Samozapošljavanje invalida kroz socijalno poduzetništvo

Slika korisnika admin
Petar FABIJAN

Prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, poslodavci koji zapošljavaju najmanje dvadeset radnika, obvezni su na primjerenom radnom mjestu prema vlastitom odabiru i u primjerenim radnim uvjetma zaposliti određeni broj osoba s invaliditetom. Pravilnikom o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom određen je i udio zaposlenih osoba s invaliditetom u ukupnom broju zaposlenih kod pojedinog poslodavca koji iznosi 3 posto u odnosu na ukupan broj zaposlenih kod poslodavca. U suprotnome, od 1. siječnja 2015. godine poslodavci su postali obveznici obračunavanja i plaćanja novčane naknade.

Hoće li, i može li uopće ovakva odredba pridonijeti većemu zapošljavanju osoba s invaliditetom i u konačnici poboljšanju njihova položaja u hrvatskom društvu upitali smo Stanka Panića, dopredsjednika Udruge tjelesnih invalida Zadarske županije.

- To nije način na koji se može riješiti problem zapošljavanja osoba s invaliditetom. Kazne za poslodavce su ionako preniske, te će se njima vjerojatno u konačnici više isplatiti snositi sankcije nego primiti u radni odnos osobu s invaliditetom, osim ako nije riječ o pojedinačnom slučaju kad netko zaposli člana obitelji ili prijatelja, kaže Panić, podsjećajući i na dosadašnju obvezu zapošljavanja osoba s invaliditetom u javnim tvrtkama, koja je uglavnom ostala mrtvo slovo na papiru jer ni javna poduzeća u najvećem broju ne poštuju takvu odredbu ili se ona provodi više forme radi, a ne stvarnog poboljšanja položaja invalida u radnoj sredini.

Stanko Panić, također ističe kako su osobe s invaliditetom dokazano odgovorni i korisni radnici, ukoliko im se omogući da to i pokažu, no to se, nažalost, događa tek u rijetkim slučajevima. Ovaj problem ne rješava se na pravi način, smatra Panić i ističe:

- Najučinkovitije bi bilo da se putem samih udruga koje okupljaju osobe s invaliditetom, a koje bi za to dobile sredstva od države, zapošljavaju osobe s invaliditetom, umjesto što se novac daje za seminare i sl. Takav pozitivan primjer je Socijalna zadruga Prijateljica iz Metkovića koja je nastala iz Udruge osoba s invaliditetom Prijatelj - Metković s ciljem okupljanja osoba s invaliditetom kroz samozapošljavanje, navodi Panić primjer ove udruge iz Metkovića gdje su shvatili da im državne institucije neće uvijek moći pomagati i sufinancirati zapošljavanje članova, te su registrirali socijalnu zadrugu i svoju poslovnu priliku potražili kroz socijalno poduzetništvo.

- Tako sada kroz ovu zadrugu svoju egzistenciju osigurava osam osoba s invaliditetom koji se bave izradom suvenira i recikliranih svijeća, dodaje Panić.

Specifičnost ove i sličnih zadruga je u tome što će se njima pridružiti i druge osobe koje prepoznaju značaj ovakve radno-socijalne inicijative i potencijale uključivanja osoba s invaliditetom u proizvodnju kvalitetnih i traženih proizvoda.

Panić još naglašava kako se problem nezaposlenosti osoba s invaliditetom ne može riješiti niti putem javnih radova kojima država nastoji potaknuti zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno