Zadru nedostaje jedan liječnik opće medicine

Trenutno u gradu Zadru nedostaje jedan liječnik opće medicine, otok su Ist i Molat bez liječnika, a bez liječnika su nedavno bili i u Božavi, tijekom trajanja godišnjeg odmora tamošnje liječnice
Shodno situaciji na nacionalnoj razini po pitanju zdravstvenog kadra, sve većeg nedostataka liječnika i ostalog medicinskog osoblja u hrvatskim zdravstvenim ustanovama, i zadarsko područje nije lišeno istih problema. Trenutno u gradu Zadru nedostaje jedan liječnik opće medicine, otok su Ist i Molat bez liječnika, a bez liječnika su nedavno bili i u Božavi, tijekom trajanja godišnjeg odmora tamošnje liječnice.
Potplaćenost i tužbe
Iako se po ovim podacima može zaključiti da situacija i nije alarmantna, dubljom analizom postojećeg stanja, prije svega na razini cijele zemlje, a onda, naravno i na zadarskom području, uočljivo je da je iz dana u dan liječnika sve manje. Razlozi nedostataka liječnika, što potvrđuju sve relevantne analize, leže u težini medicinskog studija, potplaćenosti zdravstvenog kadra, obimu posla i sve učestalijom izloženošću liječnika raznoraznim tužbama. Nekad izuzetno respektabilno zanimanje, danas je nažalost spalo na svoje najniže grane, pa je vrlo izgledan “scenarij” po kojem će Hrvatska u budućnosti, ne bi li osigurala nesmetan rad zdravstvenog sustava, uvoziti medicinsku radnu snagu.
– Ako uzmete u obzir da je minimalan broj godina školovanja jednog liječnika primarne zdravstvene zaštite osam, a visina osnovne plaće jednog tako školovanog liječnika nešto više od šest tisuća kuna, onda je sasvim razumljivo da će jedna mlada osoba prije izabrati studij, primjerice, ekonomskih znanosti nego medicinu. Kada uzmemo u obzir i godine potrebne za specijalizaciju, pa se školovanje produži na trinaest godina u najboljem slučaju, onda nam je kristalno jasno zašto je liječnika sve manje, ističe Dubravka Finka, predsjednica zadarske županijske udruge za promicanje prava pacijenata. Nedostatak liječnika ovoga je ljeta na zadarskom području rezultirao i potrebom pozivanja umirovljenih liječnika, ne bi li se zaposlenim liječnicima omogućio odlazak na godišnji odmor.
– Kako bi se pronašla zamjena liječnicima za vrijeme trajanja njihovih godišnjih odmora, ovoga su ljeta ponovo bijele liječničke odore odijevali i umirovljeni liječnici, konkretno šest liječnika. Zakon to omogućuje sve dok umirovljenom liječniku traje licenca, dodaje Finka.
Liječnik, naime, shodno važećim propisima, dozvolu za rad ne stječe samo fakultetskom diplomom, već i važećom licencom, a ona se obnavlja periodično. Njeno je izdavanje povezano s brojem odslušanih predavanja, kongresa, raznoraznih edukacija pa je i više nego jasno da umirovljeni liječnici neće moći dugo biti “konop za spašavanje” u krizi nedostataka liječničkog kadra.
Uvoz inozemnih liječnika
Analitičari stoga predviđaju vrlo skori “uvoz” liječnika iz inozemstva u Hrvatsku. Na razini zemlje danas, naime, nedostaje oko 900 specijalista, najčešće internista, kirurga, ginekologa, pedijatara i anesteziologa. Podaci HZZO-a ukazuju na nedostatak oko 160 timova primarne zdravstvene zaštite u domovima zdravlja, a Hrvatska trenutno ima 2,3 liječnika na 1000 stanovnika što je po procjenama jedan liječnik manje nego što bi trebalo.
Hrvatska liječnička komora stoga već godinama predlaže neke mjere koje bi trebale ublažiti ove probleme. Neke od njih bile bi ukidanje stažiranja nakon studija, povećavanje upisnih kvota na medicinske fakultete, dakako poboljšanje uvjeta rada i plaća, te svakako, ne zanemarivo, oslobađanje liječnika presumpcije krivnje kod lošeg ishoda medicinskog postupka.
– Liječnici su danas izloženi sve više tužbama, dok istovremeno mogućnost pogreške raste. Pacijenata je sve više, a sve je više i nove tehnologije, raznoraznih aparata, pri čijem se rukovanju može vrlo lako pogriješiti, naglašava Finka.
Oslobađanje liječnika od presumpcije krivnje pri neželjenom ishodu liječenja bio bi zasigurno jedan razlog više za upis na medicinski fakultet. Liječnik, po važećim propisima, sada mora dokazivati da nije kriv, umjesto da mu se dokazuje krivnja, što bi, ističu liječnici, svakako bila primjerenija varijanta.

MIGRACIJE LIJEČNIKA U CIJELOM SVIJETU

Neadekvatni radni uvjeti razlog su sve većih migracija zdravstvenih radnika, ne samo u Hrvatskoj, nego i na svjetskoj razini. Liječnici migriraju tamo gdje im se nude bolji uvjeti rada i plaća, pa je sve prisutniji trend migracija liječnika iz javnog zdravstva u privatno, te čak i bijeg liječnika iz medicine. Migracije liječnika zbog loših uvjeta rada, a nerijetko i zbog političkog progona, dovele su neke zemlje na rub zdravstvenog kolapsa. Primjerice, u Mozambiku je samo 500 liječnika na 18 milijuna stanovnika, a u Gani 1.500 na 20 milijuna stanovnika. I dok zemljama Subsaharske Afrike treba barem milijun liječnika kako bi se osigurala minimalna zdravstvena usluga, tolik je broj liječnika potreban Sjedinjenim Američkim Državama do 2020. godine kako bi održale dosadašnju razinu zdravstvene zaštite. Liječnici u Europi migriraju s Istoka na Zapad zbog boljih uvjeta rada i plaća, dok pacijenti migriraju sa Zapada na Istok zbog jeftinijih zdravstvenih usluga. Iz Njemačke, primjerice, emigriralo je više liječnika nego što je u nju imigriralo. Procjenjuje se da oko 19 tisuća njemačkih liječnika radi u drugim zemljama, najviše u Velikoj Britaniji, Švicarskoj i SAD-u. Ekonomska šteta nastala emigracijom je visoka, a većina liječnika koji su ostali je starije dobi pa su predviđanja za budućnost još i gora. Kako bi zadržali svoje liječnike, u Njemačkoj su proveli niz štrajkova za veće plaće, poboljšanje radnih uvjeta, a pokrenut je projekt “Obiteljsko-prijateljska bolnica”, kojim su se bolnice nastojale učiniti atraktivnijima za roditelje liječnike. Problem emigracije liječnika posebno je alarmantan u Poljskoj gdje je od svibnja 2004. godine do ožujka 2008. godine 6.499 liječnika zatražilo certifikat kojim se dokazuje usklađenost osnovne liječničke edukacije, a koji je temelj za odlazak na rad u neku drugu zemlju. Poljskom zdravstvenom sustavu nanesena je velika šteta, a deficit specijalista najizrazitiji je u području anesteziologije. U Češkoj je vrlo visoka razina zdravstvene skrbi, vrlo slična onoj u drugim zemljama EU, ali su i vrlo visoki troškovi i niske plaće, pa liječnici nerijetko pokušavaju dodatno zaraditi obavljajući dva posla, regularni i u hitnoj službi. Zbog toga i tamo liječnici bježe iz javnoga u privatni sektor, iz medicine u farmaciju, te u konačnici u Njemačku ili Austriju. Na nedavno održanoj konferenciji europskog udruženja bolničkih liječnika istaknuto je da je do sada iz Češke otišlo 1.828 liječnika te da se sve manje mladih zanima za studij medicine.

 EMIGRIRALO 239 HRVATSKIH LIJEČNIKA

Hrvatska nije izuzeta od globalnog trenda migracija. U Hrvatskoj je sve prisutnija migracija liječnika iz malih u velike bolnice te iz državnih ustanova u privatni zdravstveni sektor, a sve je veći i broj liječnika koji se odlučuju na odlazak iz zemlje. Početkom godine u Hrvatskoj je bilo ukupno 16.567 licenciranih liječnika. Od toga je broj doktora medicine zaposlenih u sustavu zdravstva iznosio 12.149, u bolnicama je bilo zaposlen 6.531 liječnik, a nezaposlenih je bilo oko 200 liječnika, od kojih nešto više od 40 sa stručnim ispitom. Najviše je nezaposlenih liječnika, njih 83 posto, evindentirano u Zagrebu, Rijeci i Splitu. U inozemstvu je zaposleno 238 hrvatskih liječnika, dok je istovremeno u Hrvatskoj na radu 28 liječnika stranaca s privremenom licencom.