Začas će se narugati susjedima, rodbini i prijateljima, a onda i samome sebi

Slika korisnika admin

Svako vrijeme i svaki prostor nose svoje viceve, pošalicu, parodiju, pa tako i ovo naše podneblje. Od pamtivijeka, ljudi su posvuda, u svakoj prigodi, za vrijeme zajedničkog rada, fešti ili nekom drugom zgodom u slobodnom vremenu, kod bućanja, briškule, uz ognjište, bunar, sajmove, spontano ili smišljeno izricali zafrkantske dosjetke.

I u Pridragi se mnogi, posebno iz nedavnih vremena, još sjećaju nama dragih i bliskih, tako-reći lokalnih boema koji su redovito "glatko i slatko" znali nabaciti koju, susjedu, rodbini, prijatelju, u nekoj zgodnoj ili više možda nekoj nespretnoj i nezgodnoj životnoj situaciji. Nekad iz simpatije, nekad iz prosto rečeno sprdnje ili provaljivanja na tuđi, a ponekad bogme, spretno ili nespretno (is)palo je i na vlastiti račun. Manje - više sve je bilo trenutno i usmeno, ali se poslije itekako prepričavalo.

Između Bokanjca i Ćuskijaša

U ovoj našoj priči glavni je junak Pridražanin Marijan Viduka, koji godinama bilježi, izmišlja, zapisuje pridraški suvremeni vica. U svem ga žaru slijedi sinovac mu Ivica Viduka, pa bi se i za njih mogla skovati poslovica: Nema vica, do sinovca i strica! Marijan Viduka svoje svakodnevne začkoljice stvara snujući i ćuteći, prateći svoje Pridražane, slijeva, zdesna, sprijeda, straga, gore, dolje i iskosa... Kako god okreneš, prvi meštar za vic - ipak je stric!

Rođen je (ljeta sveta) 1948. godine u Pridragi od sada pokojnih, oca Grge (Gliše) i majke Danice (rođ. Anić) iz Kruševa. Nakon osnovne škole također u rodnoj Pridragi, te potom Srednje tekstilne tehničke u Zadru (1963 - 67.), slijedi ŠRO (što sad reći, eto baš u Bileći 1965-67.), a nakon toga i Viša trgovačka u Zadru (1975-77.) pa Upravno-pravni studij (1980-83.) u Splitu, koji po obrazovnom stupnju kako slijedi - nekako još više vrijedi.

Od 1963. do 2005. kao i mnogi Pridražani, Marijan boravi u Zadru, dok ga, veli, žena, iako rođena Zadranka, nije vratila u "rodno misto". I tako, balansira od kuće do kuće između Bokanjca i Ćuskijaša (Zadra i Pridrage) prebirući po mislima, redajući viceve.

U osebujnom mu radnom vijeku, i životu koji (po)nekad i nije bio baš vic, najčešće je radio kao rukovodilac, a jedno vrijeme i kao direktor dobrom kadru poslovnice Slobodne Dalmacije u Zadru. U srce ga dirne kad se sjeti da je bio dugo i voditelj vlastite firme. Pored supruge Jasne (rođ. Meštrović) ima i dvije kćeri, Marijanu (sada Ercegović), koja živi i radi u Rogoznici (direktorica turističke agencije), te Lindu (sada Žuža), prof. u Ekonomskoj školi na Boriku u Zadru. Spominje ponosno i svoje brojne unuke i unučice, studentice, učenice, i to je jedina tema koja ga može toliko zaokupiti da će na trenutak prestati "istresati" viceve.

"Vicario" za razna društva

Ne treba mu kompjutor, sva silna tehnika, konta i piše; prenosi, kombinira, a napose pamti... I po potrebi u kakvoj veseloj zgodi i prigodi rafalno, "ko iz rukava sipa". Ne štedi ni sebe, ni rodbinu, prijatelje. Često je "vicario" na poziv raznih društava i udruga, objavljivao u novinama, nastupao na Radio Zadru, a posebno su mu draga vickasta putovanja s nemirnim umirovljenicima. Prisjeća se tako jednog putovanja prije pet godina u Mađarsku s njima,kada su im vicevi, kaže, "legli" bolje od čaja. Njih pedeset i jedno od Dubrovnika do Koprivnice na pitanje gdje bi voljeli ići na sljedeće putovanje, redom su odgovorili: "Zbog tebe Marijane u dragu - Pridragu".

Tako nasmijava bližnje, da ga je jedna liječnica rekla tužiti jer su joj od viceva pukle kapilare. Zabavljao je u caffe-baru Hablando na Vrulji, najviše goste Slovence, kako bi im skratio vrijeme dok se ne ispeče janje na ražnju. Svakog jutra na crpki (Batur - Benz) nasmijava goste uz kavu, redajući viceve i humoreske. Pridraga i Pridražani najčešća su tema, a neke od njih donosimo uz tekst.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3 (2 glasova)