Štimac: Priče o paktu s Mamićem nemaju veze sa zdravom pameti!

Ljudi su u početku sumnjali u mene, jer su smatrali da sam paktirao s Mamićem. U ovoj mojoj priči nema Zdravka Mamića niti će ga biti, koliko god silna bila njegova uloga u hrvatskom nogometu. Mamić na mene nema nikakav utjecaj. Za sve odluke u mom segmentu odgovoran sam isključivo ja – kaže Štimac
Prošlo je točno 109 dana otkako je Igor Štimac ostvario svoj životni san i postao izbornik hrvatske nogometne reprezentacije konsenzusom nove garniture ljudi u Rusanovoj. Stotinjak dana uobičajeno je razdoblje poslije kojega se polažu prvi računi na svim odgovornim funkcijama. U Štimčevu slučaju dogodio se izuzetak, novi izbornik »kockastih« račune je morao polagati prvim danom ustoličenja pod čudnim okolnostima zajedničke inicijative ljudi koji donedavno jedni druge nisu mogli smisliti. Budući da je ipak rezultat mjerilo rada svakog trenera, Štimac za prvih stotinu dana zaslužuje pozitivnu ocjenu i priliku razgovor započeti pitanjem o tome što ga više raduje: bodovni učinak poslije četiriju kvalifikacijskih utakmica, dopadljiva igra protiv Walesa ili činjenica da je u Osijeku opet oživio kult reprezentacije?
– Sve zajedno. Ne mogu razdvojiti jedno od drugoga, uostalom jedno bez drugoga se ne bi dogodilo – kaže Štimac. – Teško je pojedinačno poimati te stvari. Puno smo truda i energije uložili da se sve to zajedno poklopi. Mislim da nam se trud, rad i pravedan odnos prema onome što radimo vratio na najbolji mogući način. Bez obzira koliko je sumnji i podmetanja bilo.
Činjenica je da su svi vaši prethodnici imali puno više kredita.
– Ja ga uopće nemam.
Zašto?
– Zbog sveukupne situacije. Ljudi su u samom početku sumnjali u mene, jer su smatrali da sam paktirao s Mamićem, što apsolutno nema veze sa zdravom pameti. U ovoj mojoj priči nema Zdravka Mamića niti će ga biti, koliko god silna bila njegova uloga u hrvatskom nogometu. Mamić na mene nema nikakav utjecaj. Za sve odluke u mom segmentu odgovoran sam isključivo ja i nitko drugi. Htjeli to neki prihvatiti ili ne. Uostalom, zar bi u momčadi igrali Radošević i Eduardo da Mamić određuje sastav?
Ljudima je vjerojatno nepojmljivo da odjednom usko surađuju ljudi koji su donedavno razgovarali preko ramena zaštitara?
– Ja sam nakon pokušaja mijenjanja situacije u hrvatskom nogometu kroz predsjedničku kampanju u principu i isprovocirao promjene. Do njih je došlo zahvaljujući mojoj inicijativi. Na kraju mi se to vratilo na način da sam dobio priliku biti ono što sam najviše želio. Izbornička funkcija bila je moja istinska ambicija. S druge strane, imam sreću što mi je predsjednik Davor Šuker, koji zna koliko ja mogu na ovoj poziciji i koji nikad nije sumnjao, dao povjerenje. Da se razumijemo, ja sam uvijek o svemu razgovarao otvoreno, nisam se skrivao. Kad sam se svesrdno borio da dođe do promjena u HNS-u i danas kad sam izbornik. Možda sam nekad bio u krivu, vjerojatno i jesam, ali uvijek sam bio iskren.
Moć i autoritet
Momčad je u Osijeku odigrala najbolju utakmicu u vašem mandatu. Što se to pozitivno događalo od Švicarske do Walesa?
– Evidentno je da je momčad rasla iz utakmice u utakmicu, što je pokazatelj dobrog rada stožera i brzog prihvaćanja informacija, odnosno kvalitete i sposobnosti naših igrača za upijanjem informacija koje im šaljemo. Međutim, mislim da je to u prvom redu posljedica naših želja za promjenama u igri u odnosu na prethodno razdoblje. Pritom se ne mogu oteti dojmu da je momčad igrala ispod svojih objektivnih mogućnosti. Poslije utakmice sa Švicarskom na okupljanjima smo jednostavno imali više vremena. Iza nas su mini-ciklusi, u prvom smo radili na stabilizaciji i učvršćivanju obrambenog bloka, a u drugom dijelu na kreativnim akcijama i na agresivnosti. Kad se sve to složilo u jednu kompaktnu cjelinu, na to se nadovezalo ono o čemu sam već pričao. U ovoj zadnjoj fazi imali smo igrače u ujednačenoj natjecateljskoj formi, što nije bio slučaj u prvom mini ciklusu. To i jest bio jedan od razloga naše malo nepovezanije igre.
Što će biti vaš izbornički forte?
– Protiv Walesa smo demonstrirali moć i autoritet na terenu, što je vrlo važno za našu reprezentaciju. To je ona Hrvatska koju ja želim. Ja želim da se na svakoj utakmici na terenu postavimo autoritativno u odnosu na protivnika, naravno uz brzi protok lopte, agresiju na loptu i protivnika poslije izgubljene lopte. Dakle, želim otvorenu igru i gard.
Smeta li vas činjenica da je Hrvatska protiv Walesa izgledala kao u najboljim izdanjima u prvom mandatu vašega prethodnika Slavena Bilića ili smatrate to komplimentom?
– Svaka igra nosi svoje detalje, svako vrijeme neke novosti. Činjenica je da smo protiv Walesa odigrali odličnu utakmicu, ja se ne sjećam je li ikad jedna hrvatska reprezentacija u utakmici natjecateljskoga karaktera stvorila toliki broj izglednih prilika. A usporedbe s Bilićem… Mislim da su u ovom trenutku zaista nepotrebne.
Mladi i kontroverze
Izazvali ste poprilične kontroverze debitantskim pozivima Maloči, Radoševiću i Sammiru. Zašto baš oni?
– Ako se plasiramo na Svjetsko prvenstvo nitko ih neće spominjati. Uostalom, mene, kao i svakoga drugoga trenera od bilo kakvih negativnih konotacija štiti jedino rezultat. Rezultat je mjerilo rada svakoga trenera. Ja sam davno rekao, bez obzira na to što su neki podcjenjivali moje izjave, da želim promijeniti Hrvatsku u smislu premalog broja kvalitetnih igrača. Mnogi su govorili da Hrvatska ima samo dvanaest ili trinaest igrača. To nije istina. Hrvatska ima puno više od dvadesetpet igrača. I to dobrih. To ćemo i dokazati. Uostalom, pred vratima je Kovačić, koji još uvijek nije dobio priliku samo zato što ga je sputala ozljeda. U njega silno vjerujem, nameće se i Ademi, mali Radošević je već debitirao. Ima tu još nekolicina igrača koje pratimo, čija imena neću otkrivati, a nisu igrači Dinama i Hajduka. Prema tome, ja se za budućnost hrvatskoga nogometa ne bojim. Mislim da smo moj stožer i ja dokazali da nemamo straha otvoriti vrata mladim igračima bez obzira koliko oni imali godina i bez obzira na to što će  svaki moj poziv nekom igraču izazvati određene, vrlo vjerojatno negativne konotacije. To je valjda u našem narodu da uvijek nešto kombinira i kalkulira. Navikao sam već na to.
Što po pitanju igračkoga kadra smatrate najvećim uspjehom u dosadašnjem radu?
– Meni je osobno najdraže što sam uspio, uvjetno rečeno,  rehabilitirati Eduarda i Šimunića. Nije tajna da sam ja zaljubljenik u njih dvojicu. Vratio sam ih još protiv Švicarske, drago mi je da su obojica odgovorili visokim zahtjevima reprezentacije. Uostalom, Dudu je u tri utakmice postigao tri pogotka, a Šimunić je u ove četiri kvalifikacijske utakmice u kontinuitetu naš najbolji igrač. Dakle, isplatilo se forsirati obojicu. Meni je kod Joea najvažnije da je sposoban, što je moguće više, držati plitku formaciju. Ona je temelj svega, da bismo bili onakvi kakvi ja želim da budemo, onda obrana mora stajati visoko. I pratiti igrača, ne dozvoliti da se najistureniji igrač odvaja od naših braniča i u primanju lopte stvara višak u veznom redu. To su bitni detalji na kojima inzistiram.
Čekajući ožujak
Jeste li očekivali da će se poslije samo četiriju utakmica Belgija i Hrvatska odlijepiti na čelu skupine A koja slovi kao najizjednačenija kvalitetom od svih dosadašnjih za velika natjecanja?
– Ako govorim s našeg stajališta, Hrvatska je igrama zaslužila izdvajanje na čelu skupine. Doduše, ispada da sam dobro prognozirao i procijenio stanje u našoj skupini uoči početka natjecanja kada sam rekao da je Belgija iznimno jaka i da će nam biti glavni konkurent u borbi za prvo mjesto. Za razliku od Belgije, mi imamo otežavajuću okolnost što naše utakmice sa Srbijom u odnosu na belgijske ipak nose drukčiju težinu, intenzitet i pristup.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU