Smiješna i tužna košarka

Slika korisnika admin

ZAŠTO ONI GRADE STADIONE?

S obzirom da nemam sadističkih sklonosti nastojao sam ne spominjati našu (pa i jest „naša", navijačka, s obzirom da igrači u njoj igraju kao da je tuđa) nogometnu reprezentaciju i njihovu sramotu pa onda i neću, ali mi je jedna stvar upala u oko (uho). Kao, ništa nije izgubljeno i sada samo susjedna i prijateljska Italija treba pobijediti Norvešku i mi zasluženo idemo dalje. Pritom nitko ne spominje da mi u isto vrijeme moramo pobijediti Bugarsku i Maltu i nitko se ne pita jesu li ovi igrači uopće u stanju to napraviti. I gledam tako golove sa utakmice Malte i Azerbejdžana i nešto mi upada u oči. I Malta i Cipar i sve te male zemlje imaju pristojne nogometne stadione, onako lijepe s tribinama, a ne kao što ima pola naših klubova da se iza gola vidi neka žena koja vješa robu ili krava koja pase zelenu travicu. Ono što mi je zanimljivo je to da na tribinama nikada nema publike, ili je ima jako malo pa se upitam - za koga oni to grade te stadione? Jer, ako publika ne dođe gledati reprezentaciju, koga onda gledaju? Lokalni derbi između dvije mjesne zajednice? Znam da je pitanje beznačajno, ali nije da nije zanimljivo, tim više jer je toliko jadni broj gledatelja u našoj jadnoj ligi.

SOL NA RANU

Naravno, kada stvari krenu po zlu onda to ide lančano pa su nas tako i košarkaši neobično obradovali na ovom aktualno europskom prvenstvu. Neću ja sada naravno ništa pisati o koncepciji ige, o zalaganju, jer je i malom djetetu jasno o čemu se radi. Meni je smiješno i neobično me nervira taj čudni običaj da se prije natjecanja u medijima stvara nekakva lažna fama po kojoj su naši favoriti i kako će nam pokloniti lijepe i zanimljive trenutke. Ne znam na osnovu čega oni to rade, jer mi u košarci već dvadeset godina nismo ništa osvojili, a što je najgore, pretekli su nas i susjedne zemlje pa sada služimo onako za razbibrigu i zabavu boljim i spremnijim ekipama. Ono što je meni jako smiješno je nešto što se događalo i kada su se naši slavni nogometaši osramotili u Brazilu, a mislim da je slično bilo i sa rukometašima, iako su oni, za pravo reći, u cijeloj priči i napošteniji, jer najmanje para vrte. Događa se to da naši ispadnu, a reklame koje su snimljene za tu priliku i dalje ostaju na malim ekranima, portalima i novinama. Tako i dalje čujemo „sa tom i tom pivom do pobjede", „navijaj za naše i pij to i to pivo" i da sada ne nabrajam dalje.

Sve je to vrlo tužno i neugodno nas podsjeća da smo ispali, da naših tamo više nema, a da Srbi, Slovenci i Bosanci i tko sve već ne i dalje igraju i vesele svoje sunarodnjake. A opravdano se postavlja i sljedeće pitanje. Ako je ta i ta piva trebala s našima „ići do pobjede", a naši su izgubili, znači li to da su izabrali pograšno pivo i da bi s nekom drugom markom bolje prošli. Ja pivo ne pijem pa nemam dilema oko izbora, ali sve je to tako smiješno i tužno u isto vrijeme pa je bolje prestati o tome pisati.

SLUGANSKI MENTALITET

A kada sam već zabrazdio u sport, ne mogu  da ne kažem sljedeće. Nevjerojatno je koliko se pretjeruje oko naših nogometaša u njihovim europskim klubovima. Najsvježiji primjer je ona zadnja utakmica Reala i Šahtara u kojoj su bila po dva naša igrača u svakom timu, a posebno je naglaženo kako su bila i tri suca, dva delegata i još jedan koji nosi kantu s vodom da se igrači osvježe. To će reći, i to se gromoglasno najavljuje, da je „bilo deset Hrvata na utakmici". Na kraju je najviše pažnje na sebe skrenuo sudac koji je svirao penal jer mu je tako naredio Ronaldo i to je to. Htio bih na ovom mjestu napomenuti da je već zbilja dosta mistificiranja nastupa naših igrača u njihovim prebogatim klubovima i da bi, dok god u reprezentaciji igraju tako kilavo kako igraju, trebalo prekinuti s tim običajima. Nevjerojatno je da tako skupi igrači, koje plaćaju tako bogati klubovi, ne znaju igrati u nacionalnom dresu. Ili, što je još gora opcija - ne žele.

NEMA BIG BROTHERA, SAMO SPORT

Dobivam zanimljive mailove u kojima od mene traže da komentiram nove reality showove, jer da je to jako smiješno i zabavno. Meni je to osobno morbidno, a pošto sam već malo poremećen, mislim da mi se nije pametno u to upuštati. Iako... Ni pisati o ovakvom sportu nije baš najpametnije za mozak.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno