Brammertz najavljuje reviziju haške presude, Mišetić: Neće proći!

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
Autor: 
PIXSELL
Odvjetnik Luka Mišetić u društvu Ante Gotovine

Glavni haški tužitelj Serge Brammertz napokon je, skoro tjedan nakon njezina izricanja, reagirao na oslobađajuću presudu Anti Gotovini i Mladenu Markaču, najavivši kako će tužiteljstvo razmotriti reviziju procesa »ako se za to steknu uvjeti«.

Haška pravila doista dopuštaju mogućnost revizije pravomoćnih presuda, no Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić podsjeća kako bi u tom slučaju tužiteljstvo moralo dokazati da postoji neki materijalni dokaz koji ruši pravomoćnu presudu, a koji tužiteljstvu nije bio na raspolaganju tijekom suđenja.

Rok od 12 mjeseci

Mišetić napominje kako tužiteljstvo nikad nije uspjelo revidirati pravomoćnu presudu žalbenog vijeća. U zahtjevu za revizijom odluke žalbenog vijeća uspio je jedino Veselin Šljivančanin, koji je u reviziji postupka uspio dobiti smanjenje pravomoćne kazne sa 17 na 10 godina.

Tužiteljstvo zahtjev za reviziju mora uložiti u roku od godinu dana, a taj rok počeo je teći prošlog petka. Nakon isteka tog roka nema više ni teoretske šanse za reviziju presude.

Brammertz je također obećao da će dokazi što ih je prikupilo tužiteljstvo ostati dostupni nacionalnim tužiteljstvima za progon zločina povezanih s Olujom. »Vjerujemo da će pravosudne vlasti u Hrvatskoj izvršiti svoje obveze«, poručuje Brammertz.

Istodobno je srpsko tužiteljstvo za ratne zločine najavilo da će nakon pravomoćnih presuda hrvatskim generalima aktivirati predmete za zločine počinjene u Oluji i otvoriti šest novih slučajeva na temelju dokaza koje posjeduje.

Međutim, ni hrvatsko ni srpsko niti bilo čije pravosuđe ne smije voditi procese protiv Gotovine i Markača u vezi zločina povezanih s Olujom, jer to statut Haškoga suda ne dopušta.

Ako pak tužiteljstvo u Srbiji planira optužiti druge osobe, Mišetić objašnjava da ni to više neće biti jednostavno, jer je nakon slučaja uhićenja Ejupa Ganića po zahtjevu Beograda Interpol pooštrio uvjete za raspisivanje međunarodnih tjeralica. Naime, nacionalne države mogu raspisati tjeralice za državljanima drugih zemalja, zbog zločina počinjenih na teritoriju drugih država samo uz suglasnost tih država.

Brammertz priznaje kako je njegov ured »razočaran« odlukom žalbenog vijeća kojom je odbačena presuda koju je jednoglasno donijelo prvostupanjsko vijeće.

I Brammertz - baš kao i njegova prethodnica Carla del Ponte u izjavi jednom beogradskom listu dan ranije - poziva se na sve one koji su pogođeni zločinima povezanima s Olujom, tvrdeći kako je tužiteljstvo svjesno kako oni neće biti zadovoljni ishodom, premda je upravo haško tužiteljstvo pod njegovim vodstvom u predmetu Oluja posve zanemarilo konkretne zločine i žrtve tih zločina, baveći se apstraktnim procesuiranjem uglavnom pokojnih hrvatskih dužnosnika i famoznim udruženim zločinačkim pothvatom, želeći osuditi državnu politiku, a ne pojedince.  

Tužiteljstvo kao stranka

Napomenuvši kako tužiteljstvo kao stranka u ovom predmetu poštuje odluku žalbenog vijeća, i Brammertz, kao i bivša tužiteljica del Ponte dan ranije, tvrdi da je njegov ured bio uvjeren da ima dovoljno dokaza da dokaže optužbe pred žalbenim vijećem.

I Brammertz - opet tragom del Ponte - ne vidi problem u svojim redovima i svom radu, nego u većinskoj odluci troje od pet članova žalbenog vijeća, koji su »drukčije« ocijenili dokaze, oslobodivši generale i odbacivši sve točke optužnice. Brammertz, međutim, poručuje kako izdvojena mišljenja sudaca Pocara i Agiusa »otvaraju mnoga važna pitanja« s kojima će se Haški sud suočiti. Ta pitanja, nastavlja Brammertz, koja su također u središtu pozornosti vanjskih komentatora, uključuju osiguranje visokih standarda žalbenog procesa, procjenu dokaza u njihovoj ukupnosti i povjerenju u nalaze prvostupanjskog vijeća o činjenicama.

Brammertz vjeruje da međunarodno kazneno pravo - kao i vladavina prava općenito - mora počivati na poštovanju sudskog procesa, no upozorava da je razmišljanje o tim pitanjima važno i da će pomoći daljnjem jačanju međunarodne pravde.

Brammertz pritom opet zanemaruje činjenicu da su svi članovi žalbenog vijeća - pa i suci Pocar i Agius - odbacili krucijalan standard od 200 metara, na kojem je prvostupanjsko vijeće gradilo osuđujuću presudu protiv Gotovine i Markača.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno