Ja sam politički mrtvac HDZ-a!

Za tu stranku više ne postojim. Ali HDZ nisu izbacili iz mene, oni su sebe izbacili iz mene, kaže Davor Aras koji je bio među članovima Inicijativnog kruga HDZ-a, osnivačima i “barakašima” te jedan od najbližih suradnika prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana
Cijeloga života živi svoje uvjerenje – Zadar prije svega, Hrvatska iznad svega, a za sebe će reći da je “tipičan mulo di Kalelarga” a, riječ je o pomalo netipičnom umirovljeniku, 83-godišnjem Davoru Arasu.
O Zadru kojeg bezuvjetno voli iako je, kako kaže, igrom slučaja rođen u splitskoj bolnici, a i Arasi su iz šibenskoga kraja i o Hrvatskoj, zbog koje je 70-tih godina prošlog stoljeća odrobijao šest i pol godina u Lepoglavi i svom životu, mogao bi napisati memoare, ali za sada na to još uvijek nije sasvim spreman.
U mirovini je već 15 godina i priznaje da ne radi ništa jer je mišljenja da ono što bi se trebalo nazvati klasičnim radom i za što je u životu bio opredijeljen – više nema. Dane prolazi “usput” i ne živi pod teretom bilo kakvog plana i programa. Još je jedino aktivan u Znanstvenoj knjižnici koja je bila njegov život jer je po zvanju profesor povijesti, ali prije svega – knjižničar.
Novine čita od viceva
– Još uvijek sam predsjednik Upravnog vijeća zadarske Znanstvene knjižnice i to u trećem mandatu. Cijeloga sam života bio vezan uz rad s knjigom i to je tako i danas, a predsjednik sam i stolnoteniskog kluba Donat. Iako u mirovini, budim se vrlo rano još dok sav ostali pristojan svijet spava. Pretplatnik sam na jedne dnevne novine i ritual je uvijek isti. Čitanje novina i to od viceva na zadnjoj stranici prema naprijed. S posebnom pozornošću pratim sport i tu se već znam poprilično iznervirati. A, nerviram se zbog odnosa državnih vlasti prema našim sportašima i sportu, općenito. I danas ne mogu shvatiti da politički moćnici ne vide koliko je sport važan u životu jedne nacije. Znam se i ljutiti zbog događaja u Zadru – priča jedan od najpoznatijih zadarskih političara svoga vremena – Davor Aras.
Dan nastavlja obaveznom kavom na Trgu s ekipom koja je stalna, ali ponekad može biti i “slučajna”. Tu se, kako kaže – najblaže rečeno, raspravlja o svemu aktualnom. Potom slijedi ručak i svakoga dana obavezno, osim ako pada kiša, ovaj bivši političar provede dva sata igrajući balote na Mocirama. Dan mu završava gledanjem informativnih emisija na svim televizijima jer politika je ipak, bila i ostala njegov život. Aktualnu političku situaciju u “praskozorje” formiranja nove Vlade njegovih bivših, stranačkih kolega, komentira kako nikada ne treba reći – bit će bolje, nego nadam se – bit će bolje.
– Postoji uvjerenje koje je stav i – nada. Preferiram nadu. Nadam se da će potezi nove Vlade ovoga vremena, na kapaljku donositi boljitak svim građanima Hrvatske. Što se tiče HDZ-a, mislim da se ne može usporediti HDZ moga vremena kojeg sam stvarao i današnja stranka. U moje vrijeme to je bila stranka koja je imala zadatak, s vizionarom dr. Franjom Tuđmanom na čelu. Današnja Hrvatska nije onakva kakvu sam zamišljao. Zrno taštine je u svakom čovjeku koji nije na vlasti začahureno. A, kada čovjek dođe u poziciju moći, upravo je nevjerojatno koliko taština može promijeniti čovjeka, a njegovi postupci onemogućiti da proces boljitka bude ubrzaniji. I u politici taština čovjeka može, najblaže rečeno, učiniti čudakom. Najbolji primjer za to je bivši premjer Zoran Milanović – smatra Davor Aras.
Objašnjavajući svoje mišljenje o ljudskoj taštini, spomenuo je i Ivu Sanadera, pa je priznao kako ga je vidio vrlo daleko, kao jednog od čelnih ljudi europske zajednice, ali taština je ono što mu je presudilo. Što se tiče sudskog procesa protiv Ive Sanadera, dodao je da je on, primjerice, sudac porotnik ne bi digao ruku da je Sanader kriv jer jedno su priče, a drugo dokazi. U njemu nema gorčine iako je iz svoje stranke izbrisan i to upravo u vrijeme Ive Sanadera.
Izbačen zbog Gotovinine slike
– Nisam ogorčen, ja sam ojađen. Ojađen zbog činjenice da sam doslovno izbrisan kao da me nema, kao da nikada nisam postojao na ovom svijetu. To je monstruozan čin. Takva mogućnost i danas postoji u Statutu stranke, a to nije samo antidemokratski, već i antiljudski. Osnovni razlog mog izbacivanja iz stranke je general Ante Gotovina i njegova slika koja je odlukom Gradskog vijeća na čijem sam čelu tada bio, ponosno visila na zidu vijećnice. I ja pamtim rečenicu Vladimira Šeksa i znam da su se tada činili ustupci kako bi Hrvatska što prije ušla u Europsku uniju. Ali, ni pod cijenu života nikada ne bih mogao tako nešto izjaviti ili skinuti generalovu sliku sa zida – zaklinje se Aras.
Ponosan je na činjenicu što je upravo njemu pripala čast da generalu Gotovini uruči Nagradu Grada Zadra, a i danas kad se sretnu, zagrle se poput braće, jer kako kaže, “general zna…”
Drugi razlog njegova izbacivanja iz stranke, bez suđenja i prava na obranu kako su tada, 2004. godine objavili mediji, jest i činjenica da je nazočio “skupu domobrana u Zadru na kojem su dominirali ustaški znakovi, odora te slika poglavnika Ante Pavelića”. On o tome danas kaže kako je prisustvovao obilježavanju Dana prosinačkih žrtava i da je dao podršku domobranima kao što im i država daje svojim dotacijama.
– Svojevremno je bilo čak pokušaja da me se vrati u HDZ. Postojao je prijedlog, podnesak kojim je Gradski odbor HDZ-a, pisao središnjici s molbom da me se vrati u stranku, no Statut to ne dozvoljava. Ja sam politički mrtvac HDZ-a. Za tu stranku više ne postojim. Ali, HDZ nisu izbacili iz mene, oni su sebe izbacili iz mene – kaže na kraju uz smijeh Davor Aras, koji je bio među članovima Inicijativnog kruga HDZ-a, osnivačima i “barakašima” te jedan od najbližih suradnika prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.