Mravak: Moji prijatelji teško se prepoznaju u mojim pričama

Suvremena hrvatska spisateljica Tanja Mravak gostovala je prošli četvrtak u Gradskoj knjižnici Zadar kao gošća književne udruge “ZaPis”. Sinjska spisateljica prva je žena koja je dobila Nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo u 2010. godini za zbirku priča “Moramo razgovarati”, a skromna autorica uvijek ističe kako na dodjeli nije ni pomislila da bi baš ona mogla biti slavljenica. No, ono što je prepoznao žiri Nagrade Jutarnjeg prepoznali su prije toga i mnogi drugi pa je tako Mravak iste godine dobila i Nagradu Slavić za najbolju debitantsku knjigu, Posebno priznanje Slobodne Dalmacije za umjetnost, ali i drugu nagradu na “Pričiginu 2010.”. Književnica s ovakvim pedigreom bez problema je privukla publiku u knjižnicu na kišni četvrtak.
Publiku je na samom početku večeri iznenadio član ZaPis-a Želimir Periš kratkom humorističnom pričom koja je predstavila Tanju i njezino pismo.
Tanja je dobivši riječ odmah na početku istaknula kako kad piše nema uzora, ali je i priznala da se često zatekne da čitajući, umjesto uživanja u djelu, analizira stil. A svoj stil najbolje je prikazala čitajući jednu od priča iz zbirke pod nazivom “Pivac”.
– Pitala sam se mogu li prikazati nedostatak komunikacije među ljudima nabacujući samo dijaloge, bez mog nekakvog dodatnog objašnjenja, objasnila je Tanja kako su nastale priče u prvoj zbirci “Moramo razgovarati” koja je sukus četiri godine rada. Nakon čitanja priče Mravak je odgovarala na pitanja iz publike, među kojima je bilo i pohvala na račun njezinog pisanja.
Uz Tanju na književnoj večeri u Gradskoj knjižnici predstavila se i nova članica ZaPis-a, mlada pjesnikinja Nikolina Dolfić koja je pročitala nekoliko svojih pjesama, a čitali su i Andrea Malta, Iva Pejković te Robert Nezirović.
Na kraju susreta publika je imala priliku postaviti još nekoliko pitanja književnici, a među njima je bilo i pitanje o Sajmu knjiga u Frankfurtu na kojem je Tanja, uz kolegice Olju Savičević-Ivančević, Mašu Kolanović i Ivanu Simić-Bodrožić predstavljala Hrvatsku. Istaknula je kako se radi o velikoj manifestaciji na kojoj se vidi kreativnost, ali i kako se na hrvatskom štandu osjećala neorganiziranost. Kao dobar primjer navela je štand Makedonije na kojem se stalno nešto događalo.
Za kraj publika se nasmijala na odgovor prepoznaju li se njezini prijatelji u pričama koje piše.
– Ne, ne prepoznaju sebe, ali prepoznaju druge i onda su jako ponosni kad uspiju nekoga koga poznaju prepoznati u priči, zaključila je.