Tmurna jesen

Slika korisnika admin

Ova će jesen u političkom i gospodarskom pogledu ostati zapamćena kao tmurna, ako ne i posve mračna jer na političkom nebu, po svemu sudeći, neće biti „sunčanih" primjera da se iz konstruktivne rasprave rodila dobra ideja ili odluka, a investicije su izmaglile ili se spotaknule o birokratske barijere unatoč obećanjima da će se sve brzo ukloniti.

Takav dojam ostavili su ovih dana i vlast i oporba u svom govoru radi govora, ispraznom nadmudrivanju od kojeg nema kruha. Naime, saborski je aktualac rastužio i ogorčio sve one koji su preoptimistično vjerovali da se može nešto radikalno promijeniti na bolje.

Odmjereni premijer na trenutke je govorio neodmjereno i previše i na temi ratifikacije sporazuma Tuđman - Izetbegović zagazio u povijesne teme na koje je šokirani HDZ u prvi mah ostao bez riječi da bi nakon prospavane noći uspavani Karamarko ipak podigao glas na preglasnog premijera kojega su sdesna sustigle zakašnjele kritike da je bahat, neciviliziran, nepristojan, da govori bez argumenata.

Elokventnom se premijeru Karamarko drugi dan narugao da nastupa kao da vježba govore ispred ogledala no da je unatoč njegovom napadu od kojega se HDZ nije ni pokušao braniti HDZ dobio utakmicu jer se odluka o granici s BiH mora donijeti dvotrećinskom većinom.

To što je Milanović predbacio HDZ-ovcima da se sada ograđuju od onoga što je sporazumio njihov utemeljitelj i idol kao da je on bio „ishapjeli starac" zaboljelo je Karamarka tek sutradan pa se nevješto branio da je njegova prvotna šutnja u Saboru namjerna i da njemu Milanović nema što pametovati o Tuđmanu. On je, kako reče, pustio da premijer pokaže pravo lice.

Jedino što je iza ove njihove polemike ostalo su zabrinuta lica građana kojima je puna kapa takve politikantske politike dok zemlja tone u ekonomsko sivilo. I zaludu je zadržavanje kreditnog rejtinga i pohvala njemačke kancelarke Angele Merkel kada nema naznaka gospodarskog oporavka i rasta životnog standarda. Nitko nije ni očekivao da će se preko noći, dolaskom nove vlasti nešto bitno promijeniti, ali se očekivao znak, kako bi rekla bivša premijerka Kosor, svjetlo na kraju tunela.

Kako na političkoj sceni brzo potonu u zaborav oni koji siđu s vlasti trebali bi političari naučiti na primjeru Jadranke Kosor jer je izgurana iz vrha HDZ-a odjednom ostala bez moći i bez glasa toliko da ju je čak i aktualni premijer mogao pohvaliti jer o sporazumu Tuđman - Izetbegović misli drugačije od svojih stranačkih kolega.

Tako, nažalost, umjesto ozbiljnih, važnih, gospodarskih i investicijskih utakmica koje donose vrijedne bodove, građani još uvijek gledaju nevažne (ne)prijateljske utakmice i pitaju se zna li uopće hrvatska politika drugačije. Postoji li znanje i snaga za izvlačenje zemlje iz krize ili će sve ostati na tome da Vlada govori da je loše da će biti i gore, da je nezaposlenost velika, no da mora još malo rasti? Grijanje poskupljuje, no treba štedjeti i biti racionalan pa se poskupljenje neće ni osjetiti?!

Kada se iz ovakve tmurne stvarnosti retrospektivno prizove i vrijeme nemilog „čerupanja" države, nereda i nerada, rastrošnosti, korupcije i nepotizma, postaje posve jasno zašto su nam nad glavom olovni oblaci, ali što je najgore, nejasno je kako izaći iz ovog kriznog nevremena kada i „spasiteljica" Europa kojoj hrlimo, nema, osim štednje, nekog rješenja.

Ali, trebalo je prije štedjeti za crne dane!

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno