Trgovce ništa ne može iznenaditi

Ovih se dana u mnogim obiteljima razgovara o skupoći, o teškome životu i o činjnici da će mnogi teško preživljavati vrijeme koje je pred nama. Jer, ne samo da nas obasipaju sve gorim najavama, nego je u našim prodavaonicama hrana sve skuplja. To se tako jasno vidi, između dva posjeta istoj trgovini.
Naime, trgovci se nisu dali iznenaditi, ni smesti, ne čekajući zadnji čas za uvođenje novih stopa poreza, onoga koji bi trebao u primjenu idućega tjedna, 1. ožujka. Ali naši poduzetni i okretni trgovci, mislimo prvenstveno na one velike, svoje cijene za brojne artikle su već podigli, a nekima su cijene povišene čim se počelo govoriti o višem PDV-u, kako ih nitko ne bi iznenadio. Naročito kad su u pitanju cijene onih nekoliko artikala kojima bi cijene trebale dolje.
Tako su pojedini trgovci podigli cijene ulju, pa mrvicu spustili, a onda reklamiraju “da su oni cijene ulju već uskladili s novim PDV-om”. Tako su njihove cijene litri ulja od suncokreta sada po tzv. nižoj cijeni gotovo 13 kuna! E, pa sad, iako je cijena ulju dosad baš kod toga velikog prodavača bila skuplja od drugih i opet će, jer je snižena za desetak, a ne za cijelih 13 posto, kako nalaže novi PDV za ulje.
No, osim ulja u našim prodavaonicama su u zadnja dva mjeseca poskupili mnogobrojni artikli iz tzv. košarice prosječnoga Hrvata. Naravno, znamo da je to učinjeno vrlo namjerno prije stupanja na snagu prvoožujskoga novoga harača na naše živote, a znamo i zašto, zbog privida da kada se uvede nova stopa poreza, oni ostaju na starim cijenama! Tako smo zabilježili da su poskupjeli svi mliječni proizvodi, pa i samo mlijeko proizvedeno u Hrvatskoj, brašno je poskupjelo, šećer, a osobito higijenske potrepštine. Deterdženti, sapuni, omekšivači, razna kozmetika…
Mnogi naši građani čiji su novčanici sve tanji i sve veći broj ih nema novaca ni za najosnovnije ljudske potrebe, snalaze se kako znaju i umiju. Sada kupuju sve manje, jedu sve manje i to sve nekvalitetniju hranu. Jer, kupuju ono što je jeftinije, a znamo da je jeftino i uglavnom nekvalitetno, osobito hrana. Ta nekvaliteta će se sigurno odraziti na zdravlje ljudi, posebno djece, onih koji rastu i trebaju zdravu i kvalitetnu hranu.
Priča se, a potvrdila su za neke mliječne proizvode i službena ispitivanja da u najvećem dijelu sireva što ih nude naši trgovci i nema mlijeka (?), da jogurti sadrže previše šećera, što kod djece izaziva između ostaloga i agresivnost. U paštetama što jedu uglavnom djeca, da nema mesa ni približno koliko bi trebalo biti i slično.
Dobro, ako nemamo mesa, neki kažu da jedemo ribu. Na zadarskoj ribarnici, gdje je uvijek obična plava riba najskuplja na Jadranu, jučer su, primjerice lokarde bile po 30 kuna! A samo dva dana prije po 20 kuna. Kažu ribari ili šverceri, što nitko točno ne zna, da je to posljedica najnovijeg poskupljenja goriva. Pa odmah 50 posto skuplje! Srdele su na riječkoj ribarnici 10 kuna, u Splitu isto, a u Zadru nikad nisu bile manje od 20 kuna.
I tako spomenimo kako se hrvatski proizvođači hrane i trgovci žale da sve manje prodaju, kako ljudi ne kupuju. Kome to oni misle prodavati, zar onima koji spadaju u dvije trećine Hrvata koji su svakim danom sve siromašniji. A polovica od njih živi ispod granice siromštva, kopa po otpadima, moli na ulici kunu dvije. Hrvatske proizvode malo kupuju čak i hrvatski bogataši, oni koji su bezobzirno opljačkali te dvije trećine stanovništva, i koji ni sada, a izgleda ni ubuduće neće vraćati oteto, čak ni porez na to neće platiti! Eto, to je nama naša politika sve sredila.