Dječaci: Mi nismo TBF!

Vojko: Moja baba plače na “Siromašne”. I pita zašto ja pričam takve gluposti jer stvarno imam puno kolača koje mi ona pošalje i nije joj jasno kako se može dogoditi takva stvar da sam ja uvijek gladan

Dječaci su rasturili Maraschino. Koncert im je bio rasprodan danima unaprijed, a unatoč velikoj gužvi i činjenici da je vani lijevala kiša pa je stupanj vlage u klubu bio visok, fanovi i znatiželjnici su se dobro zabavili i čuli uživo hitove splitsko-zagrebačkog trojca. Trenutačno “najvrući” proizvod u hrvatskoj muzici, album “Istina”, također je rasprodan i čeka se novo izdanje, a pjesme s njega broje i po stotine tisuća “klikova” na Youtubeu.
Sa Vojkom Vrućinom, Ivom Sivom i Zondom, umornima nakon koncerta, razgovarali smo u tijesnoj kuhinji zadarskog kluba.
Dočekao vas je krcati Maraschino, a prije dvije i pol godine nastupili ste u Arsenalu pred trideset ljudi.
Zondo: Ma nije. Bilo je bareeem… Šezdeset ljudi!
Od toga punoljetnih dvanaest.
Zondo: Kao i sad.
Kako vam je bilo večeras?
Zondo: Mogli bismo puno srati o tome što sve nije bilo dobro. Ljudi su bili predobri, ali bilo ih je previše. Sto ljudi manje i bilo bi taman.
“Imate li veći klub u Zadru?”
Ovo vam je četvrti u nizu rasprodanih koncerata. Kad se dogodio taj klik, kad ste osjetili da su stvari naglo krenule nabolje?
Zondo: Kad je album izašao.
Ivo: E, kad je izašao novi album na kojem smo radili tri godine i radili smo aktivno na tome da on bude dobro primljen.
Zondo: Postoji li uopće neko koncertni prostor u Zadru u kojem bi mi mogli normalno nastupiti?
Osim Arsenala po veličini teško. Imamo još jedan-dva kluba sličnih kapaciteta kao ovaj… Jedino ljeti, na otvorenom. To je to.
Zondo: A šteta.
Vojko što ti kažeš? Zadarska publika te dočekala vičući tvoje ime prije koncerta. Jesi to očekivao?
Vojko: Pa jesam. Pozdravljam ih, bili su energični, svaka čast.
Uz sličnosti u tome da ste iz Splita, da repate i da u tekstovima spominjete likove iz Star Treka i Cecu, koje su razlike izmežu vas i TBF-a?
Vojko: Mi nismo TBF.
Ljudi vas često stavljaju u isti koš.
Zondo: Pun nam je k… toga.
Što ćete napraviti da se to promijeni?
Vojko: Pobit ćemo sve ljude koji nas uspoređuju s TBF-om.
Zondo: Napravili smo prvi album, napravili smo drugi album. Što još trebamo napraviti?
Ne znam, ubijte se. (nismo trojcu sugerirali suicid, već smo htjeli biti duhoviti uz referencu na njihovi pjesmu “Samoubojstvo”, op.a.)
Baki nije jasno…
Slušaju li vaše bake i djedovu vašu muziku? Jesu čuli pjesme s novog albuma?
Vojko: Moja baba plače na “Siromašne”. I pita zašto ja pričam takve gluposti jer stvarno imam puno kolača koje mi ona pošalje i nije joj jasno kako se može dogoditi takva stvar da sam ja uvijek gladan.
Zondo: Moja baba razmišlja o kraju svijeta i svaki put kad dođem mi govori da su ovo posljednji dani, da su došli znakovi s nama, da se bliži kraj, novi Jeruzalem, nešto tako.
Jel još onda upališ Lovrinac?
Zondo: Ne nego je onda zezam jer vjeruje u Boga i tako… Smiješno mi je.
Spominjete francuski film u jednom stihu…
Ivo: Da, to sam ja. Radi se samo o igri riječi jer na kraju francuskog filma piše ‘fin’, a ja ističem da sam jako fin čovjek.
Zondo: I odgovor na pitanje jesmo li ikada pogledali ijedan francuski film: jesmo. Grimizne rijeke.

Vratili bi Hitchensa, a ne Jobsa

Umrli su Steve Jobs i Christopher Hitchens. Koga biste radije vratili i zašto?
Ivo: Definitvno Hitchensa, čiji sam veliki fan. Mislim da čak i ljudi koji se ne slažu sa Hitchensovim stavovima moraju pozdraviti briljantnost njegova uma, nevjerojatno preciznu retoriku, hrabrost potrebnu za suprotstavljanje vladajućim strukturama kao i vladajućim strujama misli i ono najbitnije – dobre namjere. Osobno ne vidim vidim niti jedan razlog za vraćanje onog lika u crnoj dolčeviti koji prodaje preskupe dobro dizajnirane proizvode.
Zondo: Jobs je iza sebe ostavio detaljne planove za upravljanje kompanijom i neće se puno toga promjeniti u Appleu idućih par godina radi njegove smrti, ali Hitchensov svaki javni nastup, svaka debata u kojoj je sudjelovao sa religijskim apologeticima je bila čisto zlato. Nedostajati će mi pojavljivanje njegovih svježih debata na youtubeu, nedostajat će mi njegova pojavljivanja na televiziji uživo i igranje sa glupim voditeljima, lik je bio megamozak. Jednostavno nema čovjeka koji tako argumentirano i lako debatira ljudsku glupost, ali ne hladno, ne pristojno, nego strastveno i sarkastično, sa savršenim komičnim tajmingom. Svi koji su sjeli nasuprot njega su se mogli samo moliti da ne ispadnu toliki idioti kakvi zapravo i jesu, ali šanse da dobiju debatu po bilo kojem kriteriju su im bile ravne nuli. Njegove debate su mi zabavnije od većine stand-up komičara, nedostajat će mi to puno.

Zašto Zadar nije htio “Punjene paprike?”

Prije dvije i pol godine trebali ste snimati i spot u Zadru, za pjesmu punjene paprike. Od toga na kraju nije bilo ništa jer niste dobili dozvolu od Grada. Što se točno dogodilo?
Vojko: Neću ti reći.
Zondo: Evo ja ću ti reći. Dogodilo se to da smo mjesecima pokušavali dobiti dozvolu da snimamo na Pozdravu Suncu. Gradonačelnik nam nije htio dati dozvolu jer je papak. Mi smo rekli da ćemo doći ko najnormalniji ljudi, ko i svi što se slikaju i samo snimiti spot. On nas je otkačio. Onda sam kasnije vidio da je tamo Massimo snimio spot i neka žena iz Portugala, nemam pojma… I baš mi je to bilo bezveze.
Ivo: Jednom smo čak doputovali iz Splita ovamo s dva auta, šest cura i cijelom opremom za koju smo platili iznajmljivanje i Pomorska policija nas je otjerala i nije nam dala da snimamo.
Što mislite bi li sad bila ista situacija?
Ivo: Da.
Vojko: Da.
Zondo: Da. Jer su političari uvijek kreteni. Ne rade svoj posao. Ne žele preuzeti odgovornost, a žele uzimati pare. To su ti i takvi likovi.