»Bilo je to vrijeme kad su profesori bili autoritet, muha se nije smjela čuti«

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Tehničari obilježili 50. godišnjicu mature
Autor: 
Ostali smo dobra klapa, dosta nas je tu u Zadru, 18 ili 19. Doduše, ima nas i u Zagrebu, Americi, Sloveniji i tako dalje. Mi koji smo u Zadru redovno se sastajemo i družimo se bez obzira na obljetnice koje organiziramo svakih pet godina, kazuje Marin i dodaje da neki dolaze čak iz SAD-a radi susreta
Ostali su dobra klapa

Nekadašnji učenici Tehničke škole obilježili su 50. godišnjicu mature. Zlatko Marin, jedan od organizatora susreta, ispričao nam je kakvi su bili učenici, što ih je zanimalo, kuda ih je život odnio te kako su se sastali na večeri začinjenoj dragim uspomenama.
- Maturirali smo 1970., 50 godina trebali smo obilježiti lani, ali odgodili smo zbog pandemije. Ove smo se godine uspjeli sastati, nas 16. Upisali smo školu 1966. i u razredu nas je bilo 46, 34 redovno upisanih i 12 ponavljača. Tada nije bilo nimalo neobično pasti razred, započinje priču Marin.

Zaljubljenici u struku

Zanimljivo je, ističe, što je u njihovoj generaciji bilo 12 žena, dok je u prethodnoj generaciji bila jedna ili čak nijedna.
- Ostali smo dobra klapa, dosta nas je tu u Zadru, 18 ili 19. Doduše, ima nas i u Zagrebu, Americi, Sloveniji i tako dalje. Mi koji smo u Zadru redovno se sastajemo i družimo se bez obzira na obljetnice koje organiziramo svakih pet godina, kazuje Marin i dodaje da neki dolaze čak iz SAD-a radi susreta.
S druge strane, tužni je podatak da je devetero pokojnih.
- Svi smo se zbližili u školi, ostali smo prijatelji, nađemo se pet do šest puta godišnje. Profesori su nas uvažavali, kao i mi njih. Nama je razrednik bio prof. Branko Vidmar, izuzetan čovjek. I godinama nakon mature održavali smo kontakt s njim, razmjenjivali iskustva o struci i rado se družili, priča Marin.
S njima je u razredu bio Vedran Škulić, kako kaže Marin, koji je bio »čudo od čovjeka« i patentirao neke svoje izume u SAD-u.
- Jako nas je zanimala struka, imali smo laboratorijske vježbe. Ono što smo učili u učionici, demonstrirali bismo u laboratoriju. Jedna zanimljivost, otkrit ću vam, mi smo prvi imali piratski radio u gradu, puštala se tu glazba, pričali su se vicevi. Ganjala nas je policija zbog toga, selili smo se često iz kuće u kuću, kroz smijeh prepričava Marin.
Istaknuli su se i u sportu, kako kaže, imali su dobru rukometnu ekipu, svake su godine bili prvaci Škole.
- Neki su postali poznati u sportu, Matanović, Frleta. Ja sam prvi počeo veslati, onda sam povukao i animirao skoro cijeli razred. Do nedavno sam bio u Veslačkom klubu, a sad je ipak došla smjena generacija, kazuje Marin.

Poštovanje profesora

Nisu se svi odazvali na večeru, govori Marin, ali bilo im je zaista lijepo.
- Bio je i prof. Josip Vlahović, tada je bio mladi profesor, mi smo bili četvrti razred, a on tek nedavno završio fakulutet, bili smo generacijski slični. I dan-danas se rado družimo, ističe Marin.
Naravno, prisjećali su se lijepih dana, razgovarali o profesorima.
- To je bilo vrijeme kad su profesori bili autoritet, pa muha se nije smjela čuti. Danas je već nešto drukčije, ističe Marin.
Jako lijepe uspomene vezuju ih za prof. Vidmara koji im je predavao stručne predmete i koji je rado sudjelovao u rješavanju njihovih problema.
Na koncu, Marin nam je ispričao jednu anegdotu kao šlag na kraju.
- Profesor Miljenko Beroš je kupio automobil, a tada ih još nije bilo. I onda, jednog dana, prof. Beroš pitao je drugog našeg profesora hoće li ga povesti kući budući da žive blizu. I taj drugi naš profesor Nurna odgovorio mu je da zahvaljuje, ali da neće jer žuri. Dakle, on je brže išao pješice nego ovaj automobilom, priča Marin i dodaje da je tako bilo, nije bilo automobila, bilo je svakog strah jer je sve to bilo prilično nepoznato.
Sve u svemu, ova je generacija tehničara iznjedrila desetak inženjera elektrotehnike i telekomunikacije, ali još važnije i vrjednije za spomenuti - prijatelje za cijeli život koje povezuju niti starih i lijepih priča.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)