Zdravstvena fantastika

Da je priča o ozbiljnoj i kvalitetnoj reformi zdravstvenog sustava iluzorna postaje jasno ovih dana dok se nižu gotovo nevjerojatne ideje, a najavljuje i „bijela buna”. Liječnici i medicinske sestre spremaju štrajk jer su izgledi za mirenje minimalni kao i mogućnost da se udovolji bilo kakvim zahtjevima medicinara koji traže novac. Besparica diktira promjene u zdravstvu, a ne spoznaja o nekom učinkovitijem sustavu koji bi u središtu imao pacijenta!
Na taj se način zaglupljuju liječnici i pacijenti, a stavlja im se na dušu i amoralnost, odnosno sklapanje paktova u lažnim bolovanjima. Kako drugačije protumačiti bonus za liječnike s manjom mjesečnom stopom bolovanja? Ispada da je većina propisanih bolovanja bila nepotrebna i da liječnici ne znaju svoj posao. A to su u sustavu naknadnom pameću sada shvatili?! Ne može se reći da darovanih bolovanja nije bilo i da ih neće biti, ali famozni bonus sugerira kao da je to bila toliko raširena pojava da joj se ovakvim oblikom nagrađivanja mora stati na kraj.
Zdravstvo je, istina, progutalo puste novce, bolnice su pale u dugove, nedostatak novca postao je kronična, neizlječiva bolest. I ne treba staloženi ministar Ostojić „umivati” situaciju. Istina je kako će se još dugo čekati da se smanje liste čekanja, a dodatno bi ih mogao produžiti i štrajk.
Svi znaju da novca za zdravstvo nema dovoljno, da pacijenti žele priznavanje „hitnosti” kada su oni u pitanju, da liječnici u Hrvatskoj stoički podnose puno lošiji status od svojih europskih kolega, ali i da se bez novca ne da puno toga promijeniti. Ionako nedostatan broj liječnika i medicinskih sestara mogao bi se dodatno smanjiti i krenuti izvan zemlje. Istodobno kvote na medicinskim fakultetima ne prate činjenicu da nedostaje zdravstvenog kadra. Kupovali su se i ispiti, davale su se i omotnice, darovi, upisivalo preko veze… Svega se nataložilo u tom sustavu koji sad jedva diše.
I onda još jedna nemoguća priča. Bez obzira na to koliko se bude štedjelo i koliko se bude štrajkalo, pacijenti neće biti zakinuti! Zakinuti su već i činjenicom što plaćaju dopunsko zdravstveno osiguranje, a onda ne mogu mjesecima doći na red za preglede, pa iznervirani odu privatniku i ponovno plate. Imaju liječnici i medicinske sestre pravo tražiti da ih se uvažava, svoj Kolektivni ugovor i da im se ne uskraćuju prava, no čelnici dvaju sindikata, onog liječnika i medicinskih sestara i tehničara, Ivica Babić i Anica Prašnjak, znaju kako poslije njihove bune neće biti pobjednika. Iz prostog razloga jer novca više nema. Sindikat Spomenke Avberšek neće štrajk jer računa bolje išta nego ništa, a razjedinjena sindikalna scena opet će omogućiti Vladi i ministru da se ne brinu previše.
Najzabrinutiji ostaju zapravo pacijenti, oni koji su bolesni, na bolovanju ili moraju na pretrage i operacije.
Želeći rasteretiti bolnice posve se nepripremljeno i nepromišljeno teret prebacuje na liječnike obiteljske medicine koje se preko noći želi pretvoriti u „specijaliste”, dijagnostičare, a da se godinama nije ni pomišljalo kako najprije treba opremiti sve te ambulante, primjerice ultrazvukom ili provesti dodatne edukacije liječnika kako bi ova ideja uopće bila ostvariva. Osim toga, tvrdi se, previše su liječnici primarne zdravstvene zaštite slali na specijalističke preglede i to treba smanjiti. Nakon isticanja važnosti redovitih i preventivnih pregleda sada se viče da je previše nepotrebnih pretraga. Da čovjek ne povjeruje!
Pacijenti koji u zadnje vrijeme slušaju svu ovu zdravstvenu fantastiku s pravom strahuju kako će najviše prava izgubiti upravo oni.
Zdrav čovjek ima stotinu želja, a bolestan samo jednu – zdravlje!