Oduvijek me vukla velika želja za dokazivanjem

Slika korisnika admin
Autor: 
PIXSELL
Zadraninu je zadovoljstvo pobjeđivati 20 godina mlađe igrače

Sedam nastupa i jedna medalja na Olimpijskim igrama (srebro u paru 1988.). Šest medalja na svjetskim i 14 na europskim prvenstvima. Devet medalja na Mediteranskim igrama. Na Olimpijskim igrama u Sydneyu nosio je hrvatski barjak. Kada bismo postavili pitanje o kojemu sportašu je riječ, većina bi lako došla do odgovora. Kada bismo još olakšali, i rekli da je riječ o sportašu iz Zadra, i svaka mala dilema bi nestala. Dakako, odgovor je Zoran Primorac. Stolnotenisač iz Zadra, koji je Zadar napustio sa 16 godina, jedan je od najvećih hrvatskih sportaša u povijesti. Čak sedam nastupa na Olimpijskim igrama stavlja ga u legendu, no čini se da nije nemoguće da Primorac nastupi i na svojim osmim Olimpijskim igrama. Rio nije daleko.

- Rio je jako daleko - našalio se Primorac, koji je već nekoliko puta spomenuo da su Olimpijske igre u Londonu njegove posljednje. No...

- No, nikad se ne zna.

Priča je malo promijenjena ili...

- Rekao sam već da su Igre u Londonu moje zadnje. I to je realan odgovor, ali nikad ne reci nikad.

Dakle, Rio?

- Iskreno, ne razmišljam previše o tome i baš zato ne mogu dati konkretniji odgovor. Trenutačno uživam u svakom novom danu svoje karijere i jedini mi je cilj pomoći suigračima u reprezentaciji na idućem Europskom prvenstvu. Rio je, doista daleko.

No prije bilo kojeg razmišljanja o Olimpijskim igrama i o idućoj sezoni, slijedi odmor.

- Odmaram se. Stariji sam i potrebniji mi je odmor nego prije. Sada sam u vikendici u blizini Metkovića. Uskoro stižem i u Zadar. Moram. Ipak sam iz Zadra, žena mi je odavde, a u Zadru mi je i puno prijatelja.

Nakon odmora slijede nove pripreme i novi izazovi. Što se tiče reprezentacije i nastupa na velikim turnirima, Primorac je "tu", no što se tiče klupskoga stolnog tenisa, Zadranin je malo dalje. Naime, već pet godina nastupa za ruski Jekaterinburg, a uskoro će krenuti šesta sezona u Rusiji.

- Dobro mi je u Rusiji. Grad se nalazi na sibirskoj strani Rusije. Riječ je o izrazito bogatoj pokrajini.

Iskustva iz Rusije su...

- Jako lijepa. Naravno, vidi se na svakom koraku veliki nesklad između bogatih i siromašnih. Prevelika je razlika.  Ljudi su napaćeni u komunističkom režimu i treba puno vremena za oporavak. Ako se za nas kaže da smo zemlja u tranziciji, onda je Rusija isto to puta 20.

Legendarni stolnotenisač u svojoj 44. godini i dalje ima veliki motiv za aktivno igranje i to jednoj poprilično jakoj ligi. Trenutačno je 78. na Svjetskoj rang listi, na europskoj je 32. Koliko dugo će trajati još ova velika karijera?

- Dokle? Pa recimo da granice kod mene ne postoje. I dalje volim svoj posao, uživam u svakom treningu i nemam razloga stati. Ovo mi je zapravo i najljepše razdoblje u karijeri.

Zašto?

- Zato što više nema imperativa. Zato što se više ne trebam dokazivati koliko sam dobar. Izgradio sam svoj status i u hrvatskom i u svjetskom stolnom tenisu i sada igram isključivo iz gušta. Nikako pri tom ne mislim da je ovo što sada radim rekreacije, jer i dalje svaki dan vrlo ozbiljno pristupam treningu, ali sigurno je da ne postoji onakav imperativ koji me pratio dok sam bio mlađi.

Ipak, i dalje ste u samom vrhu i europskog i svjetskog stolnog tenisa.

- Da sam kanta za nabijanje, ne bih više igrao. Odustao bih prije deset godina. No moram priznati da je veliko zadovoljstvo igrati al pari s igračima koji su deset ili 20 godina mlađi od mene. Dok su uspjesi tu, dok i dalje dobro igram, dok i dalje osjećam satisfakciju odlazeći na trening, nemam razloga stati. Moram priznati da imam sada i još jedan dodatni motiv, a to je zdravlje. Mogu slobodno reći da je moj sport zdrav, iako je jasno da profesionalni sport često i nije pretjerano dobar za tijelo. Ipak se mi forsiramo do krajnjih granica i tijelo izlažemo velikim naporima. Takav pristup sam imao nekada i naravno da je sada to drugačije. Način treninga je drukčiji i baš je to idealan način da se održim zdrav.

Ambicije i dalje postoje?

- Definitivno. Pogotovo kada nastupam za hrvatsku reprezentaciju. Želim pomoći momcima u ostvarenju pravog rezultata. Već u listopadu imamo Europsko prvenstvo i smatram da imamo dobru momčad za napasti i medalju u ekipnom dijelu.

Sada se Europljani jako teško približavaju Azijcima, pogotovo Kinezima. Ima li šanse da se to promijeni?

- U bliskoj budućnosti ne.

Zašto?

- Nekoliko je razloga. Prije svega Kinezi imaju fantastičan sustav treninga i ogromnu selekciju, a tome se priključuje i motiviranost te velika stručnost. Europa kaska za time. U Europi nedostaje sustav. Nijemci su možda i mogli napasti Kineze jer imaju fantastičnu generaciju, ali oni se zadovoljavaju time da budu drugi na svijetu i prvi u Europi. Francuzi malo lutaju. Imaju odlične juniore i kadete, ali ne mogu ih pretvoriti u jake seniore. Ostali su dalje. Dogodi se neki odličan pojedinac, ali za to nije zaslužan sustav.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno