Kako se razboljeti od zdravlja?

Slika korisnika mkvanja
Moždani udar
Autor: 
Svaki put kada čovjek prenaglašava samo jednu svoju komponentu, bilo dušu, bilo tijelo neizostavno strada cijeli čovjek

Ja sam smrtan čovjek. U prirodi moga tijela je da će ga pohoditi sestra  smrt. I raspast će ga. Ja sam bolestan čovjek. Bolest nagriza moje smrtno  tijelo.

Fenomenalni Robert Torre u knjizi ‘Ima li života prije smrti?’  dijagnosticira stanje stvari današnjega uma čovjeka i ponašanja prema  bolesti i smrtnosti. Na početku je smrtnost, a ne bolest. Ne dolazi smrt  zbog bolesti. Neću zdravljem otkloniti smrt.

Naše doba je vrijeme tijela. Kako je Srednji vijek prenaglašavao dušu, a  prezirao tijelo kao zamak duše, tako se nije prezalo od toga da se kroz  plamen otkloni tijelo, kako bi duša slobodno otplovila u Vječnost.  Svećenici i vjera, koja se često prometala u religijsku ritualnost, bijahu  glavni razvodnici kako živjeti i kako se ponašati.

Suvremeni svećenici postali su liječnici, nutricionisti i totalitarni  vegani. Zdravlje se pretočilo u ‘zdravljaštvo’ sa svim relogioznim  konotacijama. Nije važno kako živjeti, nego koliko živjeti. Suvremeni  čovjek konstantno glavinja od jedne dijagnoze do druge, od jedne  prevencije do druge. Zdravljastvo nas nagoni da se čuvamo, a ne da  živimo. Zaboravilo se živjeti. Postignem li zdravlje, dostići ću zadovoljstvo  i sreću. Mozak i funkcije u mozgu zamijenile su esencijalno čovjekovo ja.

Svaki put kada čovjek prenaglašava samo jednu svoju komponentu, bilo  dušu, bilo tijelo neizostavno strada cijeli čovjek.

Čovjek je kompleksno biće. Čovjek je trojstveno biće. Čovjek je smrtno  biće. I ako fascinantna znanost produži čovjekove dane na majci Zemlji,  ne znači kako će čovjek ispuniti svoju temeljnu čežnju: biti Slobodan, biti  sretan, biti prihvaćen u ljubavi.

Kao kršćanin, podijelit ću sa vama, sadržaj svoje vjere. Ja sam  trojstveno biće: tijelo, duša i duh. Mome tijelu trebaju: hrana, svježi zrak,  vitamini. Mojoj duši koja izvire iz procesa moga mozga trebaju: dobra  knjiga, Beethovenov klavirski koncert, prijateljstvo, ljubav, Murtićeva  slika… Mome duhu treba Bog. Ne naučeni bog. Ne izmaštani bog. Ne slika  boga nekog svećenika ili gurua. Živi Bog, Božji Bog. Bog moj stvoritelj, a  ja njegovo stvorenje. Od nečije slike boga, mogu se razboljeti, od Božjega  Boga zdrav sam kao dren. Pa i onda kada sam bolestan kao splitska  palma.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 4 (1 glasova)