»Uvjeravamo djecu kako je obrazovanje strašno važno i sustavno im lažemo«

Pitanje pritiska u kontekstu školskog sustava česta je tema. Međutim, uglavnom se raspravlja o sastavu, količini i težini školskog gradiva, odnosno svega onoga što stručnjaci misle da treba biti u programu, započela je dr. Polona Bencun Gumzej, zadarska specijalistica školske medicine, razgovor o sve aktualnijoj temi – poplavi odlikaša, ali iz perspektive psihologa i možebitnim posljedicama za mentalno zdravlje učenika.

Orijentiranost na uspjeh
Kako kazuje, školski sustav prepun je pritisaka i potpuno je orijentiran na uspjeh, dok razumijevanje, kompetencije i ljudski odnosi sve više pate.
– To stvara frustrirane, rezignirane nastavnike koji na druge prenose pritisak, očajne roditelje i djecu kojima su ocjene i škola najveći izvor stresa i sukoba. U školi vlada pritisak, nepovjerenje i kontrola što su okolnosti od kojih se obolijeva. Svaki pritisak vodi povratku na stare prokušane metode. I tako počinjemo uvoditi još više granica, kazni i posljedica. Danas postoji, za razliku od prošlih vremena, nesigurnost po pitanju što je ispravno u odgoju. Nekad su se djeca morala naučiti uklopiti i podrediti, a ako nisu to učinila, kazna i nasilje bili su opravdana sredstva u postizanju tog cilja. Postojao je apsolutni nepisani autoritet, govori dr. Bencun Gumzej.
Međutim, kako nastavlja, učenje treba susretljive i povjerljive odnose, treba ohrabrivanje i priznanje jer tako nastaje veselje pri učenju, a ono je neophodno kako bi se preživjela teška vremena kad djeca moraju učiti ono što ne vole.
– Zdrave okolnosti znače vidjeti smisao u onome što radimo, osjetiti vlastitu djelotvornost i imati osjećaj da niste prepušteni sami sebi, dodaje.
Društvo koje djecu pretrpava nastavnim planovima, a nije u stanju odgovoriti na pitanje čemu to služi, tumači dr. Bencun Gumzej, pokazuje ignoranciju spram škole i djece.

Lažemo djeci
– Postoje ljudi koji su na vodećim položajima i ljudi koji vode! Ove potonje slijedimo ne zato što moramo, nego zato što želimo! Nažalost, nastavnici, umjesto rasta, djetetu nude bogat rječnik kojim mu priopćavaju što s njima nije u redu, jezik koji kritizira, pokazuje koliko onaj koji kritizira nije zadovoljio vlastite potrebe, upozorava dr. Bencun Gumzej i dodaje da svaki put kad djeci kažemo da moraju bezuvjetno udovoljiti zahtjevima škole ili će u suprotnom postati osobe bez budućnosti, ubijamo njihov unutarnji glas i razvoj njihove samosvijesti.
– Samosvijest, osjećaj vlastite vrijednosti, a u redu smo i vrijedimo već samim postojanjem, je egzistencijalna kvaliteta, zdrava samosvijest je osjećaj mira i ugode. Manjak samosvijesti doživljavamo kao stalni osjećaj nesigurnosti, samokritičnosti i krivnje. Za razvoj samosvijesti kod djece je najvažnije povjerenje, međutim, ne povjerenje da će djeca učiniti ono što se od njih očekuje, već da će, u okviru osobnog iskustva, donijeti najbolju moguću odluku što uključuje i pogrešnu odluku. Uvjeravamo djecu kako je obrazovanje strašno važno i sustavno im lažemo, kazuje dr. Bencun Gumzej i potkrjepljuje tu tezu podatkom da je 80 % ljudi od velikog kreativnog i konstruktivnog značaja za zapadni svijet imalo velikih problema u školi, nedostatno obrazovanje ili patilo od disleksije.
Zaključuje da onaj tko svoju djecu šalje u život s porukom da samo trebaju dobro učiti, maturirati i izabrati dobar fakultet kako bi bili uspješni i sretni u životu, taj im laže u lice, a sebe zavarava.

​Umjetni sistem vrednovanja
Nameće se pitanje u kojem bi se smjeru društvo trebalo razvijati kako bi pokazalo da svatko ima iznimnu vrijednost i posebnost.
– Za početak, ne mora se sve vrijeme ocjenjivati ljude, oni se ne moraju stalno rangirati prema nekim umjetnim standardima. Sam sistem vrednovanja je potpuno umjetan. Zamislite što to čini djeci. Ona to veoma ozbiljno shvaćaju, što je pogubno za njih, a pritom nema nikakve veze s obrazovanjem. Obrazovanje je razvijanje vlastitih potencijala i vlastite kreativnosti. Možda nećete biti sjajni u školi, ali ćete biti odličan umjetnik. Što je loše u tome? To je samo drugačiji način da živite ispunjenim životom, da oplemenite i sebe i one oko vas, govori dr. Bencun Gumzej i dodaje da svi ti mehanizmi, to jest testiranje, procjenjivanje, mjerenje i vrednovanje prisiljavaju ljude da razviju takve osobine, a takve ideje imaju svoje posljedice.
U skladu s prethodno navedenim, zaključuje se da je obrazovanje potisnulo odgoj iz odgojno-obrazovnih ustanova.
– Glavni odgojni cilj je da mladi čovjek ima mentalno zdravlje i psihosocijalne kompetencije što će mu omogućiti da sa što manje problema vlada sobom i odnosima s drugima. Niti odgoj u obitelji, a još manje u školi, nikada u povijesti, a ni danas, nije uzimao u obzir mentalno zdravlje i psihosocijalne kompetencije. Nastavnike treba učiti kompetencijama u odnosima kako bi mogli poučavati na nekoj drugoj razini i kako bi se mogli s veseljem vratiti u škole, a ne da se iz njih svaki dan vraćaju iscrpljeni i defanzivni, naglašava dr. Bencun Gumzej.

Zaustavljanje juriša na ocjene
Stoga, pitali smo dr. Bencun Gumzej bi li, prema njenom mišljenju, ukidanje vrednovanja općeg uspjeha pri upisu u srednje škole pripomoglo zaustavljanju juriša na ocjene, a naglasak stavilo na stjecanje znanja i razvoj psihosocijalnih kompetencija.
– Učenici su pod pritiskom da budu izvrsni na svim poljima. Naravno da svi učenici nisu jednako motivirani ni sposobni za uspjeh u tako različitim poljima. Ako im date veću vrijednost, a nemate teret općeg uspjeha, ako prepoznate u čemu je mlada osoba dobra i to vrednujete, onda imamo nekakvu priliku, zaključila je dr. Bencun Gumzej.