Prepoznati i podržati dobro!

Tankerska plovidba i Brodosplit, odnosno način praćenja njihovog poslovanja iz vremena kada su zajedno odradili možda najveći hrvatsko-hrvatski posao u zemlji (van državnog plaćanja) paradigma je koja dijelom objašnjava “razvojnu prednost Zadra”
Zadar se opet našao na “prednjicama” splitskih novina, a u  Splitu je opet postavljeno pitanje “Zašto je Zadar uspješniji  od Splita?”. Povod je ovoga  puta bio britansko-hrvatski investicijski forum održan u nazočnosti 26 predstavnika britanskih kompanija i Predsjednice Vlade RH Jadranke Kosor u zadarskom Arsenalu, uz  mnogo državni dužnosnika,  cjelokupnu političko-gospodarsko-društvenu elitu Zadarske županije i britanskog veleposlanika g. Davida Blunta.
Kriza je. Ni Zadru, u krizi ne  ide dobro. No “batrga” se.
Kontinuitet
Zastupnicima iz Splitske izborne jedinice postavljeno je  pitanje iz nadnaslova. Odgovor  je uslijedio na liniji više puta  ponavljanoga. Zadar ima kontinuitet vlasti, a osim toga Zadrani se, nevezano za politička  opredjeljenja, oko čelnih projekata i strateških opredjeljenja ne spore i ne pobijaju.  Kazali su to Splićani. Više sebi  nego Zadranima.
Konstatacija je točna. No ne  otkriva cjelokupnost razloga.  Zadar je bitno manja sredina  od Splita, s neusporedivo manjim gravitacijskim područjem.  Zadarsko gravitacijsko područje seže na 200-tinjak tisuća  stanovnika. Od tog se nešto  daje, a nešto prima. Splitsko  gravitacijsko područje prelazi  pola milijuna stanovnika s daleko većim potencijalom.
Ne volim kada se Zadar započne hvaliti na ovoj razini,  posebice s mnoštvom političkih konotacija. Jer obično  oko toga slijede i drukčije objekcije o Zadru. Sjećamo se  svojevremenih konstatacija o  Zadranima koji “drmaju” Vladom, dok je Splićanin bio Predsjednik Vlade. Pa je sam naslov  promašen.
Brodosplit i Tankerska  plovidba
Uz razglabanja o Zadru i  Splitu upravo u ovom aktualnom trenutku ne mogu pobjeći  od asocijacija na najspominjaniju temu u Splitskoj županiji  ovog trenutka, a to je Brodosplit. Brodosplit je na koljenima, sudbina mu se rješava  na relaciji nagomilanih dugova, odluka Vlade i Europske  komisije koja za zatvaranje poglavlja o tržišnoj utakmici i prijam Hrvatske u EU traži – ukidanje dosadašnjeg načina saniranja brodogradnje u zemlji.  Gomile su stranica ispisane na  tu temu, a bit će ih i više.
Ne mogu ne spomenuti da je  uz otvaranje britansko-hrvatskog gospodarskog foruma u  Zadru premijerka Kosor ovdje  “odradila” još nešto. Posjetila je  Tankersku plovidbu i zadržala  se kod njih u opuštenijoj i odmarajućoj atmosferi sat vremena! Vijest nije imala jak odjek, jer sve što je kazala nakon  skupa je to: pohvalila je i čestitala tvrtki na uspješnosti. I iz  tvrtke su kazali da se bore s  krizom, za sada dobro, a Vladi  su jedino zahvalili na “niveliranju” Pomorskog zakonika  koji im je pomogao da poslujući kao ostale, konkurentske  pomorske kompanije EU, opstaju i razvijaju se.
 Kakve veze ima Tankerska  plovidba i Brodosplit. I kakve  su to veze s gornjim pitanjem  “Zašto je Zadar uspješniji od  Splita”?
 Veze su velike. Obje tvrtke  najveće su u svojim županijama. Tankerska je plovidba i  uz medijsko praćenje od strane  vašeg novinara u istom Brodosplitu izgradila sedam brodova od osamostaljenja Hrvatske. Njihova je tonaža više od  milijun tona. Tri od njih su  najveći brodovi koje je ikad  izgradilo hrvatsko brodogradilište (suezmax tankeri od  175.000 dwta), dva su aframaxa  bila zadnja, a Zrinskog i Frankopana sjećamo se kao prvih  ovdje izgrađenih tankera s dvostrukim dnom i oplatom, još  kada takva obveza u svijetu nije  postojala.
 Tankerska plovidba i Brodosplit odradili su u jednom  sažetom vremenu najveći posao koje su dvije hrvatske kompanija odradile međusobno.  Posao vrijedan pola milijarde  dolara. Odlazili smo tada iz  “Zadarskog lista” na porinuća,  kao i na primopredaje i stavljali  takve vijesti na naslovnicu.  Dvije najveće hrvatske tvrtke u  svojoj branši i uz potporu  države radile su najkrupnije  poslove u državi. Tankerska je  osim kod prva dva broda bila u  vrlo zdravom razdoblju profitabilnosti, a brodogradilište  je i tada gradilo gubitke. No to  što su radili zajedno bio je ogledni primjer kako bismo u Hrvatskoj trebalo raditi i tražiti  puteve napretka. Ispisao sam o  tome desetke stranica novinarskog teksta. Moje kolege iz Zadra iz dopisništva “Slobodne  Dalmacije” odlazile su na dio  tih porinuća i primopredaja s  nama. Najčešće kolegica Davorka Mezić. Zašto, kada je  matična redakcija u Splitu naoružana gomilom ljudi? Zato  što to tada u “Slobodnoj Dalmaciji” nije objavljivano na zajedničkim stranicama ili uopće  nije objavljivano. Pa su zadarske kolege svjesne promašenosti takve politike sutradan stavljale taj događaj na zadarske  stranice kada su ih sami  uređivali.
Samo loše vijesti?!
Sada kada brodogradilištu  “zvono zvoni” stranice i stranice novine su posvećene tome. Brodogradilištu? Ne, već  mogućoj lošoj vijesti i tragediji.  Kada je brodogradilište, istina  s nevoljama u poslovanju, bilo  dobra vijest, to nije zabilježeno.
Nije bilo naslova tipa – najveća hrvatsko brodogradilište  za najveću hrvatsku brodarsku  kompaniju izgradilo najveći  suezmax na svijetu. Ili – Zadarski brodar i splitski škver  odrađuju najveći hrvatsko-hrvatski posao u povijesti. I  slično. I tada i iz te perspektive  otvaralo se pitanje ozdravljenja škvera. A koje smo mi iz  Zadra, makar smo se mogli  praviti da nas se ne tiče, postavljali svoj petorici predsjednika uprave Brodosplita (koliko ih se za ovih gradnji izmijenjalo).
Jedna od prednosti Zadra, a  vezana za pitanje iz nadnaslova je – prepoznavanje dobra,  odnosno dobre vijesti i njeno  podržavanje. Zadar je zdušno  podržavao tadašnje projekte  Tankerske plovidbe i Brodosplita. Čak i kod slučaja (nekoliko) kada su ti brodovi i uz  državna premiranja deset posto (program – gradnja brodova za hrvatske brodare u  hrvatskim škverovima) bili  skuplji od gradnje na Dalekom istoku.
Najznačajnije praćenje svojevremenih porinuća od strane  medijske scene u Splitu imali  smo kada je pri jednom porinuću, uslijed glomaznosti  broda, podignut val koji je jedan slabo osiguran brod bacilo  o obalu i oštetilo. Da je to  najveći brod ikad porinut u Hrvatskoj (o tome da je domaći za  domaćeg naručitelja da ne govorimo) saznali smo tako tek  posredno, jer je bio dovoljno  moćan da izazove incident. Narušio sam kod jednog od tih  napisa i novinarska pravila ne  pišući naširoko o tome da je  kod porinuća jedna od aframaxa oderao dno i potom išao  na popravak u Trst, da ne umanjim veličinu događaja. No  očito sam postupio suprotno  opće metodologije.
 Dakle usudim se na prethodnu i ponavljanu konstataciju o  kontinuitetu vlasti i suglasnosti  oko bitnih interesa u političkim  strukturama Zadra, naspram  svađanja Splita, kao razloga zadarske razvojne prednosti dodati i tu. Da bi se netko složio  oko bitnih interesa treba ono  što je dobro prepoznati i podržati. Kada se javnost usmjerava samo oko negativnog i na  negativno onda je to teško.
Autocesta
Mogao bih slično govoriti o  gradnji autoceste za Dalmaciju  na kojoj sam uz kolegu Edvarda Šprljana, opet iz zadarskog dopisništva Slobodne  Dalmacije, proveo dane i mjesece rada, ali i guštanja. Dok  sam radeći za razne novine o  tome objavio tone stranica on  se morao boriti da mu objave  kakvu vijest. Cesta se gradila,  ali to navodno nije bila  vrijedna  vijest.
Uostalom, tadašnji dekan  Ekonomskog fakulteta u Splitu  od Gospodarske komore Zadar dobio je narudžbu da napravi studiju “Utjecaj dolaska  autoceste na gospodarski razvoj Zadra”. Iz nje su Zadrani  derivirali niz drugih projekata,  jer je studija pokazala njihovu  nužnost i – mogućnost. Split  nije naručio sličnu studiju od  svog Ekonomskog fakulteta  ignorirajući dolazak autoceste,  jer nije dolazila pravcem koji  su priželjkivali.
Ova paradigma koja povezuje medije, i stvarnost puno je  šira od odnosa razvojnosti Zadra i Splita, i na žalost proteže  se na cijelu Hrvatsku.