IN MEMORIAM Treba htjeti, treba htjeti pa da vidiš kud se leti

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika isikiric
Zadarski košarkaš Milan Komazec (76) preselio je u nebesku vječnost
Autor: 
Uoči skoro svakog treninga smo igrali dva na dva ili tri na tri i svatko od nas je htio imati Zeku u svojoj momčadi jer je bio izuzetan šuter - kaže Vlado Vanjak
Revijalna utakmica na Murteru 1979., stoje slijeva: Rudo Galić, Jure Fabijanić, Petar Popović, Milan Komazec, Nikola Olujić, Zdravko Jerak; čuče slijeva: Drago Čulina, Emil Vladović, Ivan Dellavia

Prije tri dana napustio nas je Milan Komazec, trofejni košarkaš Zadra iz generacije koja je pisala povijest grada košarke. Fizički nadaren igrač, pogotovo za svoje vrijeme, i izvrstan šuter sa Zadrom je osvojio tri naslova prvaka Jugoslavije (1965., 1967. i 1968. godine) i jedan jugoslavenski kup 1970. godine.
- Za Zeku mogu reći da je bio stvarno osebujna ličnost. Plijenio je svojim umijećem spajanja ljudi. Što se tiče košarke, bio je izuzetno kvalitetan trening igrač koji svoje sposobnosti, nažalost, nikada nije kapitalizirao kroz utakmice. Uoči skoro svakog treninga smo igrali dva na dva ili tri na tri i svatko od nas je htio imati Zeku u svojoj momčadi jer je bio izuzetan šuter. Tih smo dana govorili: »Nema bržeg zeca od našeg Komazeca«. Svi pamte njegove poznate riječi nakon što je Zadar 1965. osvojio prvenstvo: »Treba htjeti, treba htjeti pa da vidiš kud se leti«. Mislim da i dandanas lete on i svi koji su ovog trenutka zajedno s njim gore – s tugom u glasu prisjetio se svog nekadašnjeg suigrača Vlado Vanjak.
Komazec je dres Zadra nosio u nekom romantičnijem vremenu kada je košarka bila »modus vivendi« u Donatovom gradu, a igrači drugovi, kako na parketu tako i izvan njega.
- Bilo je to posebno vrijeme i teško je ga je dočarati nekome tko danas živi. Biti dio momčadi Zadra, biti među dvanaestoricom košarkaša, bila je posebna privilegija. Onima koji nisu živjeti taj život teško je objasniti našu povezanost. Mi nismo imali prijatelje van ekipe. Bio je to klub u pravom smislu te riječi. Družili smo se i prije i poslije treninga, ali i na parketu. Nismo igrali za velike novce, tek za stipendiju i čaj pokojnog Marija – kazao je Vanjak.
Dio legendarne generacije bio je i Jure Košta koji se u početnim sezonama najvećih uspjeha Zadra probijao u momčad koja je plijenila pažnju gdje god bi se pojavila.
- Ja sam bio najmlađi u tom sastavu, dok su Miljenko Valčić i Komazec bili tek godinu stariji te smo zajedno stasali uz Giergiu, Troskota i Stipčevića. Igrali smo brzu i oku ugodnu košarku koju su svi voljeli. Bilo je to drugačije vrijeme s puno manje materijalizma. Igrali smo za slavu – sa sjetom je rekao Košta.
Kako godine prolaze, a vrijeme radi svoje, među živima je sve manje predstavnika zlatnog doba Zadra i sve manje onih koji mlađim generacijama mogu kazati koju besjedu o ljudima koji su Donatov grad napravili gradom košarke.
- Moram reći da je Komazec bio odličan šuter te fizički vrlo nadaren i sposoban igrač, dok je izvan parketa bio izuzetno kolegijalan i susretljiv - otkrio je nekadašnji direktor KK Zadar.
Prisjetimo se na kraju još jednom riječi Komazeca nakon prvog naslova prvaka košarkaša Zadra davne 1965. godine: »Treba htjeti, treba htjeti pa da vidiš kud se leti«. Leti Zeko, leti… Neka mu je vječna slava i hvala.


Tekstovi aktualni i nakon 45 godina

U tekstu objavljenom u Narodnom listu 6. rujna 1975. Milan Komazec je prokomentirao stanje u zadarskoj ženskoj košarci. Riječi su to koje ni 45 godina kasnije, u nešto promijenjenim okolnostima, nisu izgubile na aktualnosti.
- U isto vrijeme kad su košarkaši Zadra vratili titulu najbolje momčadi Jugoslavije, košarkašice Zadra (jedini ženski sportski kolektiv iz Zadra u najvišem rangu natjecanja) napustile su, poslije tri sezone, društvo najboljih. Time je ženski sport, koji inače vrlo teško postiže kvalitet, najčešće zbog nedovoljnih i loših uvjeta u kojima se radi, izgubio kvalitetnog protagonista jedne lijepe sportske priče. Ovo povlačenje ženske košarke sa scene prošlo je bezbolno, odgovorni ljudi u KK Zadar lagano su od »ženskih digli ruke« očito je razmišljajući puno i ne razbijajući glavu. Ovakav stav motiviran je nedostatkom sredstava za održavanje ženske momčadi u okviru kluba, radi toga što su za njezino takmičenje potrebna velika sredstva do kojih se teško dolazi. Ova tvrdnja mogla je biti zamijenjena pokušajem da se pronađu izvori financiranja, jer u Zadru i oko njega postoje radne organizacije koje proizvode i reklamiraju ženske proizvode i izdvajaju poveća sredstva... Dugogodišnji napori, koji su okrunjeni uspjehom i povratkom u društvo najboljih, za što posebno priznanje pripada treneru Ortiki, presječeni su i Zadar se olako pomirio s odlaskom ženske ekipe iz prvoligaškog društva, iako znamo da svaki iole veći urbani centar želi imati što vise predstavnika u najkvalitetnijem sportskom razredu. Dvogodišnja stanka u kojoj se na žensku košarku mislilo »pro forma« ipak nije protekla bez rada. Priliv mladih igračice je neminovan jer interes za žensku košarku među srednjoškolskom omladinom iz dana u dan je sve vidniji… One sigurno još trebaju učiti, ali šansa je tu i ako je ne iskoriste bit će šteta. Kod nas je već postala tradicija, što je iz osnove pogrešno, da se na nekoga obrati pažnja tek kada je postigao uspjeh. Ovdje to ne bi trebao biti slučaj - napisao je Komazec. Š. ĆURKO


Zadru je pripadao cijelim bićem

Hudi val crne smrti odnio je još jednog našega sugrađanina. U Zadru je preminuo Milan Komazec (Žegar, 18. travnja 1945. – Zadar, 19. prosinca 2020.), košarkaš i novinar. Postavši građaninom ovoga grada u svojim ranim formativnim godinama, Milan je Komazec ušao i u svijet čarobne košarkaške igre. Bio je jedan od mnogih takvih, jedan od onih koji u toj igri vidjehu nešto neobično, nešto što od čovjeka traži cijelo njegovo biće, pa se s vremenom i Milan prometnuo u igrača koji su činili legendarnu momčad što je 1965. svom gradu podarila prvi naslov prvaka bivše države. Jazine od tada i mnogih sljedećih desetljeća bijahu nezaobilazno mjesto svakoga onoga tko volješe Zadar i njegov klub, a Milan svoj doprinos u etabliranje kluba kao gradske znamenitosti davaše niz godina. Igrački doprinos, više ili manje, koliko je trebalo. Bijaše Milan Komazec u postavi koja se okitila i naslovima državnoga prvaka 1967. i 1968., kao i u onoj već mitskoj utakmici u finalu Kupa bivše države 1970. kad Zadar slaviše u Splitu, na opće iznenađenje. Igrao je još nekoliko sezona, ponešto i izvan Zadra, u Orioliku. Milan Komazec nije tijekom igračke karijere, a nije jedini, zanemario ni obrazovanje pa je poslije osnovne i srednje škole, postao student na Filozofskom fakultetu u Zadru. To je bilo dosta značajno za njegovo potonje djelovanje jer se, nakon jednoga kratkoga izleta u trenerske vode s košarkašicama Zadra, opredijelio za novinarsko zvanje. Bijaše vješt u baratanju riječima i rečenicama, a postupno se usavršivši u Narodnom listu, postaše profesionalni sportski novinar u Slobodnoj Dalmaciji. Uvijek držeći svoje dostojanstvo na visokom mjestu Milan Komazec iz profesionalnoga novinarstva otišao je ne svojom voljom (u tim vremenima nedaroviti novinski komesari nemilosrdno su sjekli sve koji bijahu izvan njihovih opskurnih obzora), pa je jedno vrijeme djelovao u KK Zadar. Nakon svega živio je svoj život skromno nikad ne gubeći dostojanstvo, a ni slučajno ni specifičnu humornu žicu koja se u njegovim kazivanjima u pravilu manifestirala minucioznim kazivanjem različitih anegdota u kojima bi, kirurški precizno, opisivao pojedine ljude i pojave. Svojim djelovanjem u Zadru Milan Komazec u stanovitoj je mjeri pridonio i uljuđivanju svoga grada kojemu je, premda u njemu nije rođen, pripadao cijelim bićem. Njegovim preranim odlaskom izgubili smo još jednog dragog sugrađanina. Počivao u miru!

B. PALEKA


»Igrali smo brzu i oku ugodnu košarku koju su svi voljeli. Bilo je to drugačije vrijeme s puno manje materijalizma
Jure Košta
 

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (2 glasova)