Idem u vojsku, Skroče na Igrama u Moskvi, Kup Radivoja Koraća

Slika korisnika valentinam
40 GODINA JAZINA
Momčad Zadra u Beogradu, 1980.

Po završetku psihološki teške sezone za mene, sjedam u klupe Znanstvene knjižnice, polažem preostale ispite te mogu mirno na odsluženje vojnog roka u Beograd. Strašan "zločin" sam počinio, to što sam htio završiti Višu školu. Trebalo me zbog toga na "giljotinu", jer "kotrljat će se glave nakon Prvenstva", omiljena je rečenica našeg trenera.

Traži se zamjena za mene i Zadar želi dovesti Zorana Čuturu. Mlad je, ima 18 godina, ali živi u Zagrebu, a tamo stoluje Mirko Novosel i to je gotovo nemoguća misija. Uzeti njemu, iz njegovog dvorišta, mladog, perspektivnog igrača. Da ne bi bilo iznenađenja, i Zoran dobiva poziv za sivomaslinastu uniformu, također Beograd. A Mirko, dovodi u Cibonu najvećeg – Krešimira Ćosića. Za kraj svoje veličanstvene karijere, Krešo je izabrao Zagreb.

Velika, najveća želja svakog sportaša su Olimpijske igre. Osvojiti medalju na njima, to je san, a osvojiti zlatnu olimpijsku medalju, to je... ne znam riječi kojima se to može opisati, trebao bih nazvati i pitati Janicu, jer ona to najbolje zna. Olimpijsko košarkaško zlato je uglavnom bilo rezervirano za Amerikance do 1972. g. i Munchena, do čudesnog Aleksandra Belova. Amerikanci su već slavili, ali pametni trener SSSR-a, Vladimir Kondrašin, tražio je time-out prije zadnjeg koša (vrijeme se nije zaustavljalo), pa su morali odigrati još tri sekunde. Time-out i dogovor. Dugačak pas preko cijelog terena (let lopte se ne računa, do prijema) na Aleksandra, centra s odrazom od 90 cm. On hvata loptu preko Amerikanaca i u te tri sekunde zabija koš za prvo "uzeto" zlato Amerikancima.

Budući da su Amerikanci bojkotirali igre u Moskvi, put do drugog zlata bio nam je otvoren. "Bilo je to najveće iznenađenje igara", kaže Branko Skroče, zadarski olimpijac na tim igrama, nakon pobjede Italije protiv SSSR-a. Tako se nama otvorio put prema zlatu, jer Talijani nas nisu pobijedili u poslijednje četiri godine i gotovo smo počeli slaviti nakon te utakmice. Tako je i bilo, finale Jugoslavija – Italija 86:77 i osvajamo zlatnu olimpijsku medalju! Čudesno.... Tako je, Branko, dan danas, jedini živući zadarski košarkaš sa zlatnom olimpijskom medaljom, jer, Kreše nam, na žalost svih nas, već odavno nema.

Pripreme za sezonu su uobičajene, Kranjska Gora, pa turniri u Italiji. Vrlo dobra sezona, počela je loše, porazom u Kupu od Kvarnera u Rijeci, 98:96 (Nikola Plečaš).

U prvom dijelu prvenstva, Zadar igra vrlo dobro, zahvaljujući pobjedama u gostima, protiv Šibenke, 84:85, te Radničkog 86:90, ima omjer 7- 4, i četvrti je na prvenstvenoj ljestvici. Skroče igra "strašno", Sunara i Popović odlični, te "stari vuk" Ostarčević, Petranović i Obad pružaju najviše. Igraju: Zuban, Čiklić, Popović, Sunara, Pahlić, Z. Babić, Grković, Zelić, Petranović, Ostarčević (iz Splita će u tijeku prvog dijela, doći Đordano Baković).

U drugom dijelu, pobjedama u gostima, protiv Partizana, 84:90 te Budućnosti 90:91, Zadar je ostvario sedam pobjeda, te ukupnim omjerom 14-8, na kraju sezone su izvrsni treći. Novi prvak je Partizan. Imaju omjer 19-3, koliko ima i Cibona, ali u međusobnim susretima, Partizan je bolji. I senzacija na kraju prvenstva, Jugoplastika je ispala iz lige! Prošle sezone se do posljednje utakmice borila za titulu, a sada druga liga. Branko Skroče je najbolji igrač lige, zabio je čudesnih 774 poena i osvojio je i trofej Žutko, a Sunara i Popović, su odlični u cijeloj sezoni. I dalje mislim da nam za vrhunski rezultat treba klasičan, dobar centar, jer Veljko Petranović i Ivica Obad igraju vrlo dobro, ali po meni, oni su puno bolje četvorke, nego na poziciji broj pet (klasičan centar).

23. ožujka je moj rođendan. Supruga pita što želim i ja, iz zafrkancije, kažem škampe, a na to će ona: "Nema problema, sutra navečer ih pričekaj na avionu, dobit ćeš ih". I ne šali se, čekam škampe, a avionom iz Zadra dolazi trener Pino Giergia (nije ih donio on). Pozdravljam ga, čestitam na vrlo dobrim igrama, rezultatima i uspjehu, te mu nudim mjesto u automobilu, jer znam gdje će, u hotel Palace. Dođemo u Palace, i očekujem ono uobičajeno pitanje, kad sretneš vojnika u nekom drugom gradu: "Vojniče, hoćemo li na kavu?", ali moja očekivanja bila su prevelika...

U prvom krugu, Zadar je pobijedio Bešiktaša u Turskoj, 81:96, i tako prošao u četvrtfinalnu skupinu, koju čine: Dinamo (Moskva), Elan Baernais (Orthez), Standard (Liege) i Zadar. Skupina, možda, ne preteška, ali Zadar nije prošao. Porazi u Liegeu (suci tako kažu u izvještaju), te Dinamo u Moskvi. Dinamo je igrao prljavo, tako da je Skroče nokautiran, a liječničku pomoć, trebao je i Ivan Sunara. Točno su znali na koga ciljaju... Poraz od Elan Baernaisa i oproštaj od Kupa Koraća. Sezona će završiti Prvenstvom Europe u Pragu i Zadar će dobiti još jednog reprezentativca, Petra Popovića. Nakon odlične sezone, protiv Budućnosti u Podgorici, 26 poena, Radničkog u Zadru, 30 p, Iskra Olimpija u Ljubljani, 29 poena, Petar je u užem izboru. Ali, onda mu se osmjehnula sreća, Damir Pavličević, koji je bio gotovo siguran na toj poziciji, razbolio se i otvorilo se Popu. U Pragu je cimer s Krešom, najstariji i najmlađi Zadranin, u istoj sobi. Tu je naravno i Branko Skroče. Pop je zabio 14, a Branko 46 koševa na tom prvenstvu, a porazom od SSSR-a, 84:67 u finalu, osvojili su srebrnu medalju.

U sljedećem nastavku: Kad magarci sole pamet lavu

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3.7 (3 glasova)