpuno zdrav, i  uopće nije isključeno da je u  pravu.
Raščišćavanje  ruševina
Norveška se mjesec dana  nakon završetka suđenja  Breiviku i mjesec dana do  izricanja presude priprema  obilježiti prvu godišnjicu  masakra. Policija će u nedjelju 22. srpnja angažirati dodatne snage, iako nema nikakvih naznaka terorističke  prijetnje. Održat će se više  komemoracija, za svaki  slučaj policija je osigurala  više čamaca i riječnih brodova kako bi zaštitila sve one  koji počast žrtvama žele dati  na samom otoku na kojem je  Breivik počinio masakr.
Nedavno je područje oko  kompleksa vladinih zgrada,  koje je bilo teško oštećeno u  Breivikovom bombaškom  napadu 22. srpnja, ponovo  otvoreno, zasad samo za  pješake. Raščišćavanje ruševina koštalo je oko 300 milijuna kuna. Sljedećih mjeseci norveška vlada razmotrit će isplati li se sve zgrade  oštećene eksplozijom kombija obnavljati ili će neke biti  srušene. Cijena obnove vladinog administrativnog središta, uključujući i cijenu  najamnine za poslovni prostor koji je silom neprilika  iznajmljen, mogla bi dosegnuti oko 10 milijardi norveških kruna, što odgovara  istom broju kuna.
Koliko se duboko Breivikov masakr usjekao u norveško kolektivno pamćenje  (i koliko će duboko ostati)  potvrđuje i anketa provedena sredinom svibnja, uoči 17.  svibnja, Dana Ustava, norveškog nacionalnog blagdana. Sama činjenica da je netko odlučio ispitati kako Norvežani doživljavaju Dan Ustava nakon Breivikova masakra dovoljno govori o urezanosti u kolektivno  pamćenje. Za trećinu ispitanika Dan ustava dobiva  snažnije značenje nakon 22.  srpnja i Breivikova masakra.  Dio ispitanika smatra da je  solidarnost u Norveškoj osnažila nakon masakra, a 17.  svibnja je datum koji sve  okuplja. Većina Norvežana i  dalje se ponosi otvorenošću  svoje kulture, spremnošću  na prihvaćanje drugih i drugačijih i podržavaju različitost, a upravo su to vrednote  koje je Breivik, ubijajući  mahom maloljetnike, napao.
Demokracija kao  odgovor
Premijer Jens Stoltenberg  u povodu Dana Ustava izjavio je da će ovogodišnja  proslava biti nešto posebno,  jer “22. srpanj nas podsjeća  da 17. svibnja slavimo slobodu i demokraciju”. Neposredno nakon masakra uloga  Stoltenberga i njegovih smirujućih riječi bila je velika.
 Breivik je kazao kako je  masakr, i to upravo nad članovima Laburističke stranke, počinio u samoobrani, jer  tu stranku smatra “krivom”  za širenje islama, liberalnu  politiku prema useljenicima,  što po njemu ugrožava “prave”, izvorne Norvežane i  njihove vrijednosti.
Stoltenberg je nakon masakra najavio da će norveški  odgovor biti “više demokracije, više otvorenosti i više  ljudskosti”. Norveški je premijer tim dobro izabranim  riječima odredio ton nacionalne reakcije na masakr. Atmosfera je lako mogla postati  napeta, puna mržnje i iracionalne želje za osvetom.  Norveška je nakon najtežeg  terorističkog napada na njenom tlu u povijesti krenula u  suprotnom smjeru od onoga  u kojem su krenule Sjedinjene Američke Države nakon 11. rujna 2001. godine i  najtežeg terorističkog napada u povijesti na američkom  tlu. Dok su Sjedinjene Države, a potom i mnoge druge  države u svijetu, smanjivale  dosegnutu razinu ljudskih  prava i građanskih sloboda  tvrdeći da je to nužno zbog  sigurnosti građana, Norveška u svojim propisima nije promijenila gotovo ništa.  Tek je povećana razina zaštite političara i sjedišta političkih institucija.
Bjorn Ihler, čovjek koji je  preživio masakr na Utoyi, inzistira na tome da ekstremistima mora biti dopušteno  da slobodno izražavaju svoje  ideje jer se tako može izbjeći  stvaranje podzemnih, ilegalnih ćelija.
– Nakon napada obećali  smo biti još otvoreniji. Prema  tome, svakome mora biti dopušteno izraziti svoje stavove, bez obzira na to koliko su oni  ekstremni. Ljudima koji su kritični prema useljavanju mora biti  dopušteno da to kažu, bez da ih se  povezuje s 22. srpnjem, izjavio je  ovih dana Ihler za AFP.
U suđenju Breiviku prijepor se  vodi oko jednoga: je li on mentalno bolestan, a samim tim i  neuračunljiv, ili je mentalno  zdrav, a samim tim i uračunljiv i  odgovoran za počinjen zločin. To  je pitanje na koje mora odgovoriti  sud. Breivik je bio podvrgnut  psihijatrijskom vještačenju 37  puta i u 35 slučajeva nalaz je  glasio da je zdrav. On sam, i njegov odvjetnik, tvrde da je on  zdrav. O tome hoće li ga se proglasiti mentalno zdravim ili neće  ovisi i hoće li biti proglašen odgovornim za masakr ili neće.
Odgovoran za zločine
Breivik i njegov odvjetnik Geir  Lippestad tvrde da je on zdrav i  potpuno odgovoran za svoje djelovanje. Obrana je formalno zatražila da ga se oslobodi, tvrdeći  da je njegovo djelovanje bilo  vođeno samoobranom. Breivik je  posljednjeg dana suđenja, 22. lipnja, izjavio da postoji fundamentalna potreba za novim vodstvom  u Norveškoj i Europi. Za svoj  napad je kazao da jest barbarski,  ali da je opravdan, a trebao bi biti  oslobođen zato što je “štitio naciju”.
– Povijest pokazuje da se mora  počiniti mali barbarizam kako bi  se spriječio veći barbarizam. Napadi 22. srpnja bili su preventivni  napadi u obranu domaćeg stanovništva i zbog toga tražim da  me se oslobodi, izjavio je Breivik  koji niti u jednom časku suđenja  nije pokazao ni trunku žaljenja.
Odvjetnik Lippestad ogradio se  od (zlo)djela svog klijenta. Sve  vrijeme suđenja bilo mu je vidljivo neugodno zato što brani  Breivika, a u završnoj se riječi  koja je potrajala više od dva sata,  u skladu s etikom profesije, založio za svog klijenta. Nastojao je  opisati Breivika kao političkog terorista koji nije ubijao zato što je  nasilna osoba nego zato što se  bori u ratu protiv onoga što on  doživljava kao islamsku prijetnju. I on se usprotivio tome da se  Breivika proglasi mentalno bolesnim i uputi na strogo čuvani  odjel psihijatrijske klinike.
Pitanje Breivikova mentalnog  zdravlja središnje je pitanje presude. Bude li proglašen zdravim i  krivim za zločin, a on nikad nije  krio da je upravo on počinitelj,  može biti osuđen na najviše 21  godinu zatvora. Ne bude li proglašen zdravim ne može biti  osuđen na zatvorsku kaznu, ali će  biti upućen na liječenje u psihijatrijsku ustanovu u kojoj pod  strogim nadzorom može ostati  doživotno. Međutim, u tom  slučaju on ne bi bio odgovoran za  zločin koji je počinio. Naprosto, u  tom slučaju u pozadini njegova  pomno planiranog zločina bilo bi  ono što se kolokvijalno (i neprecizno) naziva ludilom. To bi,  pak, mogla biti vrlo opasna poruka – da je zlo (a Breivika se  redovito opisuje kao čovjeka čije  je zlo doslovce nezamislivo) ludo,  da je u pozadini zločina koji su  običnim ljudima nezamislivi ludilo, te da stoga nema odgovornosti.