Na Ugljanu manji urod maslina nego lani

Uljare na otoku imaju kapaciteta, ali je problem što je stanovništvo sve starije i starije i nema tko brati. Mislim da se više od trideset posto postojećeg maslinskog fonda ne obrađuje. Kritiziram državu jer nije poticala obnovu starih maslinika, ističe direktorica PZ “Drobnica” Mladenka Mašina
Ovoga tjedna otpočela je prerada maslina u uljarama na otoku Ugljanu. Kako nam je kazao direktor Poljoprivredne zadruge Kali Petar Kolega, sve je spremno za rad i dolazak maslinara, a neki su već i samljeli.
– Nije toliko loše za početak, dobiva se dvanaest do četrnaest litara za sto kilograma za puljke iz Poljane. Otoci ove godine, međutim, nisu dobro prošli. Oblica i drobnica, naše autohtone sorte, donekle su izostale. Vjerojatno su kiše omele oprašivanje. Ali u Poljani su njihove autohtone puljke što je sorta koje nema skoro nigdje na Mediteranu, jako dobro rodile, kazao je Petar Kolega, koji dodaje da ima našto roda i na Pašmanu, ali da je generalno gledajući ova godina za maslinare i uljare na otocima lošija od prethodne. Tako će ove godine još više do izražaja doći to da bi uljare na otocima mogle preraditi puno više maslina nego li ih se na otoku proizvede.
Kaljske masline i krumpiri
– Trebalo bi više raditi jer imamo dosta zapuštenih maslinika na otoku. Nama je preostalo ribarstvo, dijelom turizam i maslina. Vinogradi nisu zasađeni, nekad ih je bilo, a više ih nema i zato moramo opet uzdignuti maslinu, kaže Kolega, ističući da se i otočnoj privredi događaju potresi i nagle promjene vrijednosti.
– Nekad su se radile paralele o ribarstvu u Kalima, da kaljska plava riba vrijedi više nego cijela hrvatska pšenica. Možda je tako i bilo prije deset, petnaest godina ali kako se sve to otkriće! Sad pšenice nema nigdje. Krumpira nema nigdje. U cijeloj Europi ga fali deset milijuna tona. A nekad smo mi iz Kali prije tridesetak godina vozili u Zagreb pedeset tona krumpira, dok se danas toliko kod nas pojede krumpira, ali uvezenog iz Njemačke, ističe Kolega te dodaje:
– Treba ljude bocnuti da se više posvete poljoprivredi. Novinari to rade i ministri i državni tajnici, samo što naši ljudi nemaju sluha. Slabo doli, ‘u bazi’ slušaju i uvijek misle što će oni nama samo uzimati, a mi ćemo raditi, a kad bi bilo više rada, više bi bilo maslina i više bi se iskoristilo kapaciteta otočnih uljara, uvjeren je Kolega.
I u PZ “Drobnica” u Preku primjećuju da je ova godina nešto lošija od prošle. No kvaliteta će biti dobra, kaže nam direktorica Mladenka Mašina.
– Masline su zdrave, nemaju uboda, super su, ali – nema ih. Slabo su rodile i to na pojedinim dijelovima. Jedan kvart je pun, a drugi nema ništa. Vjerojatno je do oprašivanja jer su baš u to vrijeme kiše padale. Poljana i Sutomišćica su lani imale loš urod, tako da je njima ove godine bolje za sto posto, dok će u Preku biti godina lošija nego lani, kaže direktorica PZ “Drobnica”, gdje također kpaciteti nisu iskorišteni u cijelosti.
 Dobro u Poljani i Sutomišćici
– Uljare na otoku imaju kapaciteta, ali je problem što je stanovništvo sve starije i starije i nema tko brati. Mislim da se više od trideset posto postojećeg maslinskog fonda ne obrađuje. Kritiziram državu jer nije poticala obnovu starih maslinika. Poticala se samo sadnja novih, a ne i obnova starih, što je trebalo jer bi se ljudi na otoku sigurno toga uhvatili. Uzmite samo podatak da je uljara u Preku prije osamdeset godina obrađivala 780 tona maslina, a lani je obrađeno 380 tona, što je razlika od sto posto, a zapravo i veća jer je prije osamdeset godina svako mjesto imalo svoju uljaru i sve su radile punim kapacitetom, ističe Mladenka Mašina.