Ribolov za pustolovce

Ribolov s poponicama i drugim starinskim ribarskim artima u malom ribolovu, mogao bi postati najuzbudljiviji doživljaj pustolovnog turizma u nas.
Poponice-mriže stajačice bacaju se pokraj obale, ili dublje na pjeskovitim i travnatim dnima, ili na obroncima morskih brakova.
Uz hridinastu obalu, najčešće se love škarpuni, veli glavoči, perge, ćaće, ranji, fratri, špari i ugori.
U dubini poponice pokupe mačke, pse, škarpine, kovače, arbune, trlje, ovčice, mole, sipe, raže i liste.
Otočani, od milja zvani  boduli, bacaju poponice dužine do 33 m, visine 1,5 m usporedno s obalom na 3-6 m dubine, ili na dubinski brak.
Mriža se baca navečer prije zalaska sunca, a podiže ujutro prije izlaska sunca.
Mriža se baca na dno, a pričvršćena je olovom, utegom koji drži mrižu za dno.
Na vrhu mriže nalazi se šuvar, pluto koje osovi mrižu, od dna prema površini.
Boduli najčešće love sa dvi, do devet poponica u nizu. Za bacanje ovih mriža danas je potrebno imati dozvolu i poštovati ribolovni lovostaj.
Poponice su vazda osiguravale prehranu hrvatskog življa na otocima. Višak ulovljene ribe, ili se podili potrebitima, ili se osušio za razdoblje kada se nije lovilo.
Poponicama se ribolov usklađivao s vršama, koje su se bacale iz kajića na posebnim poštama.
Zbog težeg usklađivanja ribolova i težačkih poslova, najčešće se lovilo jednim ribolovnim alatom i to mrižama ili vršama, kako bi se bolje iskoristio dan radeći u poljodjelstvu.
Mladi su predvečer išli u ribolov s ostima, s kraja na mušune, hobotnice, kilavčiće, ili noću s karbitnom lampom, loveći s posebnim mačem napravljenim za tu svrhu.
Dobro bi bilo u ponudu pustolovnog i seoskog turizma uključiti i ovakav ribolov sa starinskim i pomalo zaboravljenim ribolovnim artima.
Vaš Bage