Menta – svježina u biljnom izdanju

Priroda u svom veličanstvu sadrži fascinantne priče povezane s nekim od njenih botaničkih stvorenja. Mitovi i legende, čak i milenijski, koji biljkama govore na tajanstven, uvjerljiv i romantičan način, toliko privlačni da pobuđuju veći šarm i zanimanje od svojih terapijskih i kozmetičkih svojstava. Upoznavanje s njima nagrađuje vašu predanost prirodnom svijetu poezijom i osjećajima. Svaka biljka ima svoju povijest koja je stvorena u našem suživotu s njima. Evo jedna od njih: priča o menti
Prema grčkoj mitologiji, menta je nastala iz žrtvovanja nimfe. Ime joj je bila Mintha, navodno zapanjujuće lijepote, kćerka paklene rijeke Kocytus i stanovnica podzemnog kraljevstva Hadovog, u kojeg je bila zaljubljena i bila njegova ljubavnica (nije to baš ista stvar, dodala bih). Međutim, kad se Had zaljubio u Persefonu, kćer Demetera i Zeusa, koju je zdipio roditeljima i poveo sa sobom u podzemlje kako bi je učinio zakonitom suprugom, napuštena nimfa Mintha bila je poprilično bijesna i sve ono što ide uz napuštanje od voljenog, da bi bila smjenjena od druge. Ukratko, pukla i počela prijetiti Persefoni da joj vrati ljubavnika. Persefona, za koju smo navikli misliti kao jadnu zatočenicu, protiv svoje volje otetu, možda to baš i nije bila skroz, na skroz, izgleda da joj se mužić, direktorske pozicije u paklu, ipak sviđao. Tako da je ni manje ni više, zaokupljena gnjevom i ogorčenjem raskomadala nimfu i pretvorila je u skromnu i beznačajnu sadnicu, toliko neprimjetnu i bezveznu da je prošla nezapaženo. Had se ipak nekako smilovao svojoj bivšoj i omogućio joj je da postane mirisna biljka, nazvana mìnthe ili hedyosmos, »s dobrim mirisom« Zbog ovog dramatično romantičnog podrijetla, menta se u Grčkoj smatra simbolom ljubavi.
Menta je u drevna vremena bila vrlo cijenjena zbog svojih terapijskih i aromatičnih osobina. Biblija izvještava da su je Židovi koristili za mirisanje stolova i dizanje duha, dok Discorid i Galen pokazuju da su je Grci i Rimljani cijenili kao stimulans putenih užitaka. Nevjeste su, kako bi ih bračni partneri cijenili, ispreplele cvjetne i mirisne stabljike u vjenčanim košuljama. Nekoliko tekstova izvještava o vjerovanjima prema kojima su Latini zabranili konzumiranje mente vojnicima, jer da su se porobljeni u svojoj afrodizijačkoj snazi mente, radije upustili u ljubavne bitke, a ne one s neprijateljem.
Kako bi potvrdili poticajne vrline biljke, bila je tradicija da neki mediteranski narodi u bračnu noć stave puno listova mente na pod spavaće sobe.
Mišljenje da biljka posjeduje osnažujuće kvalitete ostalo je tako sve do sedamnaestog stoljeća. zatim je u devetnaestom stoljeću utvrđeno uvjerenje da ova zeljasta samo ima vrlinu poticanja probavnog sustava.
U arapskim zemljama se čaj od mente pije kao kod nas kava, zovu ga darija atay, latay ili tay, čaj je proizveden infuzijom kipuće vode na listove zelenog čaja i metvice, popraćen s puno, ali puno šećera. Ovaj je čaj tradicionalno iz Maroka. Smatra se pićem gostoprimstva, a odbijanje nepristojnim. Ima tonični i probavni učinak. Priprema i okus variraju ovisno o regiji. U zapadnoj Sahari, menta se ne koristi ili se koristi u umjerenim količinama u obilnom čaju, što čini saharski čaj vrlo jakim, gorkim i koncentriranim. Čak je i u Tunisu čaj koncentriraniji i jači. U Maroku, posebno zimi, kada je menta rjeđa, ponekad se umjesto metvice koriste listovi pelina (zvani Chiba u Magrebu), što čaj čini gorkijim i koncentriranijim.
Menta je trenutačno prepoznata kao poticajnog djelovanja na želudac i središnji živčani sustav pa se preporučuje koristiti za liječenje lošeg zadaha i upale sluznice.
U biljnoj medicini ovaj prirodni proizvod ima veliku ulogu u obnavljanju napitaka i kupkama. Menta je biljka vrlo bogata esencijalnim uljima poput mentola, smola i gorkih tvari; Ovi aktivni sastojci daju biljci antiseptička, analgetska, antipruritska (svrbež nakon susreta sa komarcem, npr.), antireumatska, antinevralgička i vermifuzna svojstva. Široko se koristi u farmaceutskoj, veterinarskoj, prehrambenoj, proizvodnji likera i kozmetičkoj industriji.
Obavlja uzbuđujuću funkciju živčanog sustava i istodobno je antispazmodik i sedativ. Primjenjuje se u slučaju lošeg zadaha, migrene, impotencije, u slučaju crijevnih nadimanja, štucanja i povraćanja.
Osušena i raširena na hrani olakšava probavu; u infuzijama i tinkturama izvrsna je za ventralne, menstrualne i kolike bolove. Za dekoncentriranje lica i borbu protiv masne kože infuzija od metvice vrlo je korisna, a sa kalcijem i sodom bikarbonom čini odličnu pastu za zube.
Evo jedne zgodne osvježavajuće ljetne maske, koja osim njege lica, zaista ugodno hladi:
Uzmite dvije žlice bilo kojeg hidratantne kreme koje ste hladili najmanje dva sata, dodajte dvije žlice pirea od krastavaca iz kojeg ste uklonili sjemenke, dodajte šaku svježe ili sušene metvice, žlica limuna, bjelanjka i zatim miješajte dok konzistencija ne postane pjenasta. Nanesite ga na lice oko 20 minuta, a zatim ga uklonite toplom vodom.
Diuretična je pa pospješuje mršavljenje, ubrzava metabolizam.
I još dva svojstva mente osim onih koje svi poznaju (prehlade otpornost organizma, smanjenje upale, infekcije i jako antipatično začepljenog nosa)
Menta zaista djeluje lokalno kao antidolorifik. Tj. ublažava bol leđa, mišića, kontuzija..
I osim što smiruje crvenilo i negodu kod ugriza insekata, pogotovo trenutačno aktualnih komaraca, ona po kliničkim ispitivanjima, pokazuje značajno dokazivi rezultat kao repelent. Ili jednostavnije- tjera komarce da ni ne ugrizu!