Uči đače, uči…!

Ako je poraz s Cibonom bio razočaranje za publiku, onda bi se moglo reći da bi mogao biti koristan za momčad. Sagadin je preiskusan a da ne bi i iz poraza u svoj blok zapisao ono što će mu koristiti u bliskoj budućnosti
Što je Zadru i Zadranima donio Kup Krešimira Ćosića? Klupskoj upravi sigurno jednu brigu jer se nisu ostvarile njezine želje da u dva dana dvorana dvaput bude puna. Ono ulaznica što je prodano prvi dan, prodano je, a za drugi dan – koga briga! Jer Zadar nije bio u finalu. Zmagi Sagadinu, pak, polufinale s Cibonom moglo je dobro poslužiti kao svojevrsna provjera je li i u kojoj mjeri svaki igrač usvojio njegova načela, njegove ideje, njegove zamisli o tomu kako igrati, kako igrati protiv zone, kako se braniti, itd. Igračima je polufinale donijelo spoznaju da u ovom trenutku nemaju dovoljno dobru igru kojom mogu nadmašiti Cibonu. A publici? U prvi mah, koju sekundu nakon utakmice, došlo je razočaranje, ali poslije sna svijet uvijek izgleda realnije nego u pijanoj noći , pa je i pogled na sadašnji trenutak prve momčadi Zadra bio bez prevelikih emocija. Tako je, kako je. Ako je poslije finala i osvojenoga trofeja i Velimir Perasović, trener Cibone, kazao da njegova momčad još treba puno raditi, kako je onda tek drugima!
Liga za prvaka
Pogled je, zapravo, usmjeren na Ligu za prvaka i okršaje koji će u tom natjecanju uslijediti. Nedvojbeno će četiri sudionika završnoga zadarskoga turnira i u Ligi za prvaka voditi glavnu riječ i među sobom odlučivati o tomu tko će u završni niz za prvaka. S tog aspekta zanimljivo je da Cibona, Zadar i Split imaju inozemne igrače, jedino Zagreb nema. Međutim, Zagreb je u finalu sa Cibonom u nekim segmentima iskazao igru koja ima nešto, ali je pitanje može li tu razinu Zagreb dovesti u kontinuitet. Splićani su, blago rečeno, negdje u pustinji pa lutaju li lutaju. Cibona? Alan Anderson ključni je čovjek pa nije neobično što Perasović ispred Callowayja gura Princa i što Homana dugo drži na klupi. Ne zaboravimo, u jednom trenu na parketu mogu biti samo dva inozemna igrača. Zato je i Zmago Sagadin u polufinalnoj utakmici imao takve postave u kojima je nastojao optimalno iskoristiti potencijal dvojice koji su u datom trenu bili na parketu. Zato su možda neke zamjene (ne samo Sagadinove) bile na prvi mah malko neobične, ali potreba je takva i treneri će iskoristiti svaku moguću situaciju da prikupe što više korisnih informacija. U petak je, kad smo se već dohvatili te utakmice, Perasović puno više zaradio u kontekstu korištenja inozemnih igrača, ali i Sagadin je mogao saznati koješta bez obzira što nije uvijek bilo onako kako je zamislio. Do Lige za prvaka, dakako, svi će moći raditi na boljitku.
Puno posla
Ako je poraz s Cibonom bio razočaranje za publiku, onda bi se moglo reći da bi mogao biti koristan za momčad. Slično je i Perasoviću bilo poslije prve i druge utakmice sa Zadrom, obje je izgubio, ali u objema i ponešto izvukao dobroga. Sagadin je preiskusan a da ne bi i iz poraza u svoj blok zapisao ono što će mu koristiti u bliskoj budućnosti. Poslije pobjeda s Uniksom Kazanom i Budućnosti u njegovoj trećoj utakmici došao je poraz, a došle su i potvrde da skok nije dovoljno dobar, te da još nije moguće u kontinuitetu igrati visokokvalitetnu obranu. Za napad kao da Sagadin malo manje brine. Bude li prema očekivanjima, dolazak Vladimira Boise – tvrdi Sagadin – poboljšat će situaciju u reketu, ali i dalje će mu zadaća biti na treninzima igračima ulijevati naviku trajne spremnosti na skok i tzv. zagrađivanje. Cibona je nekoliko puta imala i dva, čak i tri napada poslije uhvaćene odbijene lopte. No, obrana nije samo dobar skok nego je obrana i kvaliteta na vanjskoj liniji. Posla je tu puno pa je između ostaloga i zato Sagadin odredio da jedan trening bude već u subotu predvečer. Utjecalo je i to što je momčad već jučer preko Zagreba i Frankfurta otputovala u Kazan, tako da je nedjelja za trening bila izgubljeni dan.