El Bahatee Markovich

STRAŠNA TRAGEDIJA
Jedna nas je vijest baš nemilo uznemirila.  Nakon svega, nakon privatizacijske pljačke,  otvorenog nasilja nad mladih nad mladima,  političkih prebjega i svega ostalog groznog,  čuli smo nešto što je prešlo sve granice i  zasjenilo sve ostale vijesti iz zemlje i svijeta.  Vijest je toliko strašna da sam ozbiljno  pomislio na otvorene prosvjede, skupljanje  potpisa i štrajk glađu dok se nepravda ne  ispravi. Sirotoj Mirni Berend netko je provalio u podrum i pokrao garderobu vrijednu, kako navode  mnogi mediji, nekoliko stotina (da dobro ste pročitali, nekoliko stotina) tisuća kuna. A ta je ista Mirna, koja drži toliku  vrijednost u podrumu, još nedavno plakala mizeriju i žalila se  na loše imovinsko stanje. A ako je garderoba od nekoliko  stotina tisuća kuna “loše imovinsko stanje”, kako se tek nose  oni “dobrog imovinskog stanja”. Što oni oblače na se? Svilu i  kadifu? U svakom slučaju, idealno za Uskokove istražitelje, a  i taj navodni lopov je jako pametan. Pa gdje će prodati te  “unikatne” štrace? Tko će kupiti nešto takvo, a s čime ne može  u javnost. Ipak, meni je u glavi samo jedno pitanje. Ako je  tolika vrijednost držana u podrumu, što se onda tek nalazi u  stanu?
SAME OLD STORY
Kao što znamo, nije lijepo udarati čovjeka koji bespomoćno  leži na podu (u stvari uopće nije lijepo nekoga udarati, a ovo je  samo figurativno), ali moram se samo kratko osvrnuti na još  jedan u nizu povijesnih poraza Dinama i neulaženja u proljetnu Europu. Svakom normalnom je već na vrh glave tih  uvijek istih najava, prognoza, a poslije svega i opravdavanja.  Kako ne razumiju da se sve odavno pretvorilo u farsu? Tu farsu  i dalje opravdava HRT-ov novinar Kovačević koji se usudio  frustraciju Dinamovih preostalih navijača zbog 40 godina  neprolaženja dalje od drugog kola, usporediti s frustracijom  engleskih navijača što od ’66. nisu bili svjetski prvaci. Pazite  koja drskost! Usporediti svakogodišnje ispadanje od grčkih i  mađarskih prosječnih klubova s neosvajanjem titule prvaka  svijeta u nogometu. A i da prođu malo dalje u tu Europu, puno  bi im koristilo. Ispali bi od prvog ozbiljnijeg kluba na koji bi  naletjeli. Slaven Bilić je lijepo rekao. Njihova je liga jača od  naše, njihov je klub bolji od našeg, a to što mi volimo  podcjenjivati protivnika, to je naš problem.
PREŽVAKANE ŠALE
Totalno sam cijepljen protiv svakog oblika plesa, zbog čega  ne gledam nikakve balete, folklore, a osobito ne “Ples sa  zvijezdama”. Kako ne gledam, tako i ne komentiram, ali mi je  jedna najava upala u uho. Voditelji nas pozivaju da gledamo  finalnu emisiju, a oni već unaprijed “znaju tko će pobijediti”, i  odmah nam uz osmijeh objašnjavaju svoju šalu, jer će “pobijediti par s više vaših glasova”. E, moji šaljivci s HRT-a. Tu  foru je davno rekao Vidoviti Milan kada ga je neka ženska  pitala kada će dobiti na lotu, a on je lijepo objasnio da će dobiti  onoga dana kada ona djevojka koja na tv-u izvlači kuglice s  brojevima izvuče iste one brojeve koje je gledateljica precrtala  dan ranije. Ah. Šali nikada kraja.
ONI ULAZE NA MALA VRATA
S obzirom na to da “Supertalent” Nove TV traje po nekoliko  sati, a onda ga još i repriziraju, teško je ne pogledati ga. A ja  upao baš na finalnu emisiju. I sve je to lijepo, neka se ljudi  vesele i natječu, ali mi je jedna stvar malo zasmetala. U najuži  su izbor upale jako uvježbane plesne skupine, izvrsne pjevačice, simpatična djevojka s dresiranim psićem, odlična mala  gimnastičarka i jedan harmonikaš. Da, harmonikaš. Momak je  dobar, brzoprst i sve što uz to ide, ali hebi ga. Što je god  odsvirao, mene je podjećalo na narodnjake. Sav taj sitan vez  mene asocira na neko kulturno-umjetničko folklorno društvo  iz južne Srbije i na ono što se ovdje posprdno zove cajkama.  Zna se da ja kao kršćanin i demokrat nemam ništa protiv toga,  ako to ostane u okvirima u koje takva umjetnost i spada, ali to  što je harmonika dobila toliko glasova gledatelja (drugo  mjesto među 2 tisuće prijavljenih), jasno govori da je situacija  ozbiljna i da treba dobro pripaziti. Da se razumijemo, nemam  ništa protiv momka i harmonike, ali da nešto nije u redu –  nije.
P.S. Kako im se više ne gadi ponavljati onu frazu: “Ali  moram napomenuti da su svi naši natjecatelji večeras pobjednici…” To su rekli bar dvadeset puta u zadnjih pola sata  emisije.
BAHATOST NA DJELU
Prošli smo tjedan jedva ostali živi od izbora u Hrvatskom  nogometnom savezu i cirkusa koji se tamo odvijao, a i od  novinara koji su sve to jedva dočekali. Neću ja sada o tim  sukobljenim stranama, nego bih samo napomenuo da ne znam  kako bih to sve nazvao. Ako napišem “ciganska posla”, s  pravom će se pobuniti Romi što ih uspoređujem s ovakvima, a  ako kažem da su kriminalci, uvrijedit ću zatvorenike. Iskreno,  kada vidim Markovića, osjećam neke čudne pokrete u svome  probavnom traktu, jer toliku bahatost dugo, dugo nisam vidio.  I na kraju svega samo bih napomenuo jednu stvar. Nikada, ali  nikada mi neće biti jasno kako uz ovakvog nikakvog predsjednika, uz ovakav poluilegalni savez i uz ovakvu jadnu ligu  imamo ovako dobru reprezentaciju. To je za mene nešto  neobjašnjivo.