DVIJE FETE PRŠUTA Suzana Šešo pobijedila tvrtku Spar koja joj mora nadoknaditi štetu

Borba Suzane Šešo, bivše trgovkinje u zadarskom Interšparu  koja je dobila otkaz jer je pojela sendvič s dvije fete pršuta isplatila se.  Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u ovom ponovljenom  postupku je preinačio presudu Općinskog suda u Zadru od 7. veljače  2017. godine te je presudio u korist žene koja je postala sinonim borbe za  prava trgovaca. 
Sud je preinačio dijelove presude te utvrdio da nije dopušten otkaz  ugovora o radu između radnice i poslodavca zbog navedenih razloga.
– Određuje se 23. prosinca  2016., dan zaključenja glavne rasprave u  ovom predmetu,  kao dan prestanka radnog odnosa tužiteljice Suzane  Šešo kod tuženika  Spar Hrvatska d.o.o.  zasnovanog Ugovorom o radu od  13. rujna 2012. Nalaže se tuženiku  Spar Hrvatska d.o.o. da  Suzani Šešo  isplati iznos od  23.093,56  kuna na ime naknade štete zbog nezakonitog  prestanka radnog odnosa te naknadu plaće u bruto iznosu od 6.297,50  kuna mjesečno, počevši od dana 6. listopada 2015. kao dana nezakonitog prestanka radnog odnosa do 31. prosinca 2015., te od 28. srpnja  2016. pa do dana zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu  23. prosinca 2016., kao i naknadu za trošak sastavljanja žalbe u iznosu od   1.171,88 kuna, sve sa zakonskim kamatama, stoji u presudi kojom je  Sparu Hrvatska d.o.o. odbijen zahtjev za naknadu njihova troška za podnošenje žalbe te naloženo da trgovkinji plati i trošak parničnog postupka  u iznosu od 7.656,25 kuna.
Šešo je dobila izvanredni otkaz jer su 21. rujna 2015. zaštitari poslodavcu predali izvješće prema kojem je ona 17. rujna 2015. u 19.49 sati  ušla u komoru sa salamama i tamo pripremila te pojela sendvič s  pršutom, hranu koju nije prethodno platila.
U Odluci  o otkazu  bilo je navedeno da je radnica napravila sendvič od  neplaćenih artikala na način da je golim rukama bez upotrebe zaštitnih  rukavica s plata, na kojima se nalaze salame pripremljene za prodaju,  uzela pršut te da je na taj način grubo prekršila obveze iz radnog odnosa  kojima je strogo  zabranjena konzumacija hrane pripremljena za prodaju, jer se na taj način ugrožavaju sigurnost i zdravstvena ispravnost hrane. Također,  da je postupila suprotno Kućnom redu, Ugovoru o radu  i  Pravilniku o radu poslodavca te zanemarila interni akt poslodavca kojim  je strogo zabranjena konzumacija hrane koja prethodno nije kupljena i   plaćena. Navedeno je i kako pravila Kućnog reda izričito propisuju da je  konzumacija hrane u prodajnim, skladišnim i uredskim prostorijama  zabranjena.  Izneseno je i kako se konzumacija robe koja nije plaćena  smatra  krađom  te za sobom povlači otkaz ugovora o radu,  ali i da je zbog  grubog kršenja navedenih internih propisa u cijelosti i trajno poslodavac  izgubio povjerenje u  tužiteljicu  i njezino buduće postupanje, sa zaključkom da nije  dužan trpjeti radnicu u koju nema povjerenja jer mu je  nanijela štetu i izložila riziku potrošače.
 Šešo je u svojoj obrani kazala kako je uzela dva komada pršuta u komori za suhomesnate proizvode  jer joj je bilo slabo nakon naporna rada  bez pauze.  
Kad je izišla iz sudnice nakon što je izgubila spor, Šešo je okupljenim  novinarima rekla da se osjeća  ne toliko dobro kao bivši premijer  Ivo Sanader  ili gradonačelnik  Božidar Kalmeta.
– U rangu sam psa  Mede  koji nije smio lajati. Sada sam u prilici da nemam što jesti jer sam postala socijalno ugrožena osoba, ispred sudske  zgrade  prokomentirala je nepravomoćnu odbijajuću presudu sutkinje   Ivane Čačić Brčić dodajući kako je u zadarskom Intersparu radila od njegovog otvorenja, punih 11 godina. Ma da je ikada itko išta rekao vezano  uz taj pravilnik! Bilo je svakakvih slučajeva, ali su završavali opomenama, a meni otkaz, kazala je tada Šešo.
Prvi postupak Suzane Šešo protiv Interspara vodio je sudac  Tomislav  Šimić  koji je nakon provedenog dokaznog postupka presudio u njezinu  korist vrativši je na posao. No Interspar se žalio na presudu, a Županijski  sud u Zagrebu žalbu je usvojio i sve vratio na ponovno suđenje, ali pred  drugim sudskim vijećem. Iako je Šešo nakon prvostupanjske presude bila vraćena na posao, nakon ukinuća  ona je opet izgubila posao. U ukidnoj odluci zagrebačkog Županijskog suda stajalo je kako nisu bile dovoljno razjašnjene okolnosti povrede radnog prava, odnosno da nije dovoljno utvrđena činjenica da je Šešo tog dana bila gladna i iscrpljena, iako  je natašte prekrcavala novu robu s paleta na police i posluživala mušterije. Višem sudu to nije bilo dovoljno,  odnosno da u Šimićevoj presudi  nije navedeno na temelju kojih dokaza je utvrđena činjenica da je djelatnica Interspara spornog dana bila gladna i iscrpljena. Ta činjenica za  Šimića, međutim, nije ni bila ključna za donošenje presude jer se radilo  o maloj vrijednosti. Sendvič koji je trgovkinja pojela vrijedi desetak kuna,  no za sutkinju Čačić Brčić to je bio dovoljan razlog za uručivanje izvanrednog otkaza.
Javnost je nakon ukidanja Šimićeve presude zaintrigirala i činjenica da  je zadarski slučaj Interspar riješila i vratila na ponovno suđenje zagrebačka sutkinja kojoj predmet uopće nije bio dodijeljen. Pokazalo se da je  nasumičnom dodjelom putem e-spisa slučaj Interspar dodijeljen sutkinji  Iris Gović Penić,  no predmet je riješila sutkinja  Vlasta Horvat Mataić  koja se, pak, u ponovljenom odlučivanju izuzela.
Presuda u slučaju „dvije fete pršuta“ sada je pravomoćna, no Šešo se u  međuvremenu zbog nezaposlenosti i teške financijske situacije preselila  u inozemstvo i tamo, kako doznajemo, živi od svog rada i to sasvim pristojno i dostojanstveno.

Šešo prosvjedima davali podršku
U borbi za pravdu Suzana Šešo imala je podršku triju sindikata – Novog sindikata,  Sindikata trgovaca i Tehnos – Strukovnog sindikata radnika HEP-a. Potporu joj je dala i Marjana Botić iz Akcije mladih koja je inicirala nekoliko prosvjeda s ciljem ukazivanja na kršenja prava radnika i njihova izrabljivanja. Jedan od prosvjeda organiziran je i u centu grada kad su se prosvjednici zaustavili pred zgradom zadarskog  općinskog i Županijskog suda noseći transparente s natpisima:  "Radnice ne smiju  biti gladne", "Mala zemlja za veliki mobbing", "Bolje grob nego rob", "Cvijeće nahraniti gladna usta neće", a donijeli su i trgovačku vagu te zapitali čime se to mjeri umor  i glad i koja bi mjerna jedinica bila za to. Dva prosvjeda organizirana su i ispred trgovačkog centra  u kojem je Šešo radila.  Stoga je ubrzo  postala sinonimom borbe za  prava trgovaca, ali i ostalih radnika, posebice u privatnom sektoru.