Izgubio je 58 kilograma, dobio samopouzdanje i »glavnu« nagradu - svoju Saru

Slika korisnika martinazd
Zadranin Marino Marušić (27) otišao u Život na vagi i vratio se u život
Djed je obožavao nas djecu. Znao mi je reći da će mi dati 100 kuna za svaku kilu koju skinem. Onda je umro djed, od mog tate tata, a nakon 10 mjeseci je umro i moj tata. To je bio šok. Umro je iznenada, od moždanog udara. A često mi je govorio da odem na Život na vagi, dan prije mi je govorio da moram smršavjeti. Nisam mu stigao reći da sam se prijavio, priča Marino
Arif SITNICA
Prekrasno je kada ti se život preokrene - na osmijeh i sreću

 Otkako je 27-godišnji Zadranin Marino Marušić otišao na Život na vagi, vratio se u - život. Izgubio je 58 kilograma, vratio samopouzdanje i smisao života i dobio »glavnu« nagradu - svoju Saru.

- Da nisam ništa drugo dobio od te emisije, a jesam jako puno, bolju curu nisam mogao naći. To je jedna koja se nađe u 100 godina. Znam reći u šali, kud je baš na mene naletila klošara, a ona želi biti doktorica, govori kroz smijeh simpatični Marino kojeg smo posjetili na poslu u kafiću na zadarskom kolodvoru.
S tacnom u ruci, on je svoj na svome, a raditi se mora. Po Zadru ga sad zaustavljaju ljudi, mnogi mu žele dati podršku i čestitati što je ustrajao.

Imao je 167 kilograma, a kaže da bi došao i do 200

- U emisiji sam naučio jako puno. Prvo, o prehrani, kako jesti zdravo, a ukusno. Navikne se čovjek na takav režim. Nekad si možeš nešto priuštiti. Treba samo sljedeći dan nastaviti hraniti se dobro i trenirati. Sad treniram malo u boksačkom klubu Ares, malo sam doma. Puno mi pomaže naš Zadranin Miro Bajlo koji je bio prošle godine u Životu na vagi. Kozmetičarka u salonu Gordana mi je darovala skupocjene tretmane za mršavljenje i zatezanje kože nakon mršavljenja. Svi mi žele nešto pokloniti, a ja bih platio, neugodno mi je ovako. Ljudi su divni, svi mi žele nekako pomoći da ostanem na pravom putu i zahvalan sam im na tome, govori Marino.
Imao je 167 kilograma, a kaže da bi došao i do 200, da nije otišao u emisiju. Potaknuo ga je njegov otac.


»Pio sam, kockao, izlazio. Kako je raslo nezadovoljstvo, tako sam utjehu nalazio u hrani. Osjetio bih se bolje nakratko, a nakon toga, nastupa tupilo još veće. Volio sam se lijepo obući, nisam više ni to mogao. Sport sam obožavao, posebno košarku. Nisam mogao više igrati. Još kad ti se netko naruga, potpuno potoneš. Bio sam na fizičkom i psihičkom dnu«

Marino MARUŠIĆ

- Svi su mi iz moje obitelji govorili da moram smršavjeti, da to nije dobro za mene, nisam uopće shvaćao da mi žele dobro, samo su mi išli na živce. Posvađao bih se, nije bilo tvrdoglavijeg od mene. Djed je obožavao nas djecu. Znao mi je reći da će mi dati 100 kuna za svaku kilu koju skinem. Onda je umro djed, od mog tate tata, a nakon 10 mjeseci je umro i moj tata. To je bio šok. Umro je iznenada, od moždanog udara. A često mi je govorio da odem na Život na vagi, dan prije mi je govorio da moram smršavjeti. Nisam mu stigao reći da sam se prijavio, govori Marino.
To je, kako kaže, bilo prvi put da je nešto loše u njegovom životu rezultiralo s nečim dobrim.

Nije bilo lako na televiziji ogoliti i dušu i tijelo

- To me jako motiviralo i znao sam da moram to napraviti za mog oca. Nije bilo lako na televiziji ogoliti i dušu i tijelo. Stati na vagu pred punim studijom i kamerama. Treninzi su bili jako naporni, pogotovo po vrućinama. Ljudi misle da si lijen, da nećeš, da zabušavaš, a mislim da bi i ljudima u formi bilo teško trenirati u tim uvjetima. Odnosi u kući su bili odlični, ljudi su jako dragi i, nekako, svi smo u ‘istom sosu’. Ali dobili smo šansu za novi život. Sad znamo kako dalje i znamo da ima rezultata, govori Marino.
Slagao se sa svima, a posebno sa 18-godišnjom Slavonkom Sarom Sitarić. Sara je do neki dan bila kod njega u Zadru na 15-ak dana, a Božić će provesti svaki sa svojom obitelji jer Marino mora raditi.


»Sad treniram malo u boksačkom klubu Ares, malo sam doma. Puno mi pomaže naš Zadranin Miro Bajlo koji je bio prošle godine u Životu na vagi. Kozmetičarka mi je darovala skupocjene tretmane za mršavljenje i zatezanje kože nakon mršavljenja. Svi mi žele nešto pokloniti, a ja bih platio, neugodno mi je ovako. Ljudi su divni, svi mi žele nekako pomoći«

Marino MARUŠIĆ

- Posjećivat ćemo se kako uspijemo, u kontaktu smo uvijek, kaže Marino, koji u svojoj »velikoj« fazi nije imao cura.
- Nisam uvijek bio debel, imao sam nešto cura, ali ništa vrijedno spomena. Sve to prije nije bio život. Nizali su se problemi jedan za drugim. Slupao sam u prometnoj nesreći automobil koji sam tek bio kupio, uvijek sam radio, nikad nisam imao novaca. Pio sam, kockao, izlazio. Kako je raslo nezadovoljstvo, tako sam utjehu nalazio u hrani. Osjetio bih se bolje nakratko, a nakon toga, nastupa tupilo još veće. Volio sam se lijepo obući, nisam više ni to mogao. Sport sam obožavao, posebno košarku. Nisam mogao više igrati. Probao sam na dijetu, ali rezultati su bili slabi. Još kad ti se netko naruga, potpuno potoneš. Bio sam na fizičkom i psihičkom dnu. Rekao sam, idem na televiziju pa makar se osramotio. Na kraju sam dobio priliku za novi život, zadovoljno će Marino.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3.3 (6 glasova)