Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

19 C°

Poziv koji dolazi odozgo

21.11.2010. 23:00
Poziv koji dolazi odozgo


Mons. Puljić je u propovijedi potaknuo da ovo sveto ređenje bude dar njihove ljubavi bez koristoljublja, uzdarje bez pridržaja te dar služenja i poslušnosti bez uvjetovanja
Za vrijeme misnog slavlja u katedrali Sv. Stošije u Zadru, zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić na svetkovinu Krista Kralja zaredio je za đakone sljedeće akolite Zadarske nadbiskupije: Rolanda Jelića iz župe Benkovac, Darka Marušića iz župe Kraljice mira u Zadru na Stanovima, Slavka Ivoša iz župe Kali i Tomislava Planinića iz župe Opuzen.
Mons. Puljić je u uvodnim riječima na poseban način pozdravio mladiće koji su tijekom euharistije primili sveti red đakonata, njihove roditelje, braću i sestre, rodbinu i prijatelje, zatim odgojitelje đakona, rektora, duhovnika, vicerektora, brojne bogoslove koji su htjeli svojom nazočnošću izraziti radost zbog ovoga događaja, svećenike i župnike koji su na životnom putu novih đakona. Kandidati za sveti red su najprije bili prozvani i predstavljeni nadbiskupu zareditelju, svima nama i cjelokupnoj zadarskoj Crkvi. Uime te Crkve nadbiskup nakon što je poslušao svjedočanstva osoba odgovornih za formaciju kandidata, izabrao ih je za red đakonata. Nakon nadbiskupove propovijedi održan je središnji dio đakonskog ređenja, a nakon ređenja za sveti red đakonata uslijedila je prostracija ređenika za vrijeme koje su se pjevale Litanije svih svetih.
– Izjavili ste također da shvaćate što je celibat i da ćete tu crkvenu disciplinu do kraja života čuvati nepovrijeđenom. Potpisali ste također i obvezu bezuvjetne poslušnosti zakonitoj crkvenoj vlasti, kazao je mons. Puljić dodajući da je ređenje Božji čin i Božji dar.
– Ređenje nas zato uvodi u otajstvo Božjega plana s ljudima. Ono nas podsjeća na Isusove riječi: “Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite”, istaknuo je zadarski nadbiskup.
– Obred ređenja pruža nam prigodu razmišljati upravo o tom otajstvu, otajstvu Božjega plana s ljudima. Ređenje se odvija uz svetkovinu Krista Kralja, kojega Crkva slavi na koncu liturgijske godine.
– Dar je Božje providnosti što su Slavko, Roland, Darko i Tomislav snagom Duha Svetoga, svjesno, slobodno i odlučno izrekli svoj: “Evo me!” Duh Sveti je to milosno počelo i nevidljiva snaga koja Crkvu vodi već dvije tisuće godina. Tajna, pak, đakonskog ređenja odvija se upravo Njegovom snagom, snagom Duha Svetoga. Ređenje je protkano određenim gestama i znakovima. Poziv dolazi odozgo, od Duha Božjega, s Božje strane, “Dođi i slijedi me”. Poziv je stoga dar neba. To je nezaslužena milost, naveo je mons. Puljić izdvajajući riječi Svetog pisma o pozivu: “Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh. Ne boj se, ja sam s tobom.”
– Poziv je osobna stvar, toliko osobna da nema nikoga tko bi mogao umjesto onoga koga Bog poziva odgovoriti, ni mama, ni tata, ni brat, ni sestra, ni rođak, ni prijatelj. On jedini odgovara: “Ja sam taj koji sam čuo! Evo me!” I ne može se preko drugih ostvariti. “Po imenu sam te pozvao, ti si moj.” Poziv je ne samo osobna stvarnost, nego nešto što je vezano s cjelovitošću, potpunošću. On je potpun i trajan. Đakon i svećenik je trajna služba.
Mons. Puljić je u propovijedi još potaknuo da ovo sveto ređenje bude dar njihove ljubavi bez koristoljublja, uzdarje bez pridržaja te dar služenja i poslušnosti bez uvjetovanja.