Mrdeža i Ortika oslobođeni krivnje

– Ovaj Sud je mišljenja da tijekom dokaznog postupka nije nedvojbeno dokazano počinjenje kaznenih djela, kao ni to da su Mrdeža i Ortika 3. veljače 2007. godine bili u Švonjinoj kući, a posebice kad se uzme u obzir interes Branka Švonje za ishođenjem što povoljnijih uvjeta za obnovu njegove kuće – pojasnio je Radman

Željko Mrdeža (37) iz Šibenika i Hrvoje Otrika (34) iz Zadra, oslobođeni su jučer na Županijskom sudu u Zadru krivnje za uzimanje mita i krivotvorenje službenih isprava dok su radili na obnovi u ratu oštećenih kuća na području Obrovca. Ortiku, koji je radio kao referent Ureda za obnovu u Zadarskoj županiji i Željka Mrdežu, referenta u šibenskom Uredu za obnovu, nadležnima je prijavio Zoran Tikulin, šef zadarskog Ureda za obnovu, nakon što je otvorio pismenu žalbu i prijavu Branka Švonje, povratnika iz Žegara. Žalba je bila naslovljenu na referenta Hrvoja Ortiku, a u njoj je on naveo da su mu njih dvojica za ubrzavanje postupka i pozitivno rješavanje obnove njegove obiteljske kuće u Žegaru tražili 800 eura.
Sudsko vijeće pod predsjedanjem poznatog zadarskog suca Borisa Radmana oslobađajuću je presudu donijelo jer, kako je rečeno u obrazloženju presude, Sud nije našao dokaze da su Ortika, kao član komisije za obnovu te Mrdeža, kao predsjednik komisije, počinili kaznena djela koja su im se USKOK-ovom optužnicom stavljala na teret.
– Optuženici poriču počinjenje kaznenih djela, poriču da su 3. veljače 2007. bili u kući Branka Švonje zbogu procjene štete te tvrde kako su prvi put tamo bili 5. lipnja. Za suprotno, materijalnih dokaza nema, a iskazi svih svjedoka kao i samog Branka Švonje, kontradiktorni su. Naime, Branko Švonja je u svom iskazu posvjedočio kako je k njemu u kuću inkriminiranog dana došao Hrvoje Ortika s kojim je on razgovarao o običnim, životnim stvarima te da on od njega nije tražio novac. Isto tako, kazao je da Mrdežu taj dan nije ni vidio jer nije izlazio iz kuće zbog gipsa na nozi. Ispričao je da mu je za novac rekao sin koji je, prema njegovoj priči, o tome s Mrdežom razgovarao ispred njihove obiteljske kuće – pojasnio je sudac Radman dodajući kako na osnovu takvih svjedočkih iskaza, koji su kontradiktorni, a i onih materijalnih koji su izneseni tijekom dokaznog postupka Sud nije moga donijeti ništa drugo osim oslobađajuću presudu.
Napomenuo je još kako su i ostali svjedoci u svojim iskazima bili neuvjerljivi i kontradiktorni podsjećajući između ostalih na svjedočki iskaz Brankova sina Radomira. On je, pojasnio je Radman, najprije tvrdio da mu je Mrdeža u razgovoru napomenu kako se ne može za zapaljeni dio kuće dobiti obnova bez novca, a kad ga je upitao koliko bi to koštalo, da mu je ovaj odgovorio 800 eura.
– Kasnije je promijenio iskaz pa je rekao da mu nije tražio novac, što je kontradiktorno prvotnom iskazu. Isto je i s Anđom Švonja koja je tvrdila da su i Ortika i Mrdeža taj dan došli u njihovu kuću, a kasnije ih, jednako kao i svjedokinja Marija Radmilović, nije prepoznala – istaknuo je Radman
naglasivši kako je uzimajući sve to u obzir Sudsko vijeće zaključilo da tijekom dokaznog postupka nije dokazano počinjenje djela.
– Ovaj Sud je mišljenja da nije dokazano počinjenje kaznenih djela, kao ni to da su Mrdeža i Ortika 3. veljače 2007. godine bili u Švonjinoj kući, a posebice kad se uzme u obzir interes Branka Švonje za ishođenjem što povoljnijih uvjeta za obnovu njegove kuće – zaključio je Radman.
Inače, Branku Švonji obiteljska je kuća u cijelosti uništena i zapaljena tijekom Domovinskog rata, a prvotnim rješenjem bila mu je za jedan objekt određena treća, a za drugi peta kategorija. Prvi objekt je donacijom IRC tvrtke obnovljen, odnosno uređene su dvije prostorije od 16 kvadrata na koje je naknadno nadograđeno potkrovlje. No, drugi objekt, unatoč rješenju, nije bio napravljen.