Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Novo zlato Maraštini Trifuna Poljaka

21.12.2013. 23:00
Novo zlato Maraštini Trifuna Poljaka


Uvijek imam tremu i strahopoštovanje kad govorim o vinu. Vinogradarstvo i vinarstvo su teška grana, a vino živa materija, rekla je mr. sc. Velinka Runjić obraćajući se sudionicima 3. susreta Hrvatskih vinoljubaca, priredbe koja je protekle subote upriličena u triljskom hotelu Mihovil.
 Ona i njezino stručno povjerenstvo ocijenjivali su mlada vina, hrvatski beajoulais („bužole”), koja su dostavili vinari iz svih krajeva Dalmacije, od Konavala do Paga.
Hrvatski beajolais
– Na sljedećem susretu očekujemo i vinare iz kontinentalne Hrvatske, najavio je Ivan Tvrdeić, izvršni predsjednik udruge Hrvatski vinoljupci. Prema njegovim riječima malo koja zemlja na svijetu, na tako malom prostoru ima takovo bogatstvo autohtonih sorti vina, kao što ih je u našoj Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj. Time se možemo ponositi, ali i više negoli do sada valja nam čuvati i razvijati tradicijsku kulturu, proizvode i vrijednosti koje smo naslijedili. Kako su Francuzi od svog „bužolea”, mladog vina koje se pravi od crvenog grožđa, napravili bogatstvo, izvozeći ga u sve zemlje svijeta, mogli bismo s vremenom i mi jer naša mlada vina nisu ništa slabija, uvjeren je Tvrdeić.
Lipo Ivan zbori, nema što, ali da vidimo najprije kakvi su rezultati netom završenog ocjenjivanja, što su s nestrpljenjem iščekivali svi vinari i ljubitelji dobre kapljice okupljeni u velikoj dvorani triljskog Mihovila.
 – Nije loše. Dalmacija je kolijevka crnih vina, ali sve su bolja i bijela vina, njihova kakvoća raste iz godine u godinu, otkriva Velinka. Ona je posebice pohvalila vinare sa zadarskog područja. Napredak je, kaže, strašno velik, postajemo prepoznatljiva vinogradarsko- vinarska regija što i ovaj put najbolje potvrđuju postignuti rezultati.
Zlato generala Džanka
U jakoj konkurenciji crnih vina šampion je Syrah, berba 2013., Željka Vrsaljka iz Nadina. Zlatna medalja pripala je mladom Babiću, proizvođača Dane Slavića iz Skradina, a među srebrnima našli su se ovogodišnji Merlot PZ Masline i vino iz Polače i Couve OPG-a Bačić iz Podgrađa kod Benkovca. Polusuho vino sa 16 posto alkohola.
– Ajme, što je dobro, otelo se jednoj mladoj dami koja očito voli jaka vina koja, kao Božina, “malo sladnu”.
Ni kod bijelih vina ništa lošije. Doduše, Malvasija dubrovačka poznatog, iskusnog  vinara Andre Crvika iz Konavala kod Dubrovnika „za dlaku” je otela šampionsku titulu ovogodišnjoj Maraštini zadarskog, po stažu novopečenog vinara Trifuna Poljaka. Njemu je pripala zlatna medalja i plaketa. Od bijelih vina zlatom se okitio još samo ratni genaral Luka Džanko. On živi u Splitu, ali otkako je umirovljen često ga se može vidjeti u obiteljskom vinogradu u rodnim Perkovićima ili u obližnjim Miljevcima.
 – Lipo je imati svoje vino i s prijateljima se nadmudrivati čije je bolje, kaže Džanko. Uzgaja debit, zlatu se nije nadao pa je zadovoljstvo tim veće.
Iznenađenje Bože Bačića
Još veće je iznenađenje zavladalo kad je objavljeno da je (pazi sad!) bijelo vino, kupaža maraština/debit/ugni blanche/ Bože Bačića osvojilo srebrnu medalju.
Otkud Boži bijelo vino, upitaše se mnogi. Svatko upućeniji naime zna da Bačić u svom ekološkom vinogradu na gotovo 20 hektara uzgaja isključivo crne sorte – merlot, syrah i cabernet souvignon. Za bijelo nitko ne zna.
 – Au, baš mi je drago, kaže Božo i ne krijući zadovoljstvo za naše čitatelje otkriva kako ispod Asserije, a malo iznad željezničke pruge ima omanji stari vinograd posađen prije tridesetak godina. Vino iz tog vinograda nikada dosad nije slao na natjecanja i drži ga, kaže, isključivo za kućnu uporabu.
– Znači da nešto vridi, baš mi je drago, ponavlja Božo dajući do znanja da će se i tim vinogradom malo više pozabaviti. Radit će vino da vidi u kojem pravcu će ići, a onda jednog dana, tko zna – možda se odluči i na veću proizvodnju vina od bijelog grožđa.
Mimo očekivanja, ovaj put samo brončano odličje dodijeljeno je Muškatu žutom iz ovogodišnje proizvodnje polačke PZ MasVin. – A eto događa se, prokomentirao je sliježući ramenima i s podignutim obrvama Radoslav Bobanović. Samo da znaš to nije onaj poluslatki koji tek dozrijeva, za koji ja volin reći da se ne pije već srče s pupka. Sad ćeš viditi kad završi ceremonija proglašenja i kad otvorin onaj iz 2011., koji je pobra priznanja od Sabatine do Decantera u Londonu, govorio je Rade i – kako je obećao tako je i napravio. Uz taktove sastava EPP i „lagano” predjelo od domaćeg sira i pršuta, juhu od zelja na bravetini, pa arambašiće, domaće divenice , teletinu ispod peke i druge triljske delicije, krenula je gastro šetnja Dalmatinskom zagorom. Stiže i obećani Muškat žuti, berba 2011.
– Nema ništa boljeg od dobrog vina, a ovo je među najboljima koje sam dosad probao, rekao je umirovljeni general Džanko. Osim toga vinoljupci su imali prigodu kušati i Shiraz, berba 2012., vrhunsko vino iz iste MasVinove konobe. Vinski đir po Dalmaciji nastavio se uz Crvikovu Malvasiju, prvo diplomatsko vino u Hrvata, uživalo se u voćnom okusu Pošipa i Misnog vina iz Čare na Korčuli, Dingača i Postupa iz Potomlja na Pelješcu, šibenskog Babića…
Vino, prijatelji i žene
– Zaslužuje sva odličja, rekao je i ove godine kao i lani general Džanko kad je na stol došla Nadinska rana, berba 2010. Osim Vrsaljkovih, MasVinovih i Bačićevih, on poznaje i vina Mladena Anića, Šime Škaulja, Tomislava Glavića… Raduju ga njihovi uspjesi jer Džanko je sudjelujući i zapovijedajući u svim važnijim akcijama od južnog bojišta do Bljeska, Maslenice i Oluje, dobar dio Domovinskog rata proveo na zadarskom području.
– Divim se kako su ljudi u Ravnim kotarima obnovili i posadili nove vinograde, uredili podrume i vinarije gdje iz godine u godinu prave sve bolja vina. Svaka čast, reče Džanko, nazdravljajući i Bobanoviću kojega zna iz ratnih dana.
– E moj generale, a poslije Oluje nismo imali vina za napiti se, podsjeća Bobanović. Da je netko tada rekao da će se u Zadarskoj županiji proizvoditi četiri milijuna litara vina, što vrhunskog što kvalitetnog, proglasili bi ga luđakom, kazao je Bobanović. Kad je izišao za govornicu nije propustio spomenuti kako je PZ Maslina i vino Polača razminirala i na opožarenom šumskom zemljištu podigla 60 ha nasada vinograda, smokava i maslina. Sve ekološka proizvodnja. U sedam godina od mina do vrhunskog vina, poentirao je u svom stilu Bobanović.
Riječ po riječ, gutljaj po gutljaj i 3. susret Hrvatskih vinoljubaca bližio se kraju.
Počeli smo ovaj tekst citirajući uvaženu enologinju mr. Velinku Runjić pa ajmo ga i završiti: – Ne kaže se slučajno da ljepotu neke zemlje čine lipe žene i vino.
Naš pjesnik Tin Ujević je govorio da svaki čovjek u životu treba imati svog prijatelja, posao, ženu i svoje vino. Kad su ga upitali čega bi se najprije odrekao rekao je: – Najprije žene pa profesije, a vina – nikada!