Jedva čekamo zapjevati pred osam tisuća Zadrana!

Vidimo da su karte planule i da su ljudi zainteresirani i to dokazuje da ovo što radimo je dobro. I zato je odgovornost tim veća, a s tim je nastala, neću reći trema, ali možda jedna pozitivna trema kao nekakvo iščekivanje, da se jedva čeka kad će to krenuti

Tko može utrpati najviše spize u džep kada je švedski stol u blizini i kako se snalaze s ljepšim polovicama kada treba ići na put? Prigovaraju li im šefovi zbog prečestih gaža, a i kakva im je kolekcija mudanti s pozornice – to je samo dio pitanja na koja smo od zadarskih Intrada uspjeli dobili odgovore sjedeći u konobi s deset stalnih članova, nakon jedne od mnogobrojnih probi u Providurovoj palači. Naime, za današnji veliki koncert na Višnjiku treba upregnuti sve snage. Karte su već rasprodane, no domaće je ipak domaće – i valja se pokazati u punom sjaju.
*Ima li treme zbog nastupa pred zadarskom publikom?
Davor: Radi se o velikom auditoriju od osam tisuća ljudi, a to nije mala stvar. Istina, mi smo dosad pjevali pred većim auditorijem na Poljudu kada je bilo 14-15 tisuća ljudi, no ovdje pred svojom publikom javljaju se neki novi momenti, neki pozitivni adrenalin i osjećaj užasne odgovornosti. Vidimo da su karte planule i da su ljudi zainteresirani i to dokazuje da ovo što radimo je dobro. I zato je odgovornost tim veća, a s tim je nastala, neću reći trema, no možda jedna pozitivna trema kao nekakvo iščekivanje, da se jedva čeka kad će to krenuti. To su vam kao oni koji su na startu i kaskaju nogama na podu i jedva čekaju da se krene. Veselimo se toj večeri, nadamo se da će vrijeme biti dobro i da neće padati kiša.
I Oliver je privukao 300-400 ljudi!
*Jeste li očekivali da će ulaznice planuti u tako kratkom vremenu?
Davor: Očekivali smo veliki interes i znali smo da će se Višnjik napuniti, ali nismo znali da će to biti takva brzina i takav tempo. Očekivao sam da će do zadnjeg dana biti ulaznica. No, ovo da su ulaznice nestale tjedan dana ranije mi je stvarno neshvatljivo. No, moram priznati da je tu i Oliver Dragojević sa svojim Dupinima koji je privukao publiku (Barem 300-400 ljudi! – dovikuju sa strane). On je naš prijatelj koji se uvijek pojavljuje u zaokruženim godinama našeg djelovanja.
*S obzirom da dosta putujete, posebice u zadnje vrijeme, kako vam žene reagiraju na to?
Davor: Nakon 24 godine, koliko već radimo, naše žene su naučile da idemo. To je jako interesantno, jer zapravo najmanje nastupa imamo u Zadru.
Tomislav: Ma kad nema šoldi, onda te i šalju da ideš! (smijeh)
Davor: Ajde, ajde pa nisu takve. One s nama žive i doživljavaju sve to skupa. Barem to ja gledam tako sa svoje pozicije, a i vidim da i druge žene rado dolaze, pomažu i same se između sebe već dovoljno poznaju da se rado zaustavljaju na piću, što bi se reklo.
*S obzirom na slavu koja raste i dalje, prepoznaju li vas na ulici?
Tomislav: U Zadru nas poznaju već 25 godina, ali kako nas poznaju po cijeloj Hrvatskoj to je već fenomen. Ja se barem nisam tome nadao pa evo i u Splitu gdje nas toliko vole da je to priča za sebe. Nema miseca, a da nismo tamo, da nas netko ne zove. Bolje pisme znaju od samih nas.
*Ima li povlačenja za rukav po cesti?
Tomislav: A malo.
Davor: Ovo što nam se dogodilo, dogodilo nam se dosta kasno. Volim reći “Da smo bar deset godina mlađi” pa pokušavamo malo pomladiti ovaj naš sastav. (“Nama je došlo taman, i prerano!” dovikuju sa strane). No, činjenica je kad se pojavimo i u Slavoniji, mlade ženske kažu “Uuu, dolaze Intrade, idemo to gledati!”, jer nas sude kroz pjesmu, a ne kroz oblik. I onda kad nas vidu, ovako pomalo eli… Ma zadovoljne su one s pjesmom, ali mudante koje su pripremile bacat prema nama ipak zadrže kod sebe (smijeh).
Trebali su otvoriti Višnjik
*S obzirom koliko vas je, uspijete li napuniti džep?
Nenad: Uspije Zdene kad budu ovi švedski stolovi! (smijeh). Samo, onda neko napuni, a nekome je i malo.
Zdene: Eto na, svi po Zdeni, a svako nije ispod 110 kili!
*A je vas takla recesija?
Tomislav: A vidit ćemo ovo lito. Sad je još rano.
*S obzirom da radite i druge poslove, kako balansirate sa šefovima?
Vinko: Ja bi stvarno istaka i pohvalija, da otkako pivam u klapi da nikad nisam imao problema. Tako me dobro razumiju da sam se čak iznenadio i svaka im čast.
Već ste dobili Porina za najbolju klapsku izvedbu, a i ove godine ste nominirani. Što vam to predstavlja?
Tomislav: Lipo se naći u tom društvu. Imamo dvije nominacije, a posebno nam je drago što su te nominacije u “a capeli”.
Davor: Jer, u zadnje vrime se pričalo da smo se makli od “a capele”, a mi smo onda snimili jedan album, “Kameni grad” s kojim se misli na Zadar, na kojem su sve pjesme izvedene na omiškom festivalu “a capela”. Komisija koja je vrednovala taj album je zaključila da je on i u kulturološkom smislu zanimljiv, jer podvlači etno glazbu zadarskog kraja. To je početak zadarskih klapskih buđenja, ne samo kod nas nego i kod drugih klapa. To je ono što je i falilo Zadru.
Je li vas prošlo negodovanje što niste otvorili dvoranu na Višnjiku?
Tomislav: A meni će uvik biti krivo. I sama prodaja ulaznica to govori, da imamo podršku građana. Jer, kad čovik piva pa kad vidi da ljudi zaplješću i da znadu tvoje pisme, to je nešto najlipše i znak je da radimo kako Bog zapovida.
Ante: Kada vidiš da mu mobitel zvoni po našoj pismi, to je ono nešto.
*Biste li se opet prijavljivali za Eurosong?
Tomislav: Iduće godine? Bi! Lipo nam je bilo.
Ostali: A triba vidit di se ide. Ako bude Japan, Australija, Hong-Kong…. (smijeh)
Davor: Ljudi misle da smo mi ljuti jer nismo prošli. Ma uopće nismo ljuti. Dapače, išli smo kao izletnici u tu Opatiju, htjeli smo otpjevati jednu pjesmu koja je autohtoni proizvod Hrvatske. I to koliko su ljudi glasovali kroz te dvije večeri dovoljna nam je nagrada. A jesmo li trebali ići u Moskvu, uopće nije bitno. Zapravo, malo smo više ispotencirali tu stvar, čisto zbog folklora.
Tomislav: Malo smo uzburkali vode, ali to je dobro za festival. Ali ako nam dogodine bude dobra pisma, poći ćemo mi opet. Ali, problem je samo što šestorica mogu ići, a vidi koliko nas je.
Davor: Kada je bila priča da nas samo šestorica može ići na pozornicu u Opatiju, dolazi Tome i govori “Imam jednu dobru, i jednu lošu vijest”. A već smo putovali prema Zagrebu i bili izmoreni. I sad, ajmo dobru vijest prvo. A dobra vijest je, kaže, da idemo na Doru. I nitko nije nešto sretan baš. A koja je loša? Pa, samo šestoro ih može na pozornicu, odgovara. Kad ono, sad već vidim lagani smiješak na licima pojedinih članova. I ništa, kažem neka digne ruku onaj koji neće ić, kad ono – svi digli! A Tome će lipo na to: “Ako nećete vi pivat, uzet ću ja drugu klapu!” i skoro bi to i završilo na tome, da se na kraju nismo nagovorili nekako.
*Smeta li vam kada se za sve oko klape zove Tomislava Bralića?
Ante: Neka njega! Davor i Tome uvik lipo pričaju, mi ostali ako i kažemo nešto pa to baš i ne bude nešto pametno, onda to bude ruganje godinama! Pa mi radije mučimo (smijeh).
Davor: Ma treba reći pravu istinu, a to je ipak da je Tome solo pjevač koji je izdao i svoje samostalne albume, iako je on i dalje naš član, dolazi redovito na probu, ne buni se, uči, i kad nastupamo nikad ne izlazi van klape. Ali treba priznati da je solo pjevač i da je kao takav nosilac koncerta.
Obrizati masline, pošuljati kumpire pa proba…
*Kako idu pripreme za četvrtak?
Davor: Ma, nisu tili početi s pripremama, dok nisu obrizali masline, pošuljali kumpire i popili vino. Evo sad smo počeli s pripremama. A kakve su pripreme? Pripreme su uobičajene, iako imamo jedan novi segment, a to je vokalno-instrumentalni slog. Radimo na dva segmenta – klapski posao i drugi dio, instrumentalni sastav koji smo skupili od naših ponajboljih muzičara u gradu Zadru – Nebojša Lakić na klavijaturama, profesor gitare u glazbenoj školi Josip Marcelić, Damir Košpić na bas gitari i Hrvoje Perić na bubnjevima. Uz to će biti i Edi Bucić na klavijaturama i moja malenkost na gitari.
To sve treba složiti. Te dvije sekcije, uključujući i solo pjevanje Tomislava Bralića, jer se uglavnom držimo autorskih pjesama koje su snimljene i koje su provjereno doživjele taj hitoidini momenat. No, to će sve biti na naš klapski način, svi ljubitelji klapske pjesme, ali i šansone će doći na svoje. Tu za stolom nalazi se i jedan od naših gostiju i prijatelj Duško Nonković – Bućo koji će također izvesti jednu skladbu koja je nastala prije tridesetak godina – Divna riva mojega grada. Probe su vrlo ozbiljne, skoro svaki dan. No, ne treba pretjerivati, dat ću članovima klape dva dana odmora pred sam koncert da se svi stabiliziraju i pripreme u glavi za jedan takav ispit, a mislim da je ispit velik.

 TKO SU INTRADE

I. tenor
Lovre Eškinja, zvani “Špigeta”. U klapu je došao prošle godine. Iz Filip Jakova je, oženjen, s dvoje dice.
II. tenor
Zdenko Knežević, zvani “Animalac”, polubibinjac s prebivalištem u Zadru. Osnivač je klape i u njoj je od davne ’85, kažu i da je oženjen više puta. Ipak, da ima troje djece, u klapi su prilično sigurni. Poručnik je visoke kakvoće!
II. tenor
Ante Šindija, ili “Ležeći policajac” iz Bibinja. Oženjen, ima troje dice, u klapi je od ’86, a doveo ga je Zdenko. Inače je pomorski policajac.
Bariton
Tomislav Bralić, Bibinjac s jednom ženom i četiri sina. U slobodno vrijeme solist, a u klapi je od ’86.
Bariton
Nikica Gregov, Prečanin, oženjen s troje dice, jedno je na putu, a nikad ga doma nema! Osnivač je klape i u njoj je od ’85.
I. bas
Nenad Kužat, “Berekin”. Zadranin, oženjen, s troje dice. Ni ovog isto doma nikad nema. U klapi je od ’86.
I. bas
Vinko Sikirić, Bibinjac s jednom ženom i troje dice. Radi u Elki, a u klapi je od ’99. Otkad je doša, onda su se probili!
II. bas
Mladen Brižić, Prečanin s jednom ženom i dvoje dice. U klapi je od samo početka, točnije od ’85. HEP-ovac po zanimanju pa je tako ovih dana malo “u gubitku”.
Voditelj klape
Davor Petrović, u klapi od ’87. Ima ženu i dva sina. Radi u prosvjeti i (re)balansira.
Klavijature
Edi Bučić, Zadranin s dvoje dice (i dvije alimentacije). Žena je ipak prisutna. U klapi je od 2005. godine.