Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Dobrodošla kraljice!

Autor: Kristian Sirotich

21.08.2008. 22:00
Dobrodošla kraljice!

Foto: AP



Svaka borba je bila strašna. Protiv Izraelke sam gubila 3:1 i na kraju se vratila na 4:3, Brazilku sam pobijedila zlatnim bodom iako sam gubila čitavo vrijeme i tada su mi svi rekli: “Dobro Martina, sada je bilo dosta tih dramatičnih borbi – kaže Martina
Dobrodošla kraljice! povikao je Teo Đogaš, jedan od najiskusnijih hrvatskih vaterpolskih reprezentativaca, kada se Martina Zubčić pojavila na pragu Hrvatske kuće u Pekingu. Martina Zubčić donijela je Hrvatskoj u Pekingu treću olimpijsku medalju, prvu ikada u taekwondou.
– Drago mi je što sam pridonijela uspjehu Hrvatske i što je nakon toliko godina iščekivanja stigla medalja – veselo je govorila Martina.
– Moram naglasiti da je to plod dugotrajnoga rada, od kad sam došla u Taekwondo klub Dubrava i počela raditi s trenericom Lidijom Katalinić do prije četiri godine kada sam ušla u juniorsku reprezentaciju i kroz te godine u reprezentaciji me vodio Hong. Ovo sam samo mogla sanjati, presretna sam – kazala je Martina koja je broncu osvojila u kategoriji do 57 kilograma. Put do medalje bio je izuzetno težak, na Olimpijskim igrama pravo nastupa ima samo šesnaest borkinja, šesnaest najboljih na svijetu.
Dobra taktika
– Svaka borba je bila strašna. Protiv Izraelke sam gubila 3:1 i na kraju se vratila na 4:3, Brazilku sam pobijedila zlatnim bodom iako sam gubila čitavo vrijeme i tada su mi svi rekli: “Dobro Martina, sada je bilo dosta tih dramatičnih borbi, daj nam jednu glatku pobjedu!”. No, tada je uslijedilo polufinale protiv Turkinje, borba koju mislim da sam morala riješiti i da sam mogla ući u finale. No, možda je to jedna sekunda neopreznosti i završilo je kako je završilo. Trebalo je to zaboraviti, malo se smiriti, koncentrirati se na borbu za medalju. Napravili smo taktiku za borbu u kojoj me čekala predstavnica Kineskog Tajpeha koja je bila ozlijeđena. Ne znam koliko je bila ozlijeđena, ali se strašno previjala doslovno čitavu borbu. Taktika je bila ići agresivno i napadati jer je očito imala problema s koljenom i to sam dobro odradila – uz široki je osmijeh govorila Martina, koja je čitav dan provela u dvorani, odradila četiri borbe i neumorno nakon proglašenja u Hrvatskoj kući pozirala s medaljom. Uvijek uz široki osmijeh na licu. I bez modrica, iako bi netko možda očekivao da će ih imati nakon četiri naporne borbe.
– Imam kacigu i oklop i to ne bi trebalo biti ništa strašno. No, ponekad i nije tako. Naročito što se tiče Turkinje u polufinalu. S njom sam se već susrela dva puta i svaki put ide na tu prljavu stranu, što ja uopće ne volim. Svaki put ide prednjom nogom i gađa kvadriceps, a suci to nikada ne primijete. Trener mi govori da moram glumiti, da će tako primijetiti, ali ja to nikada ne radim – nastavila je devetnaestogodišnja djevojka, za koju kažu da je više od 80 posto neizvjesnih borbi riješila u svoju korist. Olimpijske igre u Pekingu potvrđuju da bi podatak mogao biti istinit, slavila je u svim trima dramatičnim dvobojima.
Prostor za napredak
– Ne vodim baš statistike, ali je činjenica da se ne predajem do samoga kraja jer znam da uvijek postoji šansa i da se uvijek mogu izvući. To mi je pomoglo i danas. Dobro, ima kod mene još prostora za napredak. Naročito kada je u pitanju tehnika i taktika. Zbog toga ćemo malo pogledati snimku polufinala, da vidim gdje sam najviše griješila i zašto. No, o tome ćemo razgovarati kada se naspavamo – rekla je Martina koja svoju suparnicu u borbi za brončanu medalju nije baš štedjela iako je bila ozlijeđena. No, Martina nije izašla iz okvira “fair playa”.
– Ako je zaista bila ozlijeđena, onda je bila spremna na sve ili ništa. Morala sam se boriti – objasnila je Martina. Lijepa, mlada i opasna. Iako kaže da nikada svoju vještinu nije primijenila izvan borilišta. Skorašnja studentica na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, na koji se upisala kao peta od 1.300 kandidata, u taekwondou je od sedme godine.
– Sasvim slučajno sam ušla u taekwondo, spletom okolnosti. Roditelji su me željeli dati u neki sport budući da mi se tata bavio nogometom, a mama rukometom. U kvartu je bio samo Taekwondo klub Dubrava i 1996. godine smo otišli tamo. Tako je to počelo. Tri godine kasnije počela sam malo ozbiljnije raditi, kada je u klub došla trenerica Lidija. I evo gdje smo došli – zaključila je Martina Zubčić, nova hrvatska sportska zvijezda.


Mentalna snaga
Martina Zubčić sve je svoje pobjede u Pekingu ostvarila u izuzetno dramatičnim završnicama, što vjerojatno može zahvaliti svome karakteru, ali i treneru Seung Ki Hongu.
– Uoči početka Olimpijskih igara znao sam da će Martina osvojiti medalju ako prođe prvo kolo. Ona se do kraja borila na kružni udarac. Inače, odlično radi tehniku, samo mora naučiti kada mora glumiti. Da je glumila u polufinalu Turkinja bi dobila nekoliko opomena. No, ona se bori pošteno i to je također njezina velika odlika – kratko je kazao Seung Ki Hong, Korejac koji je u hrvatski taekwondo došao prije deset godina. Očito nije čovjek od velikih riječi, ali je od velikih djela.
– Hong je trener koji traži jednostavnost u izvođenju tehnika – uskočio je Dražen Mađarević, glavni tajnik Hrvatskog taekwondo saveza i bivši trener.
 – Martina barata sa svim udarcima lijevom i desnom nogom, nije favorizirala niti jedan udarac, ali tehnologija olimpijskoga turnira je takva da je prostor premali da biste mogli napraviti repertoar tehnika za ljepotu. To što je Martina pobjeđivala u tako dramatičnim mečevima samo dokazuje njezinu mentalnu snagu. Ona se ne predaje, često puta u zadnjim sekundama rješava svoje mečeve. Na žalost, svi smo bili u jednom stresu jer je i prvi i drugi meč gubila. Treći meč, koji je bio za ulazak u finale i u kojemu je Martina poražena, bila je njezina najbolja borba. Povela je 2:0, neću se vaditi na suca, ali mi smo tada trebali voditi 5:0. Očito su se suci uplašili da bismo mi predaleko otišli Turkinji. Osim toga, Martina nije trebala niti napadati, što je učinila, nakon toga je dobila i jednu opomenu. Martina nije lošija od Turkinje, uostalom dva puta ju je ove godine pobijedila – zaključio je Mađarević.