Nemamo trenera koji može jamčiti medalju

Logično je da Repešu naslijedi njegov pomoćnik. No, dobro ćemo razmisliti o svemu i dobro izvagati prije nego što donesemo konačnu odluku – kaže Danko Radić
Danko Radić, čelni čovjek Hrvatskog košarkaškog saveza, emotivno je doživljavao svaku utakmicu na Europskom prvenstvu u Poljskoj. Nakon četvrtfinalnog poraza od Slovenije nije ni pokušao sakriti razočaranje, što je Hrvatska ponovo ostala bez borbe za medalju. Iako je temeljni cilj ostvaren, ostao je dojam da je Hrvatska uz malo više koncentracije pobjedom nad Slovencima mogla izbrisati blijedi dojam, koji je ostavila u ostatku smotre najboljih košarkaša Staroga kontinenta.
– Sigurno da bih bio sretniji samo se plasirali u polufinale, no s obzirom kako smo igrali i s koliko smo grča dobili prve tri utakmice, mislim da nismo mogli bolje proći. No, mislim da trebamo tretirati uspjehom činjenicu da smo uspjeli ostvariti plasman na Svjetsko prvenstvo u Turskoj sljedeće godine, što je bio osnovni cilj prije odlaska u Poljsku. Uoči europske smotre pod svaku cijenu smo željeli izbjeći Španjolsku ili Litvu u četvrtfinalu. Htijeli smo u prvoj fazi natjecanja pobijediti Grčku i Francusku što nam nije pošlo za rukom, ali se dogodilo da su Španjolci ušli kao četvrti u četvrtfinale, dok su Litavci ispali, pa smo za protivnike dobili Slovence. Iako do odlaska u Katowice nismo briljirali, to je bilo sasvim novo natjecanje, jedna utakmica sa Slovenijom u kojoj nažalost nismo uspjeli – objašnjava čelni čovjek saveza.
Iako je nakon preuzimanja reprezentacije uspio ostvariti kontinuitet odlazaka na velika natjecanja i hrvatsku košarku vratio na svjetsku scenu, ostaje dojam da je Repeša propustio napraviti dodatni iskorak u rezultatskom smislu. Nakon šestog mjesta u Španjolskoj, ista je selekcija iskusnija za dvije godine i pojačana za povratnika Nikolu Vujčića u Poljskoj ostala na istoj poziciji, iako se najavljivala čak i borba za medalju.
– Mislim da su ta očekivanja možda bila i malo nerealna, postavljena letvicu previsoko. Mi smo bez obzira na te želje ostvarili dobar rezultat, pogotovo kada se vidi tko je ostao iza Hrvatske. Jedna Litva i Njemačka nisu ni vidjele četvrtfinale, dok su se iza nas plasirale i Turska i Rusija. Repeša je naš izbornik iza kojega smo stajali od početka i zadovoljni smo njegovim rezultatima. Prvo je Hrvatsku odveo do Pekinga, a sada i na SP u Tursku. Svaki čovjek koji radi ima i pogrešaka, netko vidi košarku na jedan, a netko na drugi način – dodaje Radić.
Poljska je bila završetak Repešinog izborničkog ciklusa, a još uvijek se ne zna ostaje je ili odlazi. Iako su postojale indicije da će reprezentaciju nakon Eurobasketa naslijediti njegov pomoćnik Anzulović, Katowice na kraju nisu donijele Zulinu inauguraciju.
– Nakon detaljne analize donijet ćemo odluku. Postoji logike da Repešu naslijedi njegov pomoćnik. No, dobro ćemo razmisliti o svemu i dobro izvagati prije nego što donesemo konačnu odluku. Prilikom Repešinog izbora postojao je opći konsenzus, ne samo u Savezu, već i javnosti oko toga da je on pravi izbor. Iako to ne mora uvijek biti slučaj. Konsenzus nije potreban pod svaku cijenu, posebno u situaciji kada u Hrvatskoj ne postoji trener koji u Litvi može jamčiti medalju. Isto tako, mislim da je zajedništvo koje se prezentiralo u javnosti oko ove reprezentacije donijelo i malo uspavljivanja – nastavlja predsjednik.
Hrvatska, osim što u Poljskoj nije osvojila odličje, nije uspjela niti u postepenom uvođenju mladih igrača, koji bi u skoroj budućnosti bili nositelji igre. Dijametralno suprotan primjer je reprezentacija Srbije, koja se nakon šoka na domaćem Eurobasketu 2005. godine oporavila i na netom okončanom prvenstvu osvojila srebro s najmlađom ekipom u kojoj niti jedan igrač nema više od 26 godina. Hrvatska je s druge strane bila najstarija ekipa na prvenstvu, a ostala je četiri stepenice ispod Srbije.
– Srbi su definitivno najugodnije iznenađenje. Imaju mladu momčad, ali ljudi zaboravljaju da ti igrači imaju ključne role u vrlo jakoj NLB ligi. U istoj koju igraju i hrvatski klubovi, ali su ti njihovi klinci tamo nositelji igre. Problem je što svi ti mladi srpski igrači imaju više minuta od našeg najboljeg igrača u bilo kojoj ligi. To je način na koji trebamo spremiti određeni broj igrača kako bismo što bezbolnije prošli smjenu generacije. Moramo utjecati na to da naši mladi igrači dobijaju minutažu, da igraju u svojim klubovima. Odmah treba krenuti s projektom Litva, ne samo misliti na projekt Turska. Moramo pronaći izbornika za ta natjecanja, jer su ona ujedno i temelj za Igre u Londonu. Dobro je da smo osigurali SP, jer bismo inače morali u kvalifikacije za EP u Litvi, a niti jedan trener se tada ne bi odrekao starijih igrača – smatra Radić.
Hrvatska u Poljskoj nije imala niti jednog igrača mlađeg od 25 godina. Iako je bio na širem popisu, priliku nije dobio 22-godišnji perspektivni centar Ante Tomić, ili primjerice najkorisniji igrač ovogodišnjeg Svjetskog U-19 prvenstva Mario Delaš kojemu cijela Europa predviđa blistavu karijeru.
– Stručni stožer radi planove, a vodstvo saveza je tu da se složi i omogući najbolje moguće uvjete. Važno je ono na što se zadnje ide. Ako je program koji slijedi važan zbog Europskog prvenstva u Litvi, onda ga tako treba i složiti. Za hrvatsku košarku je ključno da mladi igrači u budućnosti imaju znatnu minutažu i ulogu u svojim klubovima, a onda će i lakše do reprezentacije – zaključit će Radić.

Ukić je vođa

Predsjednik saveza se slaže u općoj ocjeni da je Ukić u NBA ligi sazrio i da je dobio jednu dodatnu dimenziju kojom se nametnuo kao vođa ove reprezentacije.
– To se već vidjelo u Ankari za vrijeme Efes kupa. Dobili smo sasvim novog Roka Ukića, imamo razigravača i postao je igrač bez kojega se Hrvatska ne može zamisliti – objašnjava Radić.