Konci u rukama i općenita obećanja

Iz Plenkovićevog premijerskog slova teško se, nažalost, moglo iščitati bilo što više od općenitog, a možda i prividnog naslova: “Imam konce u svojim rukama!”
Konkretni programski koraci, barem dijelom precizirani izostali su pa ipak je Plenković ostavio dojam čovjeka kojemu se na prvu vjeruje i kojemu treba dati šansu. No, i on je kao i većina političara ponovio već otrcane fraze o rastu gospodarstva, zapošljavanju, socijalnoj osjetljivosti i demografskoj obnovi, a kako će do toga doći, pitanje je valjda ostavljeno za druge prigode, ne za nastupni premijerski govor?! Iako tijekom obraćanja javnosti nije posložio ministre da mu “čuvaju leđa” tek su rijetki primijetili mrvu zbunjenosti u sveprisutnoj Plenkovićevoj smirenosti. Nije, naime, nabrojio sva ministarska imena jer tada, pokazalo se, još nije “posjeo” Gorana Marića na ministarsko mjesto pa se dan poslije još nagađalo je li on ministar bez portfelja ili će mu biti ispunjena želja da kao što i priliči pravom ministru ima resor s imenom. To je zasigurno bila tek mrvica u lomljenju tvrdog ministarskog kolača koji je danima zapinjao u grlu Andreju Plenkoviću.
Mora se novom hrvatskom premijeru priznati kako je u relativno kratko vrijeme postigao veliki uspjeh, postao zvijezda političke scene koju su primijetili i izvan granica, a to što mu desnica prigovara kao da ga i ne brine previše. On čuva leđa svojim prozivanim ministrima. No, popularnost koja je naglo buknula i prometnula Plenkovića u spasitelja HDZ-a, a onda i u svojevrsnog spasitelja Hrvatske, može se vrlo brzo ispuhati ukoliko građani zaključe kako njihova očekivanja vezana uz Plenkovićevu Vladu padaju u vodu kao što se “razvodnjavaju” i Mostova jamstva. Uz velika očekivanja često idu i velika razočaranja.
Kao čovjek koji je morao proniknuti u bit politike, Plenković je toga zasigurno svjestan pa stoga još više čudi kako se nije odvažio ponuditi građanima nekoliko konkretnijih, svojih “jamstava”, da će doista vrlo brzo boljitak osjetiti na svojoj koži. Zna on kako neće imati onih sto dana mira jer je sve i previše mirovalo dok se prema ovoj njegovoj Vladi putovalo, no reforme nije previše spominjao. Kao ni njegov partner u Vladi – Most koji je i sagrađen na toj, izgleda, potrošenoj riječi.
Umjesto da je održao govor koji bi otvorio programske polemike i analitičko prosuđivanje najavljenih poteza, Plenković se sapleo u zamku rasprave, o čemu drugom nego o moralnosti nekih svojih ministara. Morao je braniti novu ministricu kulture kojoj je otpisani i razočarani Hasanbegović ipak na primopredaju donio cvijeće te i ministra znanosti Barišića.
Ako se u slaganju Vlade može iščitati neka važna poruka onda je to izbor Martine Dalić za ministricu gospodarstva i potpredsjednicu Vlade koja je HDZ napustila zbog neslaganja s Karamarkom, kao i ostanak Zdravka Marića na mjestu ministra financija koji je i u turbulentnoj Timovoj Vladi ostavio solidan utisak. Za one koji više nemaju živaca za rasprave iz prošlosti ovaj dvojac predstavlja nadu kako će u budućnosti naglasak biti na ekonomiji.
Premijer Plenković zna kako su ove njegove gospodarske uzdanice ključne i za njegovu popularnost u javnosti koja je trenutačno u zenitu. On je pametno osluhnuo veliki dio javnosti i suzio politički prostor za ideološke rasprave koje više nisu “in”. No, hoće li to potrajati tek neko kratko vrijeme dok se ne ohrabre pritajeni protivnici Plenkovića, trenutačno neranjivog? 
Premijer je htio da se shvati kako je on taj čija je riječ u sastavljanju Vlade zadnja, kako ne podliježe pritiscima iako ih je zasigurno bilo, no on tek treba odraditi velike izazove kako bi zadržao postojeću visoku razinu popularnosti. Uz funkciju premijera ide i najveća odgovornost koja se ne može na nikoga prebacivati pa će već proračun za iduću godinu otkriti koliki su razmjeri socijalne osjetljivosti Plenkovićeve Vlade kao i njezin reformski kapacitet, a koliko je program Vlade ponovno popis neostvarivih želja.
Da je građanima prekipjelo zbog političara, ministara, zastupnika, stranaka, izbora, šupljih rasprava, prebjega… jasno je i iz činjenice da je čak i oporba zadovoljna što je Vlada konačno formirana.
HNS-ovka Anka Mrak Taritaš pronašla je u optimizmu nove Vlade svijetlu točku, a i građani su valjda odahnuli u nadi kako se neće rasplinuti Plenkovićeva općenita obećanja.