Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Paula Dawson: Pravda u Hrvatskoj ima gorak okus

21.10.2010. 22:00
Paula Dawson: Pravda u Hrvatskoj ima gorak okus


S nevjericom sam slušala naše ljude koji su nakon loših iskustava govorili kako je tu kod nas još uvijek Divlji Zapad. E sad sam se i sama osvjedočila kako su bili u pravu – kaže Dawson koja će iz rodnog Zadra na put preko Oceana i natrag očito morati još nekoliko puta dok ostvari svoje zakonsko pravo. Pravda u Hrvatskoj ima, kaže, gorak okus, koji će još dugo osjećati


– Ovakvo što nema nigdje na svijetu. Pa ovo je Divlji Zapad! Naslijedila sam stan od svoje pokojne majke još prije više od dvije godine, a u stan ne mogu ući jer u njemu bespravno stanuje moj rođak Leonardo Letina i ne želi se iseliti. Iako imam svu potrebnu dokumentaciju, šalju me od vrata do vrata i upućuju na strpljenje i čekanje. Ne znam samo što bi to trebala čekati jer imam sve dokumente, sve je čisto kao suza i jasno kao dan – kaže Paula Dawson, Hrvatica s američkom putovnicom koja je u svega dvije godine u nekoliko navrata dolazila iz miljama daleke Amerike ne bi li konačno uspjela normalnim i zakonskim putem ostvariti svoja prava.
Prema rješenju o nasljeđivanju, a nakon ostavinske rasprave na Općinskom sudu u Zadru još početkom 2007. godine, utvrđeno je i javnobilježničkim žigom ovjereno da je Paula Dawson jedina zakonska nasljednica imovine koja ostala iza pokojne Mare Letina, njezine majke. Tako je Dawson naslijedila dvosoban stan površine oko 52 metra četvorna na Bulevaru, polovinu obiteljske grobnice na Gradskom groblju i nešto gotovine na bankovnim računima. No, kako su se neko vrijeme njezin rođak Leonardo Letina i njegova majka brinuli o njezinoj majci koja je bila teško bolesna te je njezin rođak posjedovao ključ stana, nakon smrti njezine majke, iako svjestan da nema zakonsko pravo niti ikakvu dokumentaciju za ostanak u stanu, on je to učinio i odbio joj predati ključeve.
Zakonski teško do pravde
U nedostatku bilo kakve druge mogućnosti osim, kako je kazala, brutalne metode koju su joj poznanici predložili, a to je da nađe dva snagatora koji će silom izbaciti rođaka iz stana, Dawson je protiv rođaka pokrenula sudsku parnicu na Općinskom sudu u Zadru koja je, konačno, nakon dvije godine sudovanja, saslušavanja nekoliko svjedoka, iskazivanja pred sudom i ostalih proceduralnih i administrativnih zavrzlama, uspjela u ruke dobiti rješenje kojim se njezinu rođaku nalaže da iseli iz stana i preda joj ključeve.
– Kad je konačno i taj sudski proces okončan pomislila sam da je mojim mukama došao kraj. Međutim, moj rođak usprkos svemu i dalje koristi moj stan, a ja za ovo vrijeme što zbog sudskih ročišta boravim u Hrvatskoj, odsjedam kod rodbine. Put i boravak ovdje u zadru me koštaju poprilično, a o nervozi i sekiraciji da i ne govorim – kaže Dawson navodeći kako više ne zna na koja vrata da pokuca i kome da se uopće obrati. Šezdesetšestogodišnja Paula Dawson ističe kako ne može vjerovati da na ovakav način funkcionira hrvatsko pravosuđe, a nakon dugog niza godina provedenih u Americi ne može ni prihvatiti rješavanje problema silom, kako su joj to poznanici predlagali. Njima se prije dvije godine iščuđavala, ne krije ni kako ih je pomalo gledala i kao primitivce, no nakon dvije godine bezuspješne borbe za svoja prava, što bi u Americi, tvrdi, trajalo svega tjedan dana, ne zna što bi više mislila.
– Slušala sam naše ljude tamo u Americi koji su htjeli svoj kapital zarađen teškim i napornim radom u tuđini uložiti u neki posao u Domovini kako odustaju zbog pravnih problema, administracije i bezakonja i zamjerala im što tako govore o zemlji i ljudima odakle potječu.
Jedni su se gadno „opekli” i ostali bez svega, drugi odustali nakon što u nekoliko godina nisu uspjeli ishoditi svu potrebnu dokumentaciju pa su odgovarali druge da niti ne pokušavaju. Govorili su “niti ne pokušavaj, jer to je tamo još uvijek Divlji Zapad”. E sad sam se i sama osvjedočila kako su bili u pravu – kaže Dawson koja će iz rodnog Zadra na put preko Oceana i natrag očito morati još nekoliko puta dok ostvari svoje zakonsko pravo. Pravda u Hrvatskoj ima, kaže, gorak okus, koji će još dugo osjećati.
Sudske trakavice
No, priča Paule Dawson ne bi bila toliko šokantna da ona nije tek jedna u nizu brojnih što samo potvrđuje i dokazuje da je ona u pravu.
U nizu mnogih tako možemo spomenuti slučaj obitelji Rafić koja je u parničnom postupku s tvrtkom Mušić d.o.o. nakon deset godina sudovanja uspjela pitanje svog krova nad glavom riješiti sudskom nagodbom. Rafići su se vratili iz Švedske u domovinu 1998. godine i s teško zarađenim novcem u tuđini htjeli riješiti svoje stambeno pitanje. Kupili su građevinsku parcelu na predjelu Skročini, ishodili svu dokumentaciju i sklopili ugovor s tvrtkom Mušić za gradnju obiteljske kuće. Platili su avans od tadašnjih 30 tisuća DEM i unajmili podstanarski stan s malodobnim djetetom. Gradnja je krenula po zlu, kuća je imala brojne nedostatke, a osim toga, vještačenjem se pokazalo i kako je nesigurna za život jer joj je statika odstupala od dozvoljenih vrijednosti. Takvu građevinu nisu htjeli preuzeti i isplatiti do kraja pa ih je izvođač radova tužio što je preraslo u sudsku trakavicu koja se na Općinskom sudu u Zadru razvlačila deset godina. Konačno, prije svaga dva mjeseca, a nakon 12 godina podstanarstva, nesigurnosti, seljakanja i teške bolesti od koje su oboje supružnika tijekom tog vremena oboljeli, Rafići su uspjeli iskamčiti odštetu od 120 tisuća eura kako bi si kupili nekakav stan i konačno riješili stambeno pitanje. Netko će reći kako je to velika svota, no kad se ubroje svi izdaci za zemljište i gradnju koje su za taj iznos nagodbom predali tvrtki Mušić, Rafići ipak ostaju zakinuti za godine plaćanja podstanarstva i nesređenog života u tim uvjetima koje, kako su kazali, nitko novčano ne može nadomjestiti.
Najduži zadarski sudski spor vraćen na ponovno suđenje
Jedan od najdužih zadarskih sudskih slučajeva vodio se čak 17 godina na Županijskom sudu u Zadru i to zbog zloporabe položaja u gospodarskom poslovanju. Okončan je prošle godine presudom koju je na koncu Vrhovni ukinuo i vratio slučaj na ponovno suđenje. Riječ je o postupku i presudi protiv Veseljka Kurte, bivšeg direktora autobusne prijevozničke tvrtke “Croatia Zadar Line” i Jage Kozine, bivšeg vlasnika zadarske prijevozničke tvrtke “Contus”. Presudom Županijskog suda u Zadru u lipnju 2009. godine oni su oslobođeni optužbe koja ih je teretila da su zloporabili svoje položaje – prvooptuženi Kurta kao tadašnji direktor KRO za javni prijevoz “Liburnija” Zadar i drugooptuženi Kozina kao direktor zadarske poslovnice Splitske banke dd Split. Prema izmijenjenoj optužnici bili su optuženi da su kreditima Splitske banke koje su samo fiktivno dali “Liburniji” i “Folijaplastu” sebi osigurali materijalnu korist preko privatne tvrtke “MEC” koju su kao pravi vlasnici osnovali zajedno sa Zadranima Đenkom Perošom, Zdravkom Fainom i Zdravkom Bilanom. Zadarska poslovnica Splitske banke, je tako 1990. godine, odobrila “Liburniji” kredit od 3,500.000 HRD-a nakon čega je Kurta istog dana iznos proslijedio u “MEC”. S tim iznosom i dijelom iznosa kredita koji je preko tvrtke “Folijaplast” prebačen na račun “MEC-a”, Kurta i Kozina su kupili za sebe, no formalno za “MEC”, ribarski brod vrijedan 638.102 DEM kao i 230 četvornih metara velik stan u ulici Borelli vrijednosti 107.600 DEM.
U nizu dugotrajnih, pa čak i maratonskih suđenja, dalo bi se navesti još brojnih primjera. Njih zasigurno ne nedostaje. No pitanje je može li se išta učiniti da nas svijet ne doživljava kao divljake i primitivce. Nadu donekle ulijeva uvjet EU za zatvaranjem poglavlja 23, a prije no što se to dogodi, Općinski sud u Zadru bi zasigurno trebao informatizirati svoju arhivu. Iako imaju svu opremu, na tom se sudu još uvijek svi predmeti vode „ručno”. Stoga, da smo kojim slučaj za potrebe ovog članka istima dostavili dopis da nam dostave podatke vezane uz trajanje sudskih postupaka, značilo bi to sate i sate „prekapanja” po sudskoj arhivi pohranjenoj u fasciklima i registratorima. Županijski sud u Zadru dio je svog poslovanja ipak informatizirao, no ako je suditi po podacima i informacijama dostupnima na njihovoj službenoj web stranici, njih muči ažurnost. Naime, posljednja informacija postavljena je prije više od tri mjeseca.